Izložbu su pripremili Arheološki muzej u Zadru i Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, u suradnji s drugim muzejskim institucijama, a u Trstu je organizirana na inicijativu Hrvatske zajednice u Trstu. Riječ je o dosad najopsežnijem predstavljanju liburnske kulture, koje na jednom mjestu okuplja predmete s različitih dijelova nekadašnjeg liburnskog teritorija.
Jedna od autorica izložbe, arheologinja Morana Vuković iz Arheološkog muzeja u Zadru, ističe da je cilj bio prikazati sve aspekte života Liburna, od pomorstva i trgovine do svakodnevnog života, običaja i materijalne kulture.
– Više od tisuću artefakata iz pet različitih institucija okupili smo na jednom mjestu. Dosad su postojale manje izložbe koje su uglavnom tematizirale zadarsko područje, ali ovo je prvi put da se u ovakvom opsegu predstavljaju predmeti s cijelog liburnskog teritorija – objašnjava Vuković.
Liburni su bili vrsni pomorci, a njihove brodove preuzeli su i Rimljani
Liburni su u željeznom dobu naseljavali prostor od rijeke Raše u Istri do rijeke Krke u Dalmaciji, uključujući podvelebitsko područje te kvarnerske i zadarske otoke. Njihov život bio je neraskidivo povezan s morem, koje im nije služilo samo za ribolov i promet, nego i za trgovinu te održavanje veza s drugim zajednicama na Jadranu i šire.
Prepoznatljivi su bili upravo po svojim brodovima, prilagođenima plovidbi uz razvedenu obalu, između brojnih otoka i kroz relativno plitka mora.
– Iz njihovih potreba proizašle su brodice prilagođene upravo takvim morima. Bile su plitke, stabilne i brze, a to im je omogućavalo komunikaciju s ostatkom jadranskog prostora i udaljenijim narodima, kaže Vuković.
Posebno je zanimljiva tehnika gradnje takozvanih šivanih brodova, koja se koristila još u željeznom dobu, a nastavila se primjenjivati i tijekom rimskog razdoblja. Umjesto spajanja dasaka metalnim čavlima, graditelji su kroz unaprijed izrađene otvore provlačili konop kojim su povezivali drvene dijelove broda. Prostor između dasaka brtvili su prirodnim materijalima, poput kudjelje, mahovine i smole, kako bi spriječili prodor vode. Takva konstrukcija omogućavala je izgradnju plitkih, ali čvrstih i stabilnih plovila.
Pomorska povezanost Liburna s drugim zajednicama vidljiva je i u arheološkim nalazima. Među predmetima predstavljenima na izložbi nalaze se i oni koji nisu nastali na liburnskom području, nego su do njega stigli trgovinom i razmjenom.
Istočna obala Jadrana pritom je bila važan pomorski pravac jer je brojnim otocima i prirodnim lukama pružala mogućnost zaklona, opskrbe i trgovine.
Kvarner je među najmanje istraženim područjima liburnske kulture
Iako je Kvarner bio sastavni dio liburnskog svijeta, njegova zastupljenost na tršćanskoj izložbi znatno je manja od zastupljenosti sjeverne Dalmacije.
Arheologinja Martina Čelhar, docentica na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru, jedna od autorica izložbe i rodom Lovranka, upozorava da razlog nije nedostatak vrijednih nalazišta, nego nedovoljna istraženost kvarnerskog prostora.
– Arheološka istraživanja na prostoru Kvarnera nisu toliko intenzivno provođena kao na prostoru sjeverne Dalmacije. To nije posljedica toga da lokaliteta nema. Ima fenomenalnih lokaliteta i fenomenalnih nalaza, ali nedostaje snažnija institucija koja bi se bavila isključivo arheologijom, ističe Čelhar.
Za razliku od Zadra, koji ima arheološke muzeje, centar za podvodnu arheologiju i sveučilišni odjel za arheologiju, Rijeka nema zaseban arheološki muzej. Zbog toga su sustavna istraživanja često vezana uz pojedinačne projekte i angažman stručnjaka iz drugih sredina. Posebno je slabo istraženo razdoblje željeznog doba.
– Ako gledamo prostor od Raše do Preluka, nama je karta gotovo prazna. Imamo topografski prepoznate gradine, ali što se ondje događalo, o tome znamo vrlo malo. Tom bi prostoru doista trebalo posvetiti veću pozornost, kaže Čelhar.
Među najvažnijim lokalitetima liburnske kulture na Kvarneru izdvaja Osor, nekadašnje značajno liburnsko naselje na otoku Cresu. Vrijedni lokaliteti postoje i na Krku i Rabu, dok se među nalazištima spominju i Kastav te Grižane.
Ipak, sustavnih istraživanja koja bi bila usmjerena upravo na liburnsko razdoblje vrlo je malo. Na pojedinim lokalitetima provode se zaštitna istraživanja ili istraživanja drugih povijesnih razdoblja, tijekom kojih se povremeno nailazi i na starije slojeve.
