Koncert za povijest

U sklopu obilježavanja velike 300. obljetnice dolaska Arbanasa u Zadar, zadarski Forum ispred crkve sv. Donata postao je središte emocija, pjesme i povijesti.

Među brojnim izvođačima koji su uveličali ovu svečanu noć, posebno mjesto zauzima legendarni zadarski pjevač Bepo Matešić.

Usprkos godinama i zdravstvenim izazovima, Bepo ne posustaje. Kako sam kaže uz prepoznatljivi osmjeh – pjesma je jednostavno njegov zanat i životni poziv.

- Cijeli život odmalena pjevam – s klapama, pa s Mladenom Grdovićem... Sad sam okupio jednu malu klapicu, pa pomalo odradimo kakav rođendan ili krštenje. Sve je to manje nego prije, godine čine svoje i pomirio sam se s time da nisam onaj stari Bepo, ali tu sam, iskreno priča legendarni grdelin zadarske estrade.

No, da je forma i dalje tu, dokazuju i nedavni nastupi. Nedavno je tako raspjevao mještane u Zemuniku, gdje je već treću godinu zaredom redoviti gost. Kada se spoje gitare, harmonika i dobra energija, fešta je, kaže Bepo, zagarantirana.

Povod okupljanja na Forumu – tri stoljeća zadarskih Arbanasa – nosi posebnu težinu i ponos. Na pitanje o iznimnom glazbenom talentu koji krasi ovaj zadarski kvart, Bepo odgovara u svom stilu:

- U Arbanasima je svaki drugi čovjek pjevač! Čim se rode, odmah počnu pivati! To nam je jednostavno u genima. Za vrijeme Italije naši su stari zapamtili te predivne napolitanske kancone i melodije, to uđe u uho i ostane zauvijek.

I uistinu, zadarski Forum te je večeri disao i pjevao kao jedno, a Bepo Matešić još je jednom dokazao da su godine samo broj kada u srcu živi pjesma, a u venama teče arbanaška krv.

Albino Pino Kotlar o 300 godina ponosa zadarskih Arbanasa

Zadarski Forum i prostor ispred crkve sv. Donata poslužili su kao veličanstvena pozornica za obilježavanje 300. obljetnice dolaska Arbanasa u Zadar. U sklopu bogatog kulturno-umjetničkog programa, kao jedan od solista nastupio je i poznati zadarski glazbenik Albino Pino Kotlar.

Kotlar se pubilci predstavio s dvije tematske pjesme duboko urezane u identitet i povijest svoga kraja – „Arbanasi misto moje” te „Zonja Jon” (Gospa naša), pjesmom posvećenom zaštitnici Arbanasa, koja je nastala upravo povodom ove velike obljetnice.

- Prije tri stoljeća naši su preci došli na ova područja bez poznavanja jezika i novog terena. Jedino što su ponijeli sa sobom bila je duboka vjera u Boga i u našu Gospu Zonja Jon, naglašava Kotlar, podsjećajući na trnovit, ali ponosan put asimilacije, spajanja obitelji i izgradnje zajednice koja je neraskidivo utkana u temelje današnjeg Zadra.

Arbanasi su tijekom stoljeća obogatili Zadar na svim poljima – od sporta i kulture do gospodarstva i znanosti. Iako se središnje proslave tradicionalno održavaju početkom svibnja u samim Arbanasima, nastup na Forumu predstavlja krunu cjelogodišnjeg obilježavanja. Za Kotlara, ova je proslava ujedno i čuvanje živog jezika i uspomena koje povezuju Arbanase diljem svijeta.

- 300 godina je iza nas, mnogi naši ljudi danas žive po cijelom svijetu. Moj brat, primjerice, živi u Americi i svaki naš razgovor na arbanaškom za njega je neprocjenjiv jer tamo jednostavno nema s kim pričati svoj rodni jezik, emotivno dodaje Kotlar.

Velika proslava na Forumu bila je i svojevrsna uvertira u obilježavanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, pri čemu je Kotlar poslao jasnu i snažnu poruku: „Mi smo Arbanasi, ali smo još veći Hrvati!” Uz pjesmu, zajedništvo i nezaboravan ambijent, Zadar je još jednom odao počast ljudima koji su kroz tri stoljeća neumorno gradili i uljepšavali njegov identitet.

Slani morski zrak, prepoznatljivi šarm zadarskog Foruma i zvonki zvuci klape – u sklopu proslave 300 godina dolaska Arbanasa u Zadar, čast da probije led i prva izađe pred publiku pripala je kultnoj Klapi Arbanasi. Među njima i Đeno Jović, čiji je nastup te večeri nosio posebnu, emotivnu težinu.

Prisjećajući se samih početaka i zlatnih dana Klape Arbanasi, Đeno se kroz osmijeh osvrnuo na vrhunce i izazove koji idu uz velike glazbene sastave.

- Bili smo jedna od najboljih klapa, ali kad postigneš vrhunac, kad ti svi govore da si najbolji, onda prorade karakteri. Jednostavno smo rekli – dalje od ovog vrha ne možemo!

No, razgovor o klapskoj pjesmi i arbanaškom duhu nemoguće je voditi bez spomena na Đenova pokojnog oca, zadarsku legendu Ćići Jovića. Ćići je bio čovjek koji je živio punim plućima, „200 na sat”, sve do svog posljednjeg dana. Pjesma, veselje i stihovi u njegovom su životu trajali doslovno do zadnjeg trenutka.

- Do samog kraja je pjevao i tulumario. Samo dva dana prije nesretnog moždanog udara pjevao je s nama. U našoj konobi, kroz koju je prodefiliralo na tisuće ljudi i iz koje su svi odlazili nasmijani, on je bio srce svake fešte. Znao bi se vratiti sa svojih druženja u dva sata ujutro i pitati: 'Ekipa, je l' vam smetam ako vam se pridružim?' I ostao bi s nama, mladima, do zore. Volio je ples, pjevanje i život punim plućima, s ponosom i sjetom prisjeća se Đeno.

Iako Ćići više nije fizički prisutan, njegov duh neprestano živi kroz priče, zapise i uspomene koje obitelj i prijatelji brižno čuvaju. Kako Đeno otkriva, iz bogate arhive snimaka i anegdota lako bi se mogao snimiti i dugometražni film o čovjeku koji je obilježio jedan urban i raspjevani Zadar.

Izlaskom na pozornicu ispred crkve sv. Donata, Klapa Arbanasi nije samo raspjevala okupljene Zadrane i njihove goste – zapjevali su s posebnom žarom i posvetom u srcu, znajući da ih s nekog boljeg mjesta slavi i njihov Ćići, pravi prijatelj i nepopravljivi zaljubljenik u život.

Duh zadarske kalete

Velika proslava 300. obljetnice dolaska Arbanasa u Zadar na prepunom Forumu nije mogla proći bez jedne od najomiljenijih i najprepoznatljivijih figura zadarskih ulica – neumornog glazbenika i urbanog simbola grada, Vilija Kalmete.

Stigavši na svečanost u stiliziranoj mornarskoj odjevnoj kombinaciji s crvenom maramom, Vili je u svom prepoznatljivom, vedrom duhu pojasnio kako je stajlingom želio odati počast napolitanskoj tradiciji.

- Inspirirala me napolitanska pisanica iz 1880. godine. Htio sam se modno približiti tom vremenu i duhu Pomoraca iz Napulja, pa sam obukao mornarsku majicu i ove cipele s 'trike-trake' detaljima, uz osmijeh objašnjava Kalmeta.

Zadrani i brojni turisti dobro znaju da su sati na zadarskom trgu rezervirani za spontane glazbene spektakle. Kada Vili uoči poznati duo Gitman, nastaje čarolija – bez ikakvih mikrofona i pojačala, njegov snažni glas prolomi se trgom i podigne sve prisutne na noge.

- To je potpuno spontano! Riki i ekipa znaju što volim pjevati. Kad me vide na trgu, odmah krenu sa starim talijanskim kanconama i arijama, a ja izvučem jednu ili dvije pjesme za dušu. Za trg mi mikrofon zaista ne treba, iako uvijek u šali kažem da nemam baš toliki raspon kao Bepo Matešić ili mladi Duje Stanišić!

Posebna draž Vilijevog repertoara leži u klasicima koji spajaju sve generacije i nacije. Probao je, kaže, pjevati i autorske domaće skladbe, no svjetske napolitanske melodije imaju neobjašnjivu privlačnu snagu.

- Pjesme poput ''O sole mio', 'Core 'ngrato' ili 'Funiculì, Funiculà' pjevaju svi – od Nijemaca i Nizozemaca pa sve do Japanaca i Kineza. To su univerzalne melodije koje ljudi prepoznaju u sekundi i koje svima izmame osmijeh na lice, ističe Vili.

Nakon što pjesmom uljepša jutro sugrađanima, slijedi njegov omiljeni ritual i zaštitni znak – lagana vožnja ili guranje bicikla kroz povijesnu jezgru pa sve do njegovih dragih Arbanasa. Svojim osmijehom, autentičnošću i neprolaznim belcanto glasom, Vili Kalmeta i ove je večeri na Forumu dokazao kako je neupitna živa legenda i srce zadarske gradske priče.