Mladi lavovi, samo pokucajte, šjor Rade poklanja dio baštine klapskog pjevanja

Pred mikrofon Radio Zadra ovoga tjedna u "Điru po Kalelargi" sjeo je Rade Grbić, meštar od mandoline klape Maraska koji živi za i od pjesme. O počecima klapskog pjevanja u Zadru, starom gradu, svojim snovima i željama progovorio je u našem eteru.

Za sebe će kazati da je dijete Belafuže a svoje prve korake napravio je u neobično lijepom prostoru Vile Marić negdje u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata koju je njegova majka dobila na korištenje. Tamo se pak sve moglo osim sllaziti u podrum:

- Majka je imala ključ podruma i nije nam dala približiti se jer je dolje stajao pravi koncertni klavir. Mi djeca bi vjerojatno skakali po njemu a nije nikoga bilo da nas bar poduči sviranju. -

U to davno vrijeme konji su bili sastavni dio gradskih službi jer se njima jahalo za transport iz jednog u drugi dio grada a korišteni su i za čišćenje grada. "Kauboji na konjima" bili su redoviti inventar Belafuže. Sa sedam godina Rade se seli s obitelji u samo srce grada, kod 4 kantuna. Koja idila, pomislili bi mnogi, no nije odmah izgledalo tako idilično

- Pri useljavanju u novi prostor ušetali smo u mrak uslijed bijela dana. Sve je bilo škuro, pitali smo se, tko je ugasio svjetlo ?  Pitanje nije dugo čekalo na odgovor jer je majka brzo pohitala ka prozoru i otvorila škure nakon čega je dnevno svjetlo obasjalo stan. Nije obitelj požalila što se doselila u žilu kucavicu grada jer tamo su živjeli sportaši, glazbenici, neki učeni ljudi a i bilo je prilično tranzitno i zabavno.

- U velikom portunu smo igrali na frenje a tu i tamo bi se potukli u srazu sa drugim kvartovima, prepričava Grbić dječačke dane dok nas priča vodi do sredine 70-ih.

   Godina 1976. i ulazak u svijet klapa

U to doba Šimeto Kević, poznati brijač i tenor te Željko Vukoša Žule bili su dio stare garde i perjanice zadarske klapske pjesme.

- U njihov krug nije mogao svatko ući. Prije nego sam postao mali od kužine i od konobe, Šimeto je jednom zaustavio moju majku i raspitivao se o meni, jesam li dobar u čuvanju tajni ili volim ćakulati i prenositi?

Majka je bila kratka:  – Da mu prijetiš neće zucnuti.-

Tako je dobio zeleno svjetlo za ulazak u odabrani krug, te dodaje kako bi dok se uhodavao u posao u konobi kriomice znao ulijevati vino u vodu skladatelju Rudiju Martinovu jer je valjalo donekle trijezan sjesti za volan. Tako se Rudi pohvalio idući dan u brijačnici kod Šimeta kako je ipak ostao trijezan a popilo se poprilično.

Negdje u to vrijeme Radi je u ruke došla mandolina a kako se svira i štima taj čudesan instrument pokazao mu je još jedan doajen klapske pjesme u Zadru, Šime Relja.

- Kada smo prvu večer krenuli svirati odabrali smo pjesmu " Šetnica" klape Šibenik a onda je došla potreba da se i sami osovimo na noge pa smo nas četvorica osnovali klapu Maraska. -

  Snovi o urbanim trubadurima

  Obala i klape neodvojivi su kao prst i nokat. Taj zvuk koji oplemeni drevne i  kamene ulice, ne zaboravlja se.

- Moja je želja oduvijek bila da kao klapa šetamo po ulicama starog grada kao trubaduri, svirajući i pjevajući pod prozorima. Prošlog rata smo to i prakticirali, sjećam se kada smo jednom tako prošetali Kalelargom i stali pred velike škure, one su se odjednom počele otvarati. Na prozor je izišla gospođa koja nam je oduševljeno poželjela sve najbolje i da nas Bog čuva, sjetno će Grbić o danima kada je pjesma razbijala tmurnu ratnu svakodnevnicu.

Pita se potom, zašto i danas ne gajimo tu tradiciju i ne sviramo barem na Narodnom trgu ako je to običaj u Splitu ili Šibeniku.

 Apel mladim klapama

 Klapa Maraska nastupala je uz ostalo u Sloveniji čak 12 godina a kuriozitet je da je u njoj pjevao kao glavni vokal Davor Pekota.

Ako bi ga upitali kojom bi pjesmom opisao stari Zadar, Grbić iz rukava vadi dvije pjesme pok. Duška Nonkovića - Buće, dobrog duha grada "Divna je riva mojega grada" i "Zadarski kanal" autora Rudija Martinova dok za toliko nadarenih vokala u Zadru zaslužan je kaže, pjevački zbor Petar Zoranić koji je iznjedrio mnoga imena i klape.

 - Zoranićevci imaju 120 pjevača, iz njihovih redova nastale su klapa Foša, klapa Zadranke, i mnogi drugi. -

A da ne bi izgledalo da je sve bilo glatko k'o pjesma, podsjeća anegdota Klape Jadera koja je imala rigorozan zahtjev prema kojem se morao poznavati talijanski jezik ukoliko se željelo pjevati u njoj.

- U to vrijeme u Zadru je studirao voditelj klape Šibenik, Barbača koji pak nije mogao ući u klapu Jadera jer je eto, majstora pjevanja otjeralo nepoznavanje talijanskog jezika, nasmijao se Grbić ne skrivajući čuđenje takvom raspletu.  

Za kraj našeg susreta uputio je poruku mladima glazbenicima, napose mladim klapama i svima koji se žele okušati u tradicijskom pjevanju

 - Jedini imam notne zapise  Šimeta Kevića koje je ostavio meni. Od klape Maraske nastala je klapa Maraška. Nitko od članova mi nije pokucao da upita za te zapise, arhivu pokojnoga Ive Brkića, tradicijske zapise koje imam, ne znam ni sam koliko ih imam. Pozivam mlade snage da mi pokucaju na vrata i dobit će sve besplatno jer se tradicija prenosi s koljena na koljeno a moja je zadaća da je prenosim mlađima, poručio je mandolinist Grbić.

 Tradicija je živo tkivo, ona se obnavlja i mijenja pa je ta poruka zalog za budući život tradicije pjevanja ovog kraja.