Polarni Vepar: vodič koji te odvede s puta (i to je najbolji dio)

Sunčan i proljetni dan - savršeno vrijeme za mali bijeg iz grada. A onda je u studio ušao – Polarni Vepar. Da, dobro ste pročitali.

Ako vam prvo padne na pamet craft pivo ili neki tip koji vas vodi na planinu i usput vam objašnjava kako preživjeti apokalipsu – niste daleko. Iza imena stoji Luka Horvat. I ne, nije ga smislio u tri ujutro (iako zvuči kao da jest).

“Frend ga je smislio, bio je trijezan”, kaže Luka. Polarni – jer mi nikad nije hladno. Vepar – jer znam, kako kaže, “malo poveprit”.

Za sada, na sreću radijskog etera – bez povepravanja uživo.

Luka ne vodi klasične “došli, poslikali se, idemo dalje” izlete. Kod njega nema utrke. Nema “moramo stići za 3 sata i 12 minuta”.

Kod njega ima: skretanja, lutanja, stajanja “jer je lijepo” i onog osjećaja… da si napokon malo pobjegao.

“Ne zanima me toliko koliko kilometara ili visine. Zanima me prostor. Doživljaj.” Drugim riječima: ako ste tip koji broji korake – možda ćete morati malo “otpustiti”, govori Luka.

Ide se i van staze. Ali ne naslijepo. Luka prije svakog izleta ide u istraživanje, provjerava rute, opcije, mjesta za stati, pojesti, odmoriti. I onda – ubaci ono nešto što ne piše na Googleu.

To ljudi vole. Taj osjećaj slobode, govori vepar Luka.

A sad, priča o Mehdiju. Svaki dobar vodič ima barem jednu priču koju nikad ne zaboravi. Luka ima – Mehdija. Privatna tura. Velebit. Tri dana. Sve zvuči idilično.

A onda...premalo vode, prigovori, "ovo nije staza” i lagani gubitak živaca...

I u jednom trenutku – Mehdi odluči… pobjeći u šumu, čovjek kao dijete. Pobjegao mi je, prepričava Luka kojemu tada nije bilo smiješno.

I tako Luka, usred Velebita, pred mrak, viče: “MEHDI! MEEHHDIII!” U u tom trenutku shvatim - ako me netko čuje, mislit će da krijumčarim migrante po planini, govori Luka kroz smijeh.

Spoiler: Mehdi je pronađen. Drama završila. Svi preživjeli. Ali priča je ostala – i bolja je svaki put kad se ispriča.

Za koga su ture s Polarnim veprom?

Od jedne osobe do punog autobusa. Doslovno. Prijavi se jedna osoba – idem. Pet? Idem. Dvanaest? Idem, govori i dodaje:

Ali najviše voli manje grupe. Jer tada nastaje ono što traži – dobra energija i prava dinamika. 

Jer kad si u planini… više nisi centar svijeta. I to je, iskreno, prilično oslobađajuće, zaključuje Luka.

Poslušajte: