Miro Gavran: Veliko je zadovoljstvo živjeti od pisanja i za pisanje

Miro Gavran ubraja se među najčitanije i najprevođenije hrvatske književnike, te najizvođenije dramske pisce u zemlji i inozemstvu. Ujedno, njegov je status profesionalnog pisca, još uvijek rijetkost na domaćoj književnoj sceni, gdje djeluje četiri desetljeća. 

Pozornost čitalačke publike iznova je privukao specifičnom formom svog posljednjeg romana "Portret duše", a iako trenutačno obnaša i dužnost predsjednika Matice Hrvatske, odlučio je biti dijelom jednog zahtjevnog filmskog projekta.

Uistinu raritetan status profesionalnog pisca Miro Gavran ima već tri, od ukupno četiri desetljeća, koliko djeluje na hrvatskoj književnoj sceni. Veliko je zadovoljstvo, kaže, živjeti od pisanja i za pisanje, te pridodaje da dvije trećine svojih tekstova nikada ne bi dovršio da se nije u cijelosti posvetio književnom stvaralaštvu. 

Prema knjižničnim istraživanjima o broju posuđenih knjiga, Gavranova su dijela dugo vremena bila na trećem i četvrtom mjestu, no posljednjih je godina uspio dosegnuti sam vrh liste najtraženijih domaćih pisaca, a on u tome prvenstveno pronalazi motiv za daljnji rad. Međutim, ni ta činjenica ne bi bila dovoljna da se u Hrvatskoj živi od pisanja, jer u cijeloj je priči ipak ključan međunarodni uspjeh, te podatak da se u inozemstvu, uz velik interes stranih izdavača za prijevode romana Mire Gavrana, godišnje premijerno izvede 10 do 15 njegovih dramskih tekstova. 

Jedan od mogućih razloga takvog zanimanja, svakako leži u tome, da se radi o autoru, koji svoju čitalačku publiku i nakon četrdeset godina umije iznenaditi inovativnim rješenjima u stvaralačkom pristupu svojim romanima. Dokaz tome je i njegov posljednji roman „Portret duše", u kojem je, sedam poglavlja, naslovljenih imenima ženskih likova, uobličeno u isto toliko književnih i neknjiževnih formi, poput pisama, memoara, prepiske elektroničkom poštom. 

Pritom je cijelo jedno poglavlje uobličeno u lirsku pjesmu i naknadna tumačenja njezinog značenja. Kako se radi o opsežnom romanu sa četiristotinjak stranica, pisac je , kako kaže, izmjenom pripovjedačkih formi želio izbjeći monotoniju pripovijedanja, a poveznica svih tih sedam poglavlja je glavni lik neobičnog slikara. 

Njegov život pratimo tijekom šest desetljeća, od šezdesetih godina prošlog stoljeća do 2020. godine, prateći istovremeno sva politička, ratna i društvena previranja, koja su u Hrvatskoj obilježila spomenuto razdoblje. Ono što je uslijedilo nakon romana „Portret duše", za one koji prate stvaralaštvo Mire Gavrana, moglo bi biti još veće iznenađenje. 

Riječ je o suradnji s Boškom Bobijem Grubićem, hrvatskim redateljem, koji je za svoj rad u SAD-u triput nagrađen, nagradom Emmy. Grubićevo redateljsko i Gavranovo scenarističko umijeće trebali bi, bude li novaca i razumijevanja, rezultirati nastankom igranog filma, koji bi se bavio Zrinsko-frankopanskom urotom. Prema posljednjoj, ovog ljeta nastaloj verziji scenarija s čak pedesetak likova, radi se o cjelovečernjem igranom filmu dvosatnog trajanja, koji bi obuhvatio sedmogodišnje razdoblje uoči tragičnog epiloga urote Zrinskih i Frankopana. Poslušajte: