Fužine pamte svog filmskog velikana

U Fužinama završavaju 20. jubilarni Dani Kreše Golika, velikog hrvatskog televizijskog i filmskog redatelja rodom iz Fužina. Režirao je jedan od najboljih filmova svih vremena "Tko pjeva zlo ne misli", pa "Imam dvije mame i dva tate", "Plavi 9" i još brojne druge, kao i serije Gruntovčani, Inspektor Vinko, Dirigenti i mužikaši.

Na ovotjednom otvorenju prigodnog kutka, posvećenog povijesti Dana Kreše Golika, bila je prisutna i njegova rodbina. 

Činjenica da se uspomena na njezinog oca, već puna dva desetljeća svake godine iznova obnavlja u mjestu gdje je rođen, Ivi Golik jako puno znači. 

Tim više što se sve događa pod okriljem osnovne škole i među djecom, koja su, kaže, najbolji čuvari sjećanja. Jedan od specifičnih načina na koji se to čini je kontinuirano djelovanje školske filmske družine, kroz koju učenici mogu saznati više o filmu, i možda mu se jednoga dana posvetiti, a posebno raduje što je rad malih filmaša obilježen velikim entuzijazmom. 

Sve to je ovih dana obogaćeno uređenjem filmskog kutka s podacima o dvadesetogodišnjoj povijesti Dana Kreše Golika. Ova gesta Ivu Golik podsjeća na oca, koji se znao šaliti kako ljudima nakon smrti podižu spomenike, a da oni pritom ne mogu utjecati na njegov izgled.

Međutim, uvjerena je kako bi otac uređenim školskim kutkom bio jako zadovoljan zbog mjesta i načina na koji je sve napravljeno. Vraćaju li takva obilježja iznova uspomene na vremena kada je Krešo Golik hrvatsku kionematografiju obogaćivao antologijskim filmovima i serijama? 

Njegova kćer ističe kako u učeničkim danima, zapravo nije bila svjesna da ima pomalo drugačijeg oca, od očeva njezinih školskih kolega. Tek kasnije, tijekom susreta s drugima u zrelijoj životnoj dobi, Iva Golik potpunije počinje shvaćati koliko, zapravo, očevo stvaralaštvo znači drugim ljudima, no pridodaje da to nije nimalo utjecalo na sasvim običan život njezine obitelji. 

O filmskim projektima u obiteljskom se krugu, kako kaže, baš i nije previše razgovaralo. Od takvih uspomena pamti tek jednu šetnju Zagrebom i usputan razgovor s ocem o glumačkoj raspodjeli uloga za njegov igrani film „Vila Orhideja". 

Međutim, čak i onda kada se u sjećanjima nižu antologijski naslovi serija poput „Gruntovčana", „Inspektora Vinka", „Dirigenata i mužikaša", ili po nekima najboljeg hrvatskog filma „Tko pjeva, zlo ne misli"… za Ivu Golik ostaje ipak primarna uspomena na čovjeka, koji je prije svega bio dobar otac. 

Ipak lijepo je znati, pridodaje, kako se radi o vrijednim umjetničkim ostvarenjima, čijem si stvaranju svjedočio kao dio autorove obitelji. 

Fužine pamte svog filmskog velikana, a njegova obitelj često se vraća tom malom goranskom mjestu. I ja, zaključuje Iva Golik, za sebe drugima kažem da sam Fužinarka, iako u Fužinama nikada nisam živjela.

S redateljevom kćeri Ivom Golik razgovarao je Nenad Lučić. Poslušajte: