ZAUSTAVIMO HARANJE JADRANOM!
Otvoreno pismo o prekomjernom izlovu ribe i drugih morskih organizama te potrebi žurne zaštite otočnih akvatorija
Što to radimo svojemu moru? Što ćemo ostaviti generacijama koje dolaze? I tko ima pravo zajedničko prirodno bogatstvo pretvarati u kratkoročnu zaradu, ne vodeći računa o posljedicama za morski ekosustav i ljude koji uz more i od mora žive?
Ova pitanja postavljam potaknut zabrinjavajućim prizorima i svjedočanstvima o ribolovu plivaricama tijekom ove jeseni u zadarskom arhipelagu. Već danima i tjednima ribolovni se napor koncentrira u razmjerno zatvorenim akvatorijima Srednjega i Iškoga kanala, pa čak i u prostorno vrlo ograničenom Ravskom kanalu. To svi mi sa zadarskih otoka gledamo i nije nam jasno kako je to moguće, odnosno tko je to nepromišljeno dopustio, a onda i tko to zlorabi. Riječ je o morskim prostorima koji nisu neiscrpna skladišta ribe, nego složeni i osjetljivi ekosustavi. Njihova sposobnost obnavljanja ima granice.
Prema kazivanjima mještana, ovih je dana u Salima iskrcana čak vagon (10.000 kg!) podlanica, odnosno orada. Spominju se i redoviti iskrcaji velikih izoliranih spremnika, takozvanih baja, punih sitnih liganja. Pojedini takvi spremnici imaju zapremninu od 660 litara. Ako su ta svjedočanstva točna, riječ je o pojavi koja zahtijeva žurnu reakciju ribarske inspekcije i drugih nadležnih tijela. Potrebno je utvrditi stvarne količine i sastav ulova, korištene ribolovne alate, mjesta i vrijeme ribolova te zakonitost iskrcaja i stavljanja ulova na tržište. Iskustveno mnogi otočani znaju da se već dugo oni koji imaju povlastice za mali obalni ribolov i oni koji imaju dozvole za rekreacijski i sportski ribolov ne mogu uloviti veći primjerak podlanice i da već godinama podbacuje ulov liganja čije su prosječne dimenzije sve manje.
Podsjećam na jasnu odredbu članka 5. Pravilnika o obavljanju gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom (Narodne novine, 52/2026). Plivarica srdelara namijenjena je ciljanom ribolovu male plave ribe, koja u pravilu mora činiti najmanje 80 % mase ukupnog ulova u jednoj ribolovnoj operaciji. Propisana iznimka dopušta najmanje 50 % male plave ribe samo uz određene druge vrste, među kojima nisu podlanice ni lignje. Člankom 5. stavkom 4. zabranjeni su zadržavanje na plovilu, iskrcaj i stavljanje na tržište ulova koji nije u skladu s tim odredbama.
Plivarica srdelara nije alat za ciljani izlov podlanica i liganja! Ako se takav ribolov provodi protivno propisima, nije riječ o ribarskoj vještini ni o legitimnom gospodarskom uspjehu, nego o postupanju koje zahtijeva odgovarajuće sankcije.
Prije više od stoljeća Petar Lorini, Saljanin, učitelj i utemeljitelj suvremenoga hrvatskoga morskog ribarstva, upozoravao je na pogubnost nerazboritoga iskorištavanja morskoga bogatstva. More je uspoređivao s Božjom njivom koju treba razborito obrađivati, a ne pustošiti. U svojem djelu Ribanje i ribarske sprave pri istočnim obalama Jadranskoga mora iz 1903. upozorio je da ribolov mora biti razborita žetva, a ne haranje iza kojega ostaje pustoš. U knjizi posvećenoj Petru Loriniju, koju sam imao čast urediti, u svojem sam prilogu Pogled kroz Lorinijev