Rijeka danas slavi Dan oslobođenja u spomen na 3. svibnja 1945. kada su, prije točno 69 godina, grad napustili i posljednji neprijateljski njemačkogi vojnici. Tim je događajem izbrisana i umjetno stvorena granica na Rječini.
Vojnici su se u ovome kraju prvi put sreli licem u lice, što nije bio partizanski način ratovanja, i upravo se zato smatra iznimno krvavom. Prema sjećanjima sudionika bitke, kada je 26. travnja prije 69 godina počela topnička priprema, gorjelo je nebo i zemlja; toga jutra otvorio se pakao na brdima oko grada.
Bitka se vodila između Rijeke i Klane, na padinama Svete Katarine i Lubana te po šumama Klane i Gomanca. Povlačeći se, neprijateljske snage nisu propustile gotovo do temelja uništiti gradsku industriju i prometnu infrastrukturu. Minirane su riječka i sušačka luka, tvornice i brodogradilište, srušeni svi mostovi...
Vrlo brzo Rijeka se počela oporavljati i obnavljati, zahvaljujući u prvom redu građanima. Bilo je i natjecanja - tko će brže i više obnoviti, neka su postrojenja ponovno radila svega nekoliko dana od zadnjih bombardiranja. U vremenu općega zanosa i poleta, radilo se danonoćno, a Rijeka je uskoro postala najveći lučko-industrijski grad nove države.
U sjećanje na važan događaj s početka svibnja 1945., kada je izbrisana i umjetno stvorena granica na Rječini između Rijeke i Sušaka, danas slavimo stvaranje novoga slobodnog društva i riječkoga identiteta.
Gost Biserke Belić u jutarnjem programu Radio Rijeke bio je predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista PGŽ Dinko Tamarut:
