Legendarni Cvitković : Čim dođem u Zadar jednu stvar napravim

U jutarnjem programu Radio Zadra gostovao je legendarni sportski komentar HRT-a Slavko Cvitković. U Zadru ovih dana uživa, redovito se kaže kupa u moru, a kao jednu od dražih lokacija naveo je Puntamiku. Cvitković se za naš program rado prisjetio slavnih dana naše košarke, od reprezentacije do Zadra i Cibone, to je sport uz kojeg ga danas ipak svi najviše vezuju i pamte po prijenosima.

Inače, iza njega je velik broj olimpijskih igara, turniri Final Four iz košarke, rukomet pa Formula 1. Manje je poznato da je Cvitković i sam bio košarkaš na što je uvodno u razgovoru napomenu naš Umberto Piasevoli. 

 

  -  Da, vrlo kasno samo počeo sa 16 godina u karlovačkom klubu "Željezničar",  u Karlovcu nismo imali centra, ja "mali" s jedan metar i devedeset centimetara morao sam igrati tu poziciju, bio sam ljevak. Kao juniorski prvak Hrvatske pobijedili smo sve te renomirane klubove u to vrijeme, sjećam se i dolazak u Zadar, moja bi zadaća bila, ako bi eventualno ušao u igru, držati Gjergju ili Plećaša, kao napravi koji faul što nije baš išlo - kazao je Cvitković koji se na upit našeg voditelja prisjetio u razgovoru brojnih događanja i ljudi koji ga vezuju uz Zadar u kojem je donio i jednu tešku životnu odluku. 

- Dosta sam vezan uz Zadar, ovo kad smo spomenuli mirovinu, to se dogodilo prije 12 godina, nakon toga samo odlučio prestati i pušiti, a ovdje u Zadru sam kupio bicikl i onda se sam se odlučio uputiti u privlačnu Privlaku, to je bio peti mjesec prije 11 godina i vozio sam tada sumanuto prema Viru, NiNu ...nisam se usudio spuštati u grad, pio sam i neke bugarske tablete i onda sam nakon tjedan dana senzacionalno prestao pušiti - kazao je Cvitković.

Anegdota je zasigurno puno, vjerujem i gafova s obzirom na veliku količinu posla koju ste odradili, koje bi ovako izdvojili danas ? 

- Pa ono što mene žalosti je kad otvorite internet, današnje društvene mreže, onda uz moje ime nađete riječ sladokusac, dakle ja sam u Dnevniku rekao - košarkaški sladokusci, a to je malo drugačije zvučalo i ostalo je dugo izvan etera, a ne spominje se mojih 14 olimpijada , 50 godina novinarstva, od veljače 68. sam aktivan, prebrojite koliko je tu godina prošlo novinarstva osim možda zadnje dvije, tri godine nakon korone kada mi je liječnica rekla da se ne igram sa životom, da ne prenosim više i nemam više motivacije, sad samo drva i ugljen prenosim - kazao je u šali Cvitković dodajući kako na sedam tisuća prijenosa mora doći do grešaka, sve se radi uživo. Cvitkovića su u eteru pozdravili i naši slušatelji, nakon čega je kaže odlučio reći nešto što nitko ne zna. 

- Ja kad dođem u Zadar prvo idem porazgovarati s Krešom ( Ćosićem), dođem gore ispod dvorane, malo mi je nekako sa strane, bilo mi je draže kad je kip bio kod Jazina, i onda mi malo imamo svoj razgovor, recimo ovaj mali godišnji sam iskoristio da neke ljude konačno sretnem i da s njima porazgovaram. Mišo Ostarčević i njegova supruga meni su napravili toliko značajnih usluga, ne samo meni već i HTV-u prilikom snimanja filma o Kreši, strašno sam ponosan da sam napravio taj film. To nam nedostaje, u Hrvatskoj nemamo dovoljno snimljenih filmova o našim sportskim velikanima. Dakle s Mišom sam imao jedan lijepi razgovor, kod Gregova sam bio, Pino Grdović mi je pokušao u kratkim crtama približiti neka svoja razmišljanja, vidio sam još puno dragih ljudi ovdje i to je ugodno - kaže Cvitković.

U razgovoru se Cvitković osvrnuo i na svoje početke novinarstva u Karlovcu, odlazak u Zagreb, počecima rada na televiziji i pozivu legendarne sportske novinarke Milke Babović koja je odigrala veliku ulogu u njegovoj profesionalnoj karijeri. Naravno tu je i kultna utakmica, košarkaško finale Hrvatske i SAD-a 92. u Barceloni. Cvitković se i danas ponosi što je odradio intervju s Michaelom Jordanom, po mnogima jednom od najvećih sportaša svih vremena, a tu je i još jedan Michael. 

- U to vrijeme Kukoč je bio u Chicagu, ali još nije imao velikog utjecaja, da ne dobio po prstima od Pippena i Jordana, ja sam odradio razgovore sa svima osim s Jordanom, i tek zadnju večer imate dozvolu za ulazak u svlačionicu, meni Michael mahne i zovne dođi, ja odradim dva, tri pitanja, a zatim stignu i svi ostali, ali smo i dalje jedan na jedan, i to je sve skupa objavljeno. Međutim, onda nakon 10, 15 godina , ja kažem Kukoču ma nisi mi tu baš puno pomogao, a on ma znaš nisam mogao, a imali smo i problem s tobom, a ja ga pitam koji ?, Kaže Toni loše mirišeš, naravno kad oni odrađuju trening ja brzo odem zapaliti cigaretu, moja vesta je kroz tri, četiri dana bila puna nikotina, nepušači to brzo uoče, tako je to bilo, a što se tiče vozača Michaela Schumachera, menadžer jedne agencije je bio rođen istog dana kao i ja na Sv. Antu, 13.6. pa sam imao ulaz u Ferrari kad god sam htio. Tako sam s njim više puta razgovarao i pomagao njegovom bratu Ralphu S. oko njegove vikendice u Istri. Ma želim reći to je bila povlastica, živjeti u vrijeme dvojice, ja mislim dan danas, najvećih sportaša posljednjih desetljeća. To je nešto na što sam izuzetno ponosan, kao i na film o Kreši - poručio je legendarni sportski novinar Slavko Cvitković.