Prve vijesti na Radio Zadru čitali su Klarić i Čulina davne 1968. a sve to do ušiju publike omogućio je genijalni šef tehnike Guina koji je ručno izradio odašiljač

"Đirom po Kalelargi" do našeg studija prošetao je Drago Čulina, svestrani medijski čovjek uz to lingvist i pisac koji Zadar poznaje kao svoj džep jer je i sam sudjelovao u njegovoj izgradnji, kasnije u profesionalnim pričama o njemu i na 

koncu  u kreiranju i upravljanju medijskom slike grada. 

S još jednim ratnim djetinstvom počinje priča Drage Čuline  a godina je 1944 ta kada je u Pridragi došao na svijet iz štalice.

Naravno bez asocijacija na ikoga, bilo je to vrijeme velikih ratnih sukoba i postojala je izvjesnost da bi porod bilo gdje drugdje osim u obližnjoj štali njegovoj majci bilo rizično.

Naziv Pridraga, mjesta nasuprot Novigrada, moguće vuče korijene sa zemljopisne lokacije Dolca Svetog Martina na kojem i danas čvrsto stoji Crkva Svetog Martina iz 5 stoljeća.

   - Kako su se Hrvati spuštali na more 2 stoljeća poslije, izgleda da su Pridražani bili starosjedioci - uvjerava nas Čulina  i dodaje kako tamo ima dosta livada i plodne zemlje, dok su se u 9 stoljeću u doba Karla Velikog održavali  

viteški turniri što znači da su Pridražani bili dobri uzgajivači konja. Moguće da je to ime mjesto dobilo jer je asociralo na umiljatost, pri mila i pri draga a i ona teorija da su Novigrađani kako bi došli ne zemlju morali prijeći dragu, pa su govorili - Iđemo pri drage, drži vodu. -

Datuma prvog dolaska u Zadar naš se sugovornik  ne sjeća jer je malo bio u Zadru a malo doma na selu. Ipak, u Zadru je imao gdje biti kako je otac bio vlasnik zgrade sa tri kata na kraju Kovačke ulice. Priznaje da nije odmah htio 

živjeti sa bratom u toj zgradi koja se još iznutra obnavljala od ratnih nedaća kao uostalom i ostatak Zadra.

Sjeća se da su mjesta susreta mladih bili Kavana Central na Kalelargi te gimnastičko društvo "Partizan" gdje je bilo plesnjaka i sastanaka a i poneki klavir na kojem je prebirao po tipkama poznati gitarist Vedran Božić.

Kakvi su bili ljudi, međuljudski odnosi?

- Stariji ljudi uvijek misle da je mladost bila bolja. Nije bilo zavisti, bilo je više ljudskosti. Bio sam tv voditelj emisija i 30 ljudi je znalo raditi za mene da emisija ispadne dobro a slava, kako se veli, išla je samo meni. Kada bih 

smislio dobru najavu, tih 30 ljudi mi je pljeskalo i veselilo kao da se to i njima dogodilo a njima zapravo ide sva zasluga.  Ili nedavno preminuli šef na HTV u Dragan Balić koji je putovao u Njemačku kod mene da bi snimao komad 

emisije samo da ne moram natrag u Zagreb. Tko bi mi danas to napravio? -- pita se Čulina.

    Zadar se uvijek dizao iz pepela i munjevito rastao

 Čulina nije gubio vrijeme, kao mlad čovjek tražio je posao kako bi počeo zarađivati i prihvatio se manualnog pomaganja inženjerima u podizanju grada. Prosjek godina u gradu bio je 27 i nije nedostajalo entuzijazma 

 

  -Nosio sam letve, materijal i gledao kako sam i sam bio dio te izgradnje, kada bi kroz neko vrijeme osvanulo novo zdanje. Entuzijast koji je to pomaganje pokrenuo bio je Milorad Ignjatović poznat po tome što je dobar dio svojih primanja davao  na dobro grada a grad je samo rastao i rastao –

Brine ga pak poražavajući podatak da ogroman broj djece nije posjetilo nijedan otok našeg arhipelaga pa mu nešto govori o padu opće kulture

- Zadar je grad s prvom fakultetom na hrvatskom tlu, grad je kulture i mladi bi znali da se u skladu s tim trebaju ponašati umjesto izražavanja vulgarnosti i uvreda ljudima koji dolaze izvana. To je nešto što posramljuje normalne ljude.-

 

Radio Zadar bio je drugačiji od svega drugoga

U novinarstvu je kako je već poznato, preko 40 godina, bio je spiker, novinar, glavni urednik, šef, radio za njemačku i francusku tv ali prije svega za televiziju Zagreb.

 Zanimanje za rad u medijima svoje tragove vuče iz djetinstva kada je noću slušao Radio Luxemburg ali i slične postaje u Njemačkoj. Uživao je mladi Čulina slušati dinamiku i atmosferu koje su voditelji kreirali ali nije maštao o novinarstvu već o poslu DJ a.

 Promjena se dogodila kada je s početkom njegovog studiranja na noge postavljen Radio Zadar.

- Odlučio sam se prijaviti na audiciju ali sam zakasnio s prijavom dobrih 15 dana.Prvo me zbog toga nisu htjeli primiti ali nakon mog upornog stava da imam pravo na to, popustili su. Nakon tri dana dobijem pismo da sam primljen. 

Jednog od spikera nikad nisam upoznao jer je moj dolazak značio njegov odlazak - reći će sa laganom neugodom u glasu jer dugo je trebalo prožvakati taj osjećaj.

1968 ma i prvi dani na Radiju Zadar su nezaboravni:

 –Prvi dan led je probio kolega Klarić a drugi dan ja. Obojica smo čitali vijesti. Bilo je veselja kao u vrtiću jer smo nešto pokrenuli. To nešto je zahvaljujući žicama i odašiljaču kojeg je ručno izradio genijalni šef tehnike Boris Guina, otišlo kao radio signal u radio prijemnike – sjeća se Čulina dodajući da je radio poseban jer emitira u starnom vremenu.

- Sada poželite pjesmu i odmah je dobijete. Nekada nije bilo tako. Znali smo snimati glazbu sa Radio Luxemburga i obradom naše tehnike puštati u eter – dodaje i napominje da mu je žao jer se nije nikad specijalizirao za neko 

područje u novinarstvu već je svaštario a poznata je i njegova da je novinarstvo zanat univerzalnih neznalica.

Anegdota je bilo na pretek. Kao sportski komentator putovao je svijetom sa sportašima. Za vrijeme jednog leta došlo je do podrhtavanja aviona koje je namjerno izazvao košarkaš tadašnje Zvezde, Pavlović a kako bi malo preplašio 

putnike. Kada je ugledao blijeda i nijema lica u avionu samo se nasmiješio i rekao 

- Ne bojte se, umirite se, sada avionom upravlja Krešo Čosić.-