Hrvatski radio

Radio Rijeka

Da je svaki dan subota...

02.03.2014.

09:40

Autor: Ivan Dorian Molnar

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

...možda bi se na Zametu više pričalo kako je Lončarić „skinuo paučinu“ za 23:22 u regionalnom derbiju protiv Buzeta, nego o prašini u novčanicima i presušenosti izvora financija riječkog rukometnog premijerligaša.

Crvena lampica u blagajni već je odavno upaljena, o njoj riječi ne treba previše trošiti. Riječi svakako nedostaje da bi se opisao ugođaj u zametskoj dvorani ove subote. Nakon niza „kazališnih predstava“, Centar Zamet ponovno je punim plućima disao rukomet. A uistinu je to bio praznik ovog sporta, u kojem je kvaliteta riječkih momaka neupitna.

Proteklih godina na upit koliko je gledatelja večeras na Zametu, znali su padati vrlo maštoviti odgovori.  Jedne večeri vani je pljuštalo, sručila se kiša na Rijeku, a broj ljudi? „Nakon brojanja 47, ali pristiže ih još, to valjda kako ih poplava nanese, tako dođu.“

Lijevalo je kao iz kabla i ove subote, kada je na Zamet stigao Buzet, momčad pojačana prije svega dugogodišnjim trenerom Kozale Darkom Dunatom te mladom nadom hrvatskog rukometa, Vladom Matanovićem. Buzet, koji unatoč svim naporima proteklih godina, nije okusio draž pobjede u Rijeci.

A igrao je protiv ovakvog i onakvog Zameta. Mladog, poletnog, rastrčanog, a i protiv starog, izmučenog i iscijeđenog. Fizički i financijski. Nikad jeftinija, a ni mlađa momčad Zameta, koja za plaću ne zna još od prošlog ljeta, nije nastupala u Premijer ligi. Pravo je čudo da su Riječani uopće i nastavili sezonu.

Ali jesu. I to zbog ljubavi koju gaje prema ovom sportu, kojem posvećuju svoju maksimalnu pozornost, uz sve obveze i probleme koje imaju. Motivacija Zamećanima za igru nije novac, oni kao da ni ne znaju što je to. Kako možete biti u to sigurni? Žar u očima tih momaka, koji žele svim srcem pobjedu protiv ljutog rivala, svakom zaljubljeniku u rukomet, ali i riječki sport, govori sve.

Govorio je to sinoć i stisak šake Bojana Lončarića visoko u zraku nakon svakog pogotka, agilnost Vučka i Černeke na krilima, mladost i poletnost Jurić-Grgića i Samardžića te iskustvo i snaga Milana Uzelca. Pa na kraju i ulazak zametskih zvončara u dvoranu uz glasnu podršku. Prava sportska borbenost na djelu. Na parketu, a i na tribinama.

600 ljudi na utakmici Zameta već dugo ne pamte i oni koji godinama dolaze vidjeti riječke momke u akciji. A protiv Buzeta i navijači su bili dodatna snaga, osmi igrač. Koliko je samo ljepše tim dečkima golove proslavljati, kad imaju s nekime tu radost i podijeliti.

Svaka akcija, svaki pogodak, svaka obrana sinoć protiv Buzeta ispraćena je velikim pljeskom i riječima podrške. Cijelu utakmicu Zamećani su vodili, odlučno i hrabro odigrali do kraja, zadržavši prednost te ostavivši svojeg rivala bez šansi.

Moji momci ostavili su srce na terenu. Mislim da zaslužuju sve čestitke, to su sve redom dečki iz Rijeke, koji sve stječu svojim marljivim radom, trudom i upornošću. Ne znam može li se još koja momčad u Rijeci pohvaliti činjenicom da u svom kadru ima 90 posto riječkih igrača, govorio je nakon pobjede protiv Buzeta trener Zameta Marin Mišković.

Sa Zametom su se zbog financijske krize rastali mnogi. No, svim problemima unatoč, mnogi Riječani ostali su živjeti i igrati za Zamet. Ukoliko se situacija u klubu ne popravi i rukometna Rijeka mogla bi se oprostiti od svojeg jedinog premijerligaša. Za grad prepun mladih i perspektivnih rukometaša, grad koji ima jedno pravo rukometno zdanje, bila bi to prava šteta. A i za sve one koji su sinoć bodrili Zamećane do pobjede protiv Buzeta.

Kiša poplavljuje Rijeku, a u Zametu nikad sušnije. Rijekom teče rukometna krv, talenta i kvalitete ne nedostaje, treba samo zakrpati tamo gdje pušta.

Šteta bi bilo da bude prekasno.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.