Ribarska priča iz Raba

Život na otoku zimi je pust. Uz malobrojne mještane, u Rabu se može sresti ribare koji ondje dolaze usput - radi odmora, točenja goriva ili spremanja alata. Edi Kišić ondje je naišao na jednog ribara iz Tribunja, koji je uz odmor u Rabu potražio i staroga prijatelja.

Na praznoj rapskoj rivi uz veliku Eufemiju i potopljenu ribaricu Lignju, jedan plavi ribarski brod privlači pažnju. Ime mu je Marija, kao Gospa, reći će njegov vlasnik Alberto Popov, koji svojom dugom kosom i bradom odaje starog morskog vuka. Taj otac desetero djece ribari sa svoja dva sina i još dva člana posade od Tribunja do Raba, a zna u potrazi za ribom uploviti i u istarske vode.

U Rab je posada svratila kako bi se odmorila nakon naporne noći u kojoj je ulov bio slab, posložila ribarske alate, protegnula noge na kopnu, a barba Berto posjetio svog prijatelja Peru Vrtodušića, vlasnika turističkog broda Sardina. Popili su piće, počastili i mene, a Alberto Popov me svojim izgledom i ribarskim životom zainteresirao pa je nastala i ova kratka rapska priča o dva ribara u kojoj je jedan zbog slabog ulova te noći poslao mlađeg sina - kuhara na brodu u mesnicu po nekoliko šnicli za ručak, a drugi se pohvalio o dobroj godini i dobrom ulovu hobotnica.

Rapski zvana štokalj, hobotnica se priprema na mnogo načina, kaže Pere, i dodaje kako suhog štoklja ove godine po svemu sudeći neće biti jer nema bure. Nakon pola sata Marija isplovljava prema Tribunju, do nekog novog uplovljavanja u grad Svetoga Marina i susreta njegovog vlasnika s prijateljem odozgora. Priči o ribarima Edi Kišić posvetio je minute emisije Valovi na Valovima: