Pročelnik OHBP-a Keranović: "Obnovljen dio hitnog prijama na Rebru, fokus ostaje na pacijentima"

Na hitnu nitko ne dolazi zato što je to imao u dnevnom rasporedu. Dolazi se kada nešto pođe po zlu - s boli, ozljedom, strahom i željom da pomoć stigne što prije. Upravo zato iza svake čekaonice, trijažnog pulta i vrata ambulante postoji važnija priča - ona o ljudima koji ondje rade.

Dio Objedinjenog hitnog bolničkog prijama KBC-a Zagreb na Rebru sada je obnovljen. Uređeni su čekaonica, sanitarni čvorovi i kupaonica, administrativno-trijažni pult te čekaonica za najmlađe pacijente, no pročelnik OHBP-a dr. sc. Adis Keranović već na početku razgovora za Radio Sljeme jasno daje do znanja da novi prostor nije dovoljan. S njim smo razgovarali o svakodnevici hitne medicine, ljudima bez kojih ona ne može funkcionirati, novim specijalizantima, ali i pitanju koje si je postavio gotovo svatko tko je barem jednom završio na hitnoj - zašto ponekad toliko dugo čekamo?

Kako je zapravo raditi na hitnoj?

- Izazovno, ali s druge strane i lijepo jer radite pravu medicinu i pravi posao. To je poziv. Postoji jedna sintagma koja kaže da je hitna medicina najzanimljivijih deset minuta svake druge specijalnosti. Morate znati sve i to je prednost hitne medicine. Osim same struke, tu su mogućnosti različitih edukacija i znanstvenog napredovanja. Ali posao je naporan i težak. Imate teške pacijente, hitna stanja, smjenski rad, odrasle, djecu, stare, mlade, traume, infekcije, srčane i moždane udare... Ali tko to voli, u tome i uživa, rekao je dr. med. specijalist hitne medicine i pročelnik OHBP-a Adis Keranović.

Povod našem razgovoru je obnova dijela Objedinjenog hitnog bolničkog prijama. Što je konkretno obnovljeno?

- Obnovili smo dio OHBP-a zahvaljujući donaciji Bina-Istre. To obuhvaća čekaonicu, sanitarni čvor, kupaonicu i administrativno-trijažni pult. Meni je najdraža pedijatrijska čekaonica za one najmanje jer sada prekrasno izgleda. Naravno, toga ima još i nadamo se da će biti neke sljedeće faze. Fokus smo stavili na naše bolesnike i zato su obnovljeni kupaonica i sanitarni čvorovi, kako bi njima bilo ugodnije, ali i kako bi protok kroz OHBP tekao brže i kvalitetnije, dodao je.

Je li cijelu obnovu financirala Bina-Istra?

-Većinu jest, a neke je stvari financirao KBC Zagreb, izjavio je Keranović.

Pročelnik ste od travnja. Prostor je obnovljen - što vam je sada prioritet?

-Prostor ne vrijedi ako nema ljudi koji bi u njemu radili. Hitna medicina nije atraktivna specijalizacija, ali nadam se da ćemo je uspjeti učiniti što atraktivnijom, objasnio je dr. sc. Keranović.

Mi na Rebru imamo sreću ili znanje - neka svatko procijeni sam. Na posljednjem natječaju dobili smo pet specijalizanata na pet mjesta, i to stvarno sjajnih specijalizanata, a nadamo se da ćemo ih dobiti još.

- Jako smo se dobro ekipirali i to me veseli. Imamo vrlo kvalitetan sestrinski kadar. To su ljudi koji dugo rade na hitnoj, ali i mlađi koji uče od starijih. Tu je, naravno, i sve ostalo osoblje koje sudjeluje u radu - od administracije i pomoćnog osoblja do spremačica. Jaki smo onoliko koliko nam je jaka najslabija karika. Možemo obnavljati prostore i sve je to lijepo, ali moramo imati ljude koji će tu raditi i to nam je fokus. Moramo istodobno jačati struku i pratiti svjetske smjernice i trendove, i u stručnom i u znanstvenom dijelu, smatra Adis Keranović.

Unatoč tome što vodite OHBP, niste se povukli iz rada s pacijentima?

- Ja sam prije svega specijalist hitne medicine i to je moj poziv i moj posao. Ne bih se dobro osjećao da ne radim s pacijentima. Ostao sam u tome i trudim se imati redovne smjene s bolesnicima u hitnom prijamu te paralelno raditi ovaj posao, smatra Keranović.

Dolazimo do pitanja koje vjerojatno najviše zanima pacijente. Dođu na hitnu, prođu trijažu - i onda čekaju. Zašto?

- Radimo prema trijažnim kategorijama. Koristimo Australsko-azijsku ljestvicu trijaže koja ima pet kategorija i svaki bolesnik mora biti zbrinut u skladu s kategorijom koju je dobio tijekom trijaže. S obzirom na velik priljev bolesnika, dogodi se da bolesnik ne bude zbrinut unutar vremena predviđenog za svoju trijažnu kategoriju. Tada se radi ponovna trijaža ili se pacijenta pozove i započne obrada, a dijagnostika se nastavlja. Ponekad se na pregled čeka zato što je riječ o nižoj trijažnoj kategoriji. Kada obrada počne, potrebno je i određeno vrijeme da se naprave pretrage. Na neki laboratorijski nalaz jednostavno treba čekati sat ili sat i petnaest minuta jer ga nije moguće napraviti brže. Ponekad dulje traje očitanje radiološke pretrage. A ponekad završimo u reanimacijskoj sali s hitnijim bolesnikom pa naš drugi bolesnik mora čekati. Sve su to stvari koje utječu na vrijeme čekanja, ali radimo na tome da budemo bolji, zaključio je dr. med. specijalist hitne medicine i pročelnik OHBP-a Adis Keranović.

Razgovor Ane Lacković Varga s pročelnikom OHBP-a dr. sc. Adisom Keranovićem poslušajte u programu Radio Sljemena, poslušajte u nastavku.