U Rijeci prije 50, 80, 100 godina...

Zadnji je dan listopada. Bliži se polako kraju i ova 2014. godina. Kao i svaka i ova je godina bila godinom raznih obljetnica.

Zabilježili smo sto godina od početka Prvoga svjetskog rata koji je zaustavio Rijeku u velikom napretku, pa sto godina otkako je preminuo naš veliki skladatelj Riječanin Ivan Zajc, a iz bliže riječke povijesti zabilježili smo trideset godina otkako su nogometaši Rijeke slavili pobjedu nad velikim Realom iz Madrida.

Što smo kao grad dobili u godinama koje su završavale na broj 4? Kada su u pitanju riječke građevine, treba reći da smo prije sto godina dobili Teatro Fenice, s čak dvije tisuće mjesta u gledalištu, koji je i danas kazališna zgrada što može primiti najveći broj posjetilaca u Hrvatskoj.

Na Sušaku je te 1914. godine proradio novi vodovod, a i dan-danas to je jedan od najljepših objekata u našem gradu. Još ranije, prije 110 godina, na Školjiću smo dobili, u međuvremenu nažalost i izgubili, akvarij s 18 bazena. Bio je otvoren 1904. godine.

1934. godine, dakle prije 80 godina, dobili smo bolnicu na Sušaku koja se zvala Banovinska bolnica, bila je to najmodernija bolnica u tadašnjoj državi, a dobili smo i crkvu na Kozali koju je projektirao Riječanin Bruno Agheben.

Trideset godina kasnije, 1964. godine, prije točno 50 godina, u Urinju je podignuta prva kolona destilacijskog postrojenja, a otvoren je u to doba i novi neboder Novog lista u kojem je riječka novina i danas smještena. 

Prije 40 godina, 1974., postali smo kao grad bogatiji za dva objekta - jedan u središtu grada i jedan sportske namjene. U emisiji Tri zmaja pitali smo vas znate li koji su to objekti.

Točan je odgovor - Robna kuća Ri, projekt arhitekata Ninoslava Kučana, Vjere Kučan i Borisa Babića, koja je bila jedna od najvećih robnih kuća u tadašnjoj Jugoslaviji te sportska dvorana Dinko Lukarić na Kozali.