U Savjetovalište Žiraha dolazi sve više ovisnika o tehnologiji

U Savjetovalištu Žiraha rade s osobama svih dobi u vezi s odnosom prema tehnologiji, granicama dostupnosti i digitalnom samoregulacijom. Ovisnost o tehnologiji izaziva kroničnu iscrpljenost, raspršenost pozornosti i nemogućnost odmora, a takvi su slučajevi sve češći u savjetovalištu.

Ovisnici o tehnologiji, oni koji se njome koriste impulzivno i oni koji je upotrebljavaju za emocionalnu kompenzaciju, imaju iste poteškoće kao i oni koji se teško nose s emocijama i situacijama u životu. Psihoterapeutkinja Biserka Tomljenović objašnjava da pomoć počinje prepoznavanjem simptoma i traženjem uzroka i početka problema.

- Jedan važan dio toga je psihoedukacija. Ljudima se pojasni zapravo što je u podlozi njihovog problema, a to je da im je poremećen rad sustava za nagradu u mozgu, dopaminskog sustava nagrade. Ako mozak stalno prima brze intenzivne digitalne podražaje, on se prilagođava i odmah treba još. Nikada nije dosta, a kada se prilagodi na tu razinu podražaja, znači da reagira na visoke podražaje, onda život postaje dosadan - rekla je Tomljenović.

Roditelji bi trebali proći edukaciju i učiti djecu od najranije dobi o poremećaju u sustavu nagrađivanja i digitalnoj samoregulaciji. Djeca ne trebaju biti uvijek dostupna, a mobitel pruža samo iluziju sigurnosti, ističe psihoterapeutkinja Tomljenović.

- Sa smartphonom ne dođe samo da će me mama nazvati ili da ću ja nazvati nekoga, a i to je iluzija sigurnosti koju kao pruža mobitel. Vas kad udari auto, ne dođe mama, dođe hitna, primijeti čovjek koji je prošao pored, dođe policija. To su ljudi koji vas zbrinu, a ovaj način korištenja mobitela udaljava ljude jedne od drugih. Nitko vam više neće prići na ulici, svi se boje drugih. To je zaista problematično - navodi Tomljenović.

Istrenirani smo da se nesvjesno koristimo mobitelima, a pojavio se i pojam nomofobije, straha od nemogućnosti pristupa mobilnom uređaju.

- Dobar dio mladih doživljava mobitel u ruci kao produžetak svog tijela. Ideja da oni to ostave im je nezamisliva. Dakle, to je problem kad dijete od najranije mladosti jednostavno s nečim kompenzira. To je kao nadogradnja, kao da smo kiborzi. Nešto što nam nije iznutra evolucijski dano, imamo u uređaju - kazala je Tomljenović.

Psihoterapeutkinja predlaže kratke izazove tijekom tjedna kojima postupno možemo skratiti vrijeme provedeno na mobitelu. Primjerice, to mogu biti šetnja bez mobitela, držanje uređaja izvan spavaće sobe, jutro ili obrok bez ekrana te nošenje mobitela u torbi.