– Osor je uistinu jedno od najvažnijih naselja i lokaliteta liburnske kulture. Kada bismo imali više istraživanja i podataka, sigurna sam da bi se broj važnih lokaliteta na Kvarneru povećao, naglašava Čelhar.
Na izložbi tek nekoliko kvarnerskih nalaza, najvrjedniji predmeti iz Osora čuvaju se u Beču
Na izložbi u Trstu predstavljeni su i nalazi iz Grižana, posuđeni iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. Međutim, kvarnerski dio liburnske baštine mogao je biti znatno bogatije zastupljen. Prepreku predstavljaju činjenica da se nalazi čuvaju u različitim institucijama i privatnim zbirkama te složeni administrativni postupci posudbe i izvoza arheološke građe.
– Željeli smo da Kvarner barem malo bude zastupljen. Imali smo ideju uključiti i nalaze iz Osora, koji ima fenomenalne predmete, ali oni najekskluzivniji čuvaju se u Beču, otkriva Čelhar.
Autorice se nadaju da će izložba u budućnosti biti predstavljena i u Hrvatskoj, uz mogućnost uključivanja dodatnih kvarnerskih nalaza i suradnje s institucijama koje ih čuvaju.
Takva bi izložba, smatra Čelhar, omogućila potpuniji prikaz rasprostranjenosti i raznolikosti liburnske kulture.
Jesu li Liburnima doista vladale žene?
Jedna od zanimljivijih tema vezanih uz Liburne jest tvrdnja da su živjeli u matrijarhatu, odnosno društvu kojim su upravljale žene. Takvo tumačenje proizlazi iz zapisa antičkih autora, ponajprije grčkih pisaca, koji su spominjali važnu ulogu žena u liburnskom društvu. Međutim, Martina Čelhar upozorava da te izvore treba promatrati u kontekstu vremena i društva u kojem su nastali.
– Kada iščitavamo antičke pisce, moramo uzeti u obzir tko piše, iz koje perspektive i zašto. U Ateni žene nisu imale dobar položaj i uglavnom su bile potisnute u kućni ambijent. Sve što je odudaralo od takvog društvenog uređenja moglo im je izgledati neobično, pa čak i barbarski, objašnjava.
Slični opisi pojavljuju se i kod drugih zajednica u kojima je položaj žena bio drukčiji od onoga na koji su grčki autori bili naviknuti. Stoga, ističe Čelhar, nema dovoljno dokaza da su Liburni doista živjeli u matrijarhalnom društvu, iako je moguće da su žene imale drukčiji i značajniji društveni položaj nego u nekim drugim zajednicama antičkog svijeta.
Zanimljivo je da je upravo na pripremi tršćanske izložbe ključnu ulogu imalo osam žena, od autorica i kustosica do konzervatorica koje su pripremale vrijedne arheološke predmete.
Liburnija je i danas dio kvarnerskog identiteta
Iako su Liburni živjeli na znatno širem području, njihovo je ime do danas ostalo posebno snažno povezano s Kvarnerom. Područje od Preluka do Brseča, uključujući Opatiju, Lovran, Matulje i okolna mjesta, i danas nazivamo Liburnijom. Taj naziv nije samo geografska oznaka, nego i dio lokalnog identiteta.
– Na Kvarneru je ta povezanost s Liburnima vrlo snažno izražena. U sjevernoj Dalmaciji ljudi se doživljavaju kao Dalmatinci, dok mi na Kvarneru baštinimo liburnsku povijest i ona je važan dio našeg identiteta, ističe Čelhar.
Upravo zato smatra da bi liburnskoj prošlosti trebalo posvetiti više prostora, kako u arheološkim istraživanjima tako i u obrazovanju.
O Liburnima danas najvećim dijelom saznajemo iz arheoloških nalaza jer nisu ostavili vlastite pisane izvore. Za razliku od rimskog razdoblja, o kojem postoje brojni pisani dokumenti, njihova se povijest mora rekonstruirati na temelju materijalnih ostataka i rijetkih zapisa antičkih autora.
Izložba u Trstu otvorena do kraja ožujka
Izložba „Morem vođeni – Liburni i njihov svijet” u Muzeju Winckelmann u Trstu ostaje otvorena do 28. ožujka 2027. godine. Uz izložbu su najavljena i tri popratna događanja, među kojima je i predavanje posvećeno liburnskom pomorstvu i brodogradnji. Jedna od predavačica bit će podvodna arheologinja Irena Radić-Rossi, koja će govoriti o pomorskim putovima i tehnikama gradnje šivanih brodova.
Izložba tako pruža priliku za upoznavanje s narodom koji je stoljećima oblikovao život na istočnoj obali Jadrana, ali istodobno otvara i pitanje koliko još nepoznate povijesti leži na kvarnerskim gradinama, otocima i podmorju.
Jer, kako upozoravaju arheologinje, problem nije u tome što na Kvarneru nema tragova Liburna, nego u tome što mnoge od tih tragova još nismo dovoljno istražili.
Poslušajte razgovore:
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.