Hrvatski radio

Radio Split

60. obljetnica Splitskog ljeta

09.07.2014.

11:40

Autor: Frano Baras

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Uz 60. obljetnicu kazališnog festivala Splitskog ljeta, prisjećamo se prvih Splitskih ljetnih priredbi održanih 1954. godine - iz pera profesora Frane Barasa.

 

 

 

          Iste godine kada se u eteru oglasio Radio Split, startalo je i Splitsko ljeto pod imenom Splitske ljetne priredbe. Bilo je prošlo tek devet godina od završetka Drugoga svjetskog rata, a grad je brojio šezdesetak tisuća duša. Gradska se periferija naslućivala već od Zente, Balkanske,  Tršćanske, Arheološkoga muzeja. Zvoniku Sv. Duje još nije konkurirao ni jedan neboder, a većina  Splićana poznavali su se manje-više, barem po viđenju. Status posebno visokog standarda predstavljao je pokoji osobni automobil ili nekoliko tek uvezenih vespi. Nije bilo fakulteta (osim Više pedagoške škole) pa je tek povratak studenata iz sveučilišnih centara unosio pravu živost u gradsku svakodnevicu. Pjacu se obvezno saližavalo sat-dva u gustim kolonama. Jedina mjesta  razonode bila su četiri dotrajala kina, gledalište Narodnog kazališta i Hajdukov plac kod stare Plinare. Zimi se plesalo u Omladinskom domu, Fronti te prostorijama strukovnih i sportskih  društava. Ljeti na plivalištu Jadranana Zvončacu, terasi Doma JRM-a (Ambasador) ili u vrtovima hotela Matić i Parku na Bačvicama. Tek su bila otvorena ljetna kina "Split" i "Bačvice".

          U takvom Splitu kulturni je događaj predstavljala operna ili dramska premijera, koncert, dobar film ili javno predavanje na tribini Narodnog sveučilišta. Sretna je okolnost bila što su se baletni umjetnici svjetskoga glasa Ana Roje i Oskar Harmoš vratili u domovinu. Na žalost, u Splitu   nisu uspjeli dobiti odgovarajući prostor, pa su vlastitu Internacionalnu baletnu školu otvorili u  staroj vili u Kaštel Kambelovcu. Te godine Narodno kazalište pokrenulo je Splitske ljetne  priredbe u početku zamišljene kao jednomjesečni ljetni produžetak djelatnosti. (Predsjednik Silvije  Bombardelli, tajnik Nikša Kovačić, članovi: Miroslav Bonačić, Vladimir Štimac, dr. Krešo Čorak, dr. Petar Ćurković, Daroslav Letis i Tomislav Kuljiš).

          Svečano su otvorene 15. srpnja 1954. u ljetnom kinu "Split" na Lovretu Erom s onoga svijeta (dirigent Vid Kuzmanić, redatelj Lidija Mansvjetova, scenograf Rudolf Bunk, koreograf Oskar  Harmoš). Prve godine još su izvedene opere Seviljski brijač, Aida (režija Stanko Gašparović) i Faust, operete Mala Floramye i Spli'ski akvarel te Goldonijeve Ribarske svađe. Bio je to zapravo izbor iz godišnjeg repertoara. Balet se predstavio Chopinianom, Labuđim jezerom (II. čin) i  Valpurginom noći (iz Fausta), a škola Roje-Harmoš Baletnim divertissementom. Splitska je  filharmonija premijerno izvela Verdijev Requiem. Gostovali su Collegium musicum iz Zagreba i pijanist Zdenko Marasovć iz Beograda. Na plivalištu "Jadrana" afričkim plesovima i pjesmama  predstavio se atraktivni crnački ansambl Keita Fodeba.

          Jedina, posebno pripremljena predstava bila je Sofoklova Antigona (redatelj Tomislav Tanhofer,  glazba  S.  Bombardelli,  scenografija  R.  Bunk,  kostimograf  Inga  Kostinčer-Bregovac,  koreografija O. Harmoš. Naslovnu je ulogu igrala Marija Danira - majka Mani Gotovac!) Bez činova, bez pauza, u jednom jedinom dahu odvijala se Tanhoferova Antigona duboko prožeta  dostojanstvom Sofoklova jampskog trimetra i anapesta te monumentalnošću Peristila (koji još nije bio pretvoren u današnji "kostolomni bazen"!). Slobodan Novak napisao je nadahnuto pohvalnu kritiku u Slobodnoj Dalmaciji (...) 

            Već je na startu Tanhoferova Antigona udarila snažan i trajan pečat dramskom dijelu festivala, kao što će ga poslije Bombardelli-Kuljiševa Aida udariti glazbenome. Uostalom, čitavim  prvim desetljećem dramskoga dijela dominirao je "antički krug". Osim Sofokla (Antigona, Kralj Edip) i Eshila (Orestija, Agamemnon) izvodila su se i novija djela: Racinova Fedra, Goetheova  Ifigenija na Tauridi, pa i najnovija: Anouilhova Antigona, Camusov Kaligula, Figueiredova Lisica  i grožđe, te Matkovićev Heraklo.

          Uočljivo je da je dramski dio prvog desetljeća bio u znaku Tanhoferove redateljske djelatnosti, postavio je čak osam (!) naslova. Po dva su režirali: V. Habunek, A. Jelaska i M.  Trailović (Atelje 212). Po jedan: R. Bunk, M. Fotez, B. Gavella (Jugoslavensko dramsko pozorište), J. Javoršek (Oder 57),  F.  Križaj, L. Mansvjetova,  D.  Radojević.  K.  Spaić  (Zagrebačko  dramsko kazalište) i T. Strozzi (...).

           Od samih početaka organizatori Splitskih ljetnih priredaba vodili su tešku i upornu bitku da  bi osigurali potrebna financijska sredstva. Predbacivalo im se da je repertoar odviše “elitistički i hermetičan”. Već u trećoj sezoni svoga postojanja umalo nisu bile ukinute...                                                 

 

(odlomak)

      Frano BARAS

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.