Anamarija Knego: Glas koji prenosi emocije – od slučajnosti do vrhunske opere

Na početku nove kazališne sezone, "obedvali" smo s jednom od najistaknutijih opernih umjetnica današnjice – Anamarijom Knego, koja je nedavno ponijela i prestižnu titulu nacionalne prvakinje opere.

Iako se iza tog priznanja kriju godine rada i predanosti, sama Anamarija priznaje da do toga puta nije došla planski, već nizom okolnosti, sreće i neočekivanih susreta. 

"Netko vas predloži, pošalje se životopis s dosadašnjim ulogama i nastupima, a onda Ministarstvo odlučuje hoće li vas proglasiti nacionalnim prvakom ili ne," objašnjava ona jednostavno proces koji se čini puno mističnijim nego što jest. U Hrvatskoj ih je tek nekolicina, što ovu titulu čini još značajnijom.

Anamarijin put do operne scene bio je sve samo ne klasičan. Iako je glazba uvijek bila prisutna, tek u ranim tridesetima odlučila je ozbiljno zakoračiti u svijet opere. Prije toga, pjevala je u klapi, studirala teologiju i svirala flautu. "Dugo nisam znala želim li se time baviti," priznaje.

Prekretnica se dogodila gotovo slučajno – nominacija za jedno natjecanje dovela ju je do koncerta u Zagrebu, a potom i do novih prilika. "Mnoge su se stvari posložile same od sebe. Ne mogu reći da nisam radila, ali puno je bilo i sreće," iskrena je.

Prva velika naslovna uloga bila joj je Tatjana u "Onjeginu", što ju je odvelo i do Krakova, što ju je snažno obilježilo.  

Za postizanje autentičnosti Anamarija proučava ljudska ponašanja, promatra emocije u svakodnevnim situacijama i čita psihološku literaturu – od Dostojevskog do Junga – kako bi bolje razumjela likove koje utjelovljuje.

Unatoč uspjehu, priznaje da je izlazak na pozornicu i dalje teret. "Ponekad razvijem i anksiozne napade. Stalno se pitam jesam li dovoljno dobra, jesam li opravdala očekivanja," kaže. 

Često čak izbjegava poklone nakon predstave jer smatra da pljesak pripada skladateljima, a ne izvođačima.

Zanimljivo, Anamarija sebe ne smatra umjetnicom: "Ja ništa nisam stvorila. Moja je uloga prenijeti ono što je već napisano. Možda je to onda – umjetnost prenošenja."

S godinama je naučila važnost tišine i odmora, osobito uoči zahtjevnih nastupa. Danas, kada si dopušta više vremena za sebe, otkrila je i nove kreativne putove – kroz pisanje poezije i čak pletenje. "Sve ono što je u meni, sada pletem ili zapisujem," kaže sa smiješkom.

Poslušajte cijelu emisiju: