Zoran Skender - trener sa sedam olimpijada

Poznati hrvatski stolnotenisač Zoran Primorac se, sa sedam nastupa, nalazi na vrhu liste hrvatskih sportaša koji su više puta sudjelovali na olimpijskim igrama. Bude li se ikad radila lista sportskih trenera s najduljim olimpijskim stažem, na njoj će se spominjati ime jednog drugog Zorana. Naime, trener hrvatskih skijaša trkača Zoran Skender upravo u Milanu i Cortini boravi na svojim sedmim Zimskim olimpijskim igrama.

"Sudjelovanje na sedam zimskih olimpijskih igara, ali meni osobno nije bitan broj", počinje svoju gotovo četvrt stoljeća dugu olimpijsku priču trener skijaša trkača te dodaje kako mnogo važnijom smatra činjenicu da je pritom pridonio kontinuiranom sudjelovanju goranskih sportaša na najvećoj sportskoj manifestaciji na svijetu. 

Ove su godine, ističe Skender, Gorani s razlogom ponosni na sudionice olimpijskih nadmetanja u skijaškom trčanju Tenu Hadžić i Emu Sobol iz Delnica te Marka Skendera u muškoj konkurenciji. 

Markovim sudjelovanjem nastavlja se početkom stoljeća početi kontinuitet sudjelovanja sportaša iz Trkačko skijaškog kluba Ravnogorac Ravna Gora na Zimskim olimpijskim igrama. Prvo poglavlje te priče su 2002. ispisali Denis Klobučar i Damir Jurčević te potom, uz Marka, nastavili Alen Abramović i Gabrijela Skender. 

Možda će netko reći da svi ti nastupi nisu uvijek bili praćeni očekivanim plasmanima, no iskusni trener Zoran Skender naglašava kako je upravo skijaško trčanje jedan od zimskih sportova koji su od početka ovog stoljeća najbrže napredovali. 

Najviše se to odnosi na prateći servis skija i opreme natjecatelja. Taj je dio logistike, slikovito opisuje goranski trener, tijekom prvog putovanja u Salt Lake City težio desetak, dok se danas za put u Milanu i Cortinu moralo osigurati skromnih pedesetak kilograma logističkih potrepština. 

Sve to doista zvuči skromno u usporedbi s najuspješnijim nacijama u skijaškom trčanju, koje na natjecanja putuju s velikim šleperima preuređenim u prateće servisne radionice, vrijedne 10 do 15 milijuna eura. S takvim standardima, koje nameću nordijske velesile poput Norveške, Švedske, Finske, Italije i Njemačke, teško se, osim Hrvatske, može nositi i većina ostalih zemalja. 

Osim tih, dragocjena su i organizacijska iskustva, koja se sudjelovanjem preuzimaju od domaćina Zimskih olimpijskih igara. 

Najljepše od svih su prve igre, ističe Skender, koji posebno pamti svoj trenerski debi u američkom Salt Lake Cityju, gdje je, kaže, sve, od prihvata do smještaja, funkcioniralo savršeno. Bilo je kasnije i skromnije organiziranih olimpijskih nadmetanja i upravo je u takvim situacijama važno da trener i ostali članovi pratećeg tima budu spremni preuzeti neke dodatne obaveze da se teškoće ne bi odrazile na natjecatelje.

Upravo se radi toga nameće pitanje, otkud Skender nakon sedmerostrukog olimpijskog sudjelovanja crpi motiv za rad, zna li se da svakim igraam prethodi poseban program priprema? 

On sam ističe kako ga zasad zdravlje dobro služi i kako će, sve dok bude mladih i motiviranih natjecatalja i on nastojati biti uz njih. 

Trenutačno se nalazi u dvostrukoj ulozi oca i trenera skijaša olimpijca Marka Skendera, no takva uloga traje samo do izlaska na trenažnu ili natjecateljsku stazu. U tim trenucima, zaključuje, jedino i isključivo funkcionira kao trener.

Poslušajte razgovor: