Radovi na kompleksu objekata Vinogradske bolnice privode s kraju

Vinogradska, bolnički kompleks s tridesetak zgrada, prolazi kroz veliku obnovu.

Riječ je o dijelu KBC-a Sestre milosrdnice na Vinogradskoj cesti 29, povijesnoj lokaciji bolnice koja se razvija od 1846. godine.

Obnova šest zgrada vrijedna je 70,5 milijuna eura, no zahvat nije zamišljen samo kao vraćanje potresom oštećenih objekata u prijašnje stanje. 

Paviljonski kompleks reorganizira se kako bi se povezale srodne djelatnosti, pacijentima skratio put između dijagnostike i liječenja te stari prostori prilagodili suvremenoj medicini.

Jedna od najvećih promjena dogodila se u radioterapiji, u zgradi broj 18 na istočnom rubu kompleksa. 

Novi centar dobio je tri linearna akceleratora i CT simulator koji omogućuju preciznije zračenje i bolju zaštitu zdravog tkiva oko tumora.

Dva akceleratora smještena su u novoizgrađenom dijelu, a treći u prenamijenjenom bunkeru starog dijela. 

Dosad se na jednom linearnom akceleratoru godišnje liječilo oko 700 do 800 bolesnika, a kada sva tri budu radila punim kapacitetom očekuje se oko 1500 pacijenata godišnje.

Liječnici i medicinski fizičari dobili su i zasebne prostorije za pregledavanje planova, konturiranje i pripremu terapije, umjesto prijašnjih skučenih uvjeta u kojima se više poslova odvijalo na istome mjestu.

Na CT simulaciju sada se čeka oko tri do četiri tjedna, uz ranije uključivanje bolesnika s većim medicinskim prioritetom. 

U bolnici očekuju da bi nakon ulaska sva tri akceleratora u puni pogon liste čekanja za radioterapiju mogle nestati.

Na suprotnom kraju kompleksa, na križanju Vrtlarske i Podolja, u Zgradi 6 smještene su Dnevna bolnica i jednodnevna kirurgija s endoskopskim i operacijskim salama, prostorima za pripremu bolesnika i sobom za oporavak.

Ondje se obavljaju endoskopske pretrage, razbijanje bubrežnih kamenaca, ciljane biopsije prostate te manji urološki, ginekološki i oftalmološki zahvati.

U dnevnoj bolnici više upadaju u oči fotelje nego klasični kreveti. Ideja je da pacijent dođe ujutro, obavi pretrage, primi terapiju ili prođe manji zahvat, nekoliko sati ostane pod nadzorom i poslijepodne ode kući.

Pacijenti se nakon endoskopskih pretraga u anesteziji bude u posebnom prostoru za oporavak, uz monitore i nadzor. 

Pročelnik Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju Alen Bišćanin kaže da se takav oporavak prije odvijao na hodnicima, a pretrage poput gastroskopije provodile su se bez anestezije.

Prošle je godine obavljeno oko 6500 endoskopskih pretraga, od kojih više od 3500 u anesteziji. Vrijeme u kojem se od pacijenta očekivalo da neugodnu pretragu jednostavno istrpi ostalo je iza nas, kaže Bišćanin.

Dnevna bolnica smanjuje potrebu za nepotrebnim višednevnim zadržavanjem, a kod starijih i teško pokretnih bolesnika i rizik da zbog nekoliko dana ležanja izgube dio samostalnosti.

Cilj je i što više toga obaviti u jednom dolasku. U istom se prostoru vadi krv i priprema bolesnika, umjesto da zbog istog zdravstvenog problema odlazi u više zgrada.

Blizu glavnog ulaza uređeni su novi prostori Kliničkog zavoda za kemiju. 

Na jednom se mjestu sada vadi krv bez obzira na to jesu li potrebni osnovni biokemijski nalazi, hormoni ili tumorski biljezi. 

Prije preuređenja pacijenti su zbog tih pretraga morali odlaziti u tri ambulante.

Predstojnik Zavoda Mario Štefanović kaže da su uvedene i predbilježbe za laboratorijske pretrage. 

Prije pandemije ljudi su na vađenje krvi čekali u redovima koji su se protezali sve do crkve u bolničkom kompleksu.

Danas se krv vadi prema terminima narudžbe, na elektronički upit pacijenta odgovara se u roku od dva dana, a na vađenje krvi čeka se od sedam do deset dana.

Svakodnevno kroz ambulante prođe između 300 i 400 pacijenata, a Zavod je prošle godine obavio 4,3 milijuna laboratorijskih pretraga.

Iza vrata ambulante prostor ispunjavaju automatizirani analizatori i ekrani, gotovo poput tehnološkog pogona u kojem se iz epruveta svakodnevno proizvode tisuće nalaza.

Na različitim katovima smješteni su opća biokemija, endokrinološka dijagnostika, hematologija i imunologija, a razvijaju se i nove metode za suvremenu onkološku i hematološku dijagnostiku. 

Uzorci krvi putuju u kapsulama kroz sustav pneumatskih cijevi, nalik onome kojim se u bankama prenose novac i dokumenti.

 Iza jednih vrata nalaze se posve novi prostori, dok drugi dijelovi bolnice još čekaju svoj red.

Na Klinici za ženske bolesti i porodništvo velik je iskorak napravljen još 2019. uređenjem prostora humane reprodukcije i laboratorija prilagođenih standardima medicinski pomognute oplodnje.

Rodilište u zgradi broj 5, međutim, nije obuhvaćeno aktualnim ciklusom obnove pa žene još rađaju u prostorima uređenima prema standardima s početka 90-ih.

Krunoslav Kuna, predstojnik Klinike, kaže da u pojedinim sobama rodilje dijele sanitarni čvor, dok današnji standardi podrazumijevaju manje sobe, vlastitu kupaonicu te više privatnosti i komfora.

Unatoč tome, interes žena za porod u Vinogradskoj ne pada. Klinika godišnje ima oko 3000 poroda.

Obnova Zgrade 5 trebala bi doći na red nakon sadašnjeg ciklusa. 

Kuna se nada početku radova krajem 2027. ili početkom 2028., a cilj je bolje povezati ginekološke djelatnosti koje su danas raspoređene na više mjesta.

Taj kontrast možda najbolje pokazuje da Vinogradska ne nastaje odjednom.

 Dio bolnice već izgleda kao novi bolnički kompleks, a nekoliko desetaka metara dalje još se radi u prostorima iz nekog drugog vremena.

Vinogradska se razvijala desetljećima, a paviljonska organizacija često znači da pacijent zbog jedne bolesti mora prelaziti iz zgrade u zgradu. 

Bolesnike u krevetima i kolicima pritom se nerijetko prevozi preko bolničkog kruga.

Radovi još traju na Zgradi 7, budućem prostoru dijagnostičke i intervencijske radiologije, kardiologije te otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata. 

Obnavlja se i Zgrada 9 za kirurgiju i neurokirurgiju.

Pri završetku je rekonstruirana i dograđena Zgrada 4, u koju će se preseliti Klinika za očne bolesti te Klinika za kožne i spolne bolesti, a otvaranje se očekuje sredinom slijedeće godine.

Ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice Davor Vagić kaže da je jedna od najvećih teškoća bila provesti tako opsežnu obnovu bez zaustavljanja rada bolnice.

- Nijedan trenutak nismo prestali s pružanjem zdravstvene zaštite, tako da smo se u isto vrijeme i gradili i radili, kaže Vagić.