Mladen Blažević: život pokretan znatiželjom i "Aritmija zemlje"

Na arheološkim nalazištima počeo je raditi kao šljaker u 16. godini, novinarstvom se bavio u riječkim medijima, zarađivao je prodajom životnih osiguranja, pokušao je živjeti kao poljoprivrednik... uza sve to pisao je. Najprije romane, a onda tek poeziju. Književnik Mladen Blažević, Riječanin s adresom u Ćukima kod Vižinade u Istri, bio je u gostima Na obedu Radio Rijeke. 

Rođeni Riječanin, Mladen Blažević djetinjstvo je proveo na Potoku s kojeg pamti uglavnom lijepe stvari: vrt, topla ljeta i djetinje igre. Pokušaj studiranja na Pravnom fakultetu bio je jedan od sličnih studijskih pokušaja, a u isto vrijeme počeo je raditi kao novinar u riječkim novinama. Pisao je kratke tekstove za različite redakcije, često sve dok ne bi shvatio da za svoj rad neće biti plaćen, što je, kako kaže, bila česta pojava devedesetih godina.

U nastojanju da osigura egzistenciju, zaposlio se u prodaji osiguranja i bio čak i relativno uspješan, ali to nije bio način života kojim bi bio zadovoljan. U jednom trenutku odlučio je napustiti takav način rada, preselio se u Vojnić, mjesto povezano s obiteljskim korijenima, gdje je postao poljoprivrednik. 

Prije dvadesetak godina preselio se s obitelji u selo Ćuki kod Vižinade u Istri. Sada su jedini stalni stanovnici sela. 

Upravo je život u izoliranom okruženju potaknuo njegovu književnu aktivnost. Iako je ranije sporadično objavljivao tekstove i pjesme u časopisima, na književnu scenu je stvarno izašao tek 2008. godine s romanom "Tragovi goveda". Slijedio je još jedan roman, "Ilirik", a tek onda predstavio se i kao pjesnik. 

Znači, potpuno obrnuto od uobičajenog književnog puta. Slijedile su zbirke poezije "Posljednji tasmanijski tigar", "Mogućnost povremenih oborina" i "Krugovi u žitu".

Nakon knjiga poezije uslijedio je roman "Dnevnik nepušača" koji ima dosta autobiografskih elemenata. Slijedio je "Atlas za slijepe putnike", zbirka putopisa/priča čiji junak svijet doživljava na neobičan način, a u kojem je očita kombinacija povijesti, humora, fantastike i društvene kritike kakva je do punog izražaja došla u najnovijem romanu "Aritmija zemlje" što je predstavljen u Rijeci.

Riječ je o tekstu na kojem je radio cijelo desetljeće, a inspiriran je osobnim iskustvom: u blizini kuće u Ćukima Blažević je otkrio arheološki lokalitet s tragovima prapovijesnog života, uključujući keramiku iz brončanog doba i uklesani prikaz jelena u pećini.

"Aritmija zemlje" strukturirana je kroz više vremenskih slojeva: od neandertalaca, preko rimskog doba i Napoleonova odlaska iz Istre, do završetka Drugog svjetskog rata i suvremenosti. 

Nije riječ o romanu kojem je lako odrediti žanr, teško ga je svrstati u kockice i police, ali je tim zanimljiviji taj hod po poglavljima obilježen aritmijama. I iako se u svakom poglavlju nastavlja radnja u svakom od pet slojeva, upravo zbog tih aritmija nemojte pokušavati čitati nastavke slojeva kao posebne priče, neovisno o ostalima.

Blažević smatra i da književnost treba biti angažirana te ukazivati na društvene nepravde, pa njegova djela često istražuju sukob između želje za pravednijim, egalitarnim društvom i težnje pojedinaca. Ali ne bavi se kraljevima ili vojskovođama već malim ljudima koji moraju donositi žestoke odluke u neobičnim okolnostima.

Izdanje Mozaik knjige uredio je Andrija Škare, a odličnu naslovnicu, na kojoj možete potražiti onog jelena uklesanog na zidu pećine s kojim je sve počelo, ilustrirao je umjetnik Stipan Tadić.

Više o svemu možete doznati slušajući razgovor u nastavku: