Mosk o uličnoj umjetnosti i odnosu grada prema grafitima

Gost emisije Kafe bio je riječki vizualni umjetnik Vladimir Tomić Mosk – grafiter, street art autor i slikar, čiji su radovi već godinama sastavni dio urbanog identiteta Rijeke, ali i šire.

Povod razgovora bila je nedavna izložba u Filodrammatici, realizirana u suradnji s riječkim glazbenikom Vavom. Riječ je o projektu iz novog ciklusa "Common Ceremonies", za koji je Vava radio glazbeni "soundtrack", koji je u međuvremenu objavljen i na vinilu.

- Vava i ja se znamo od mog rođenja. On mi je, nakon roditelja, neka treća najvažnija figura u životu - kao stariji brat. Suradnja je došla prirodno, kroz razmjenu ideja i radova, rekao je Tomić.

Iako ga publika najčešće povezuje s muralima i grafitima, njegov rad posljednjih godina sve se više seli i u galerijski prostor. Upravo taj prijelaz, s velikih zidnih formata na platno, za njega je bio i osobni izazov.

- Imao sam strahopoštovanje prema slikarstvu. Doživljavao sam ga kao nešto rezervirano za ljude s velikim iskustvom. Murali su praktični, moraš ih napraviti brzo. Slikarstvo traži slojeve – i fizičke i misaone, objašnjava.

Put do novih radova otvorio se gotovo slučajno, kroz ilustratorski angažman za izdavača Mozaik knjiga, nakon čega je nastao i niz slika koje opisuje kao spoj nadrealizma i magičnog realizma.

Govoreći o svojim počecima, Mosk ističe kako su grafiti bili prostor osobne slobode i identiteta. Danas grafite vidi i kao oblik zajedništva.

- Grafiti su mi u jednom trenutku postali zamjena za bend. Imaš ekipu ljudi s kojima stvaraš, putuješ, razmjenjuješ ideje. Svatko zadrži svoju individualnost, ali funkcioniramo zajedno.

U kontekstu sve veće popularnosti murala u Hrvatskoj, posebno onih navijačkih, smatra da prostora za napredak ima. Dotaknuo se i odnosa grada prema grafitima, posebno recentnih represivnih mjera.

- Iznenadio me taj agresivan pristup. Kazne od 5.000 eura i takav diskurs djeluju preintenzivno, pogotovo kad postoje i drugi, veći problemi u prostoru.

Unatoč tome, naglašava kako upravo neposredni kontakt s ljudima na ulici daje posebnu vrijednost njegovu radu.

- Kad radim vani, nikad ne znaš tko će ti prići. Netko ne zna tko si ni što radiš, pa se otvori razgovor. To mi je jako važno.

Zanimljivo, dio publike njegove radove u prostoru primijeti tek s odgodom.

- Ljudi mi znaju reći da nisu ni primijetili mural dok nije ‘sjeo’ u prostor, kao da je oduvijek bio tamo. To mi je zapravo lijepo.

Više poslušajte u emisiji Kafe: