Samoniklo bilje za maštovit i zdrav jelovnik uz nužan oprez

Posjete šumi možemo iskoristiti i za berbu jestivoga samoniklog bilja. Jedini su uvjeti - dobro poznavanje biljnih vrsta i nužan oprez jer nas i mala pogreška može stajati života.

Nekoliko stotina vrsta jestivoga samoniklog bilja raste na 900 metara visine, gdje Gorski kotar graniči s vinodolskim krajem i morem. Ondje žive Vladimir i Draženka Savić, dobri poznavaoci svega što šuma nudi. Šetnju po prirodi, uz malo znanja, oni svakodnevno koriste za pripremu zdravih i jeftinih obroka. Važno je, kažu, samo biti oprezan i znati raspoznati jestivo od nejestivog bilja.

Brojne otrovne biljne vrste mogu nas vrlo lako stajati glave, no ljudi koji se zateknu u šumi obično ne razmišljaju na taj način - boje se medvjeda, zmija i ostalih divljih životinja. Itekako se treba bojati i mrazovca, đurđice čemerike, različitog bobičastog bilja jer su to neke od najotrovnijih biljnih stanovnika naših krajeva. Prije odlaska u prirodu zato se treba dobro educirati, kaže Vladimir koji se već godinama bavi planinarenjem.

Ljudi najčešće beru medvjeđi luk, koprivu, čičak, trputac, maslačak, kiselicu te ljekovito bilje poput stolisnika i gospine trave. Uz malo mašte, jelovnik u kući Savićevih svaki je dan jeftin, zdrav i raznolik. Osim što beru bilje, Vladimir i Draženka sami smišljaju recepte. Među ostaim, u njihovu se tanjuru može naći savijača i popečci od koprive, pržena kadulja, puževi i čičak na salatu... U kolibi nad Vinodolom posjetila ih je Ivana Bilen: