Preminuo prof. Josip Biskupović

U Splitu je 6. prosinca u 88. godini života preminuo jedan od najistaknutijih splitskih glazbenika profesor Josip Biskupović, skladatelj i instrumentalista. Profesor Biskupović je 1971. pokrenuo i realizirao vraćanje naziva Hrvatsko narodno kazalište splitskom kazalištu..

Josip Biskupović je rođen 11. ožujka 1929. u Splitu. Sa osam godina počeo je privatno učiti glasovir kod maestra Ive Čižeka. U veljači 1945., u školskoj godini 1945./1946., nakon njezina osnivanja, upisuje Muzičku školu u Splitu i počinje svirati klarinet u klasi nastavnika Franje Grubera, klarinetista orkestra splitske Opere. Istodobno je pohađao Tehničku školu u Splitu, arhitektonsko-građevinski odjel, te maturira u lipnju 1948.

Klarinet je maturirao u Muzičkoj školi Split u lipnju 1952. U jesen 1952. upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje čeka jedan semestar da se otvori odjel za puhače instrumente, što se nije ostvarilo, pa drugi semestar prelazi na Muzičku akademiju u Beogradu na kojoj je u travnju 1958. diplomirao u klasi profesora Bruna Bruna.

 Od jeseni 1959. počinje pedagoško djelovanje kao profesor klarineta na glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu, gdje 1975. osniva klasu saksofona, prvu u Hrvatskoj izvan Zagreba, i predaje klarinet i saksofon sve do umirovljenja. Istodobno je član operno-simfonijskog orkestra Narodnog kazališta u Splitu, kao prvi i drugi klarinet, bas klarinet, te alt i sopran saksofon. Tijekom tog djelovanja surađivao je s mnogim domaćim i stranim dirigentima i skladateljima, kao što su Silvije Bombardelli, Boris Papandopulo, Miljenko Prohaska, Georges Sebastian, Ernest Märzendorfer, Franck Pourcel i drugi. Osim sviranja ozbiljne glazbe, od srednjoškolskih dana se bavi zabavnom i jazz glazbom. Tako je 1947. godine svirao saksofon i klarinet u Velikom orkestru (Big band) Mićo pod vodstvom entuzijasta Miće Brajevića, kasnije poznatog glazbenog TV urednika, te u poznatom splitskom malom combo sastavu Metro do 1952. Kao profesionalni glazbenik bio je član mnogih džez big bandova, combo jazz sastava (Bledski festivali 1961. i 1962.), kao i Orkestra Festivala zabavne glazbe Split od 1960. do 1993. godine. S Đekijem Srbljenovićem bio je jedan od osnivača Festivala zabavne glazbe Split (Melodije Jadrana). Od 1962. do 1993. godine bio je član žirija za odabir skladbi Festivala zabavne glazbe Split, te član žirija za dodjelu stručne nagrade. Od 1968. do 1975. skladao je i aranžirao scensku glazbu za potrebe dramskih predstava HNK Split. Od 1967. do 1975. sudjelovao je u radu stručnih tijela Festivala klapa Omiš. Za boravka u SAD-u, na poznatom sveučilištu UCLA u Los Angelesu, pohađao je nastavu saksofona kod profesora Garyja Graya. U to je vrijeme također počeo svirati u kombinaciji dua saksofoni – orgulje, pretežno sakralnu i duhovnu glazbu. Po povratku u Split 1989., kombinaciju dua saksofoni – orgulje realizirao je sa č.s.mo. Mirtom Škopljanac Mačina, katedralnom orguljašicom. Ovaj duo ostvario je niz koncerata sakralne i duhovne glazbe pretežno hrvatskih skladatelja, te je bio prvi duo takve vrste u Hrvatskoj, a i veoma rijedak tada u Europi. U glazbenoj sferi djelovao je i društveno. Od početka 1960. bio je predsjednik Savjeta Koncertne poslovnice Split do osnivanja Dalmacijakoncerta 1964. Također je bio predsjednik Udruženja operno-simfonijskih umjetnika pri Operi HNK Split. U tom svojstvu je 1971. pokrenuo i realizirao kroz Udruženje vraćanje naziva Hrvatsko narodno kazalište splitskom kazalištu, jer je 1945. iz naziva bila izbačena riječ hrvatsko. Od 1971. do 1975. godine bio je član Kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske, a od 1970. do 1974. odbornik Kulturno-prosvjetnog vijeća Skupštine općine Split. Iz tih područja svog djelovanja dobivao je i brojne nagrade. Veliko prijateljstvo s Đekijem Srbljenovićem, mladenački polet, glazbena kultura i znanje, svakako i organizacijske sposobnosti Josipa Biskupovića, bile su od presudne važnosti u onim prvim trenucima stvaranja festivala zabavne glazbe Melodije Jadrana. Od samih početaka Biskup je bio tu.

                                                       Goran Pelaić (Zapisi i sjećanja)