Škola mira treba nam za bolje danas i sutra

U devedesetim godinama prošlog stoljeća, dok su se Hrvatska te Bosna i Hercegovina još uvijek suočavale s ratnim strahotama, na području Općine Mrkopalj u Gorskom kotaru zaživio je projekt Škole mira. U nju su, zahvaljujući pokojnom goranskom mirotvorcu Franji Starčeviću, prije točno tri desetljeća počela dolaziti djeca čiji su roditelji tada nerijetko bili na međusobno sukobljenim stranama.

Krajem prošlog stoljeća, kada se mnogima činilo da je uzroke tadašnjih ratnih sukoba nemoguće prevladati, nastanak goranske Škole mira bio je fenomen koji treba pamtiti, smatra Valentina Otmačić iz Centra za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci. 

"Tijekom rata neki su ljudi odlučili krenuti alternativnim smjerom te okupiti djecu različitih nacionalnosti u Školi mira. Nije se radilo o ideji nastaloj preko noći. Mirotvorac Franjo Starčević je na zamisao o stvaranju Škole mira došao 1994. godine, kada je rat bio u punom jeku, ali on je već prethodnih nekoliko godina gradio odnose koji će rezultirati njezinim nastankom", naglasila je Otmačić.

Obilježavanje obljetnice Škole mira, dodaje, nije samo prisjećanje na prošlost, već i nagovještaj da bi takav projekt mogao imati budućnost.

Neke od tema kojima bi se trebala baviti neka buduća Škola mira predlaže izvršna direktorica u Inicijativi mladih za ljudska prava Hrvatska Senna Šimek koja vjeruje da treba povezati mirotvorne inicijative iz devedesetih s današnjima. 

"Većini mladih rat koji se događao u devedesetima, izgleda kao nešto jako daleko te prema tome imaju određenu distancu. S jedne strane je to dobro, no s druge, mladi iz istog razloga nerijetko upadaju u nekakve narative koji slave rat", tumači Šimek.

Goranska Škola mira od subote ima trajno spomen obilježje, časopis i potvrdu da nasljeđe mirotvorstva s kraja prošlog stoljeća može biti dobar temelj za nadolazeće vrijeme.

Bili smo na proslavi 30. obljetnice Škole mira, poslušajte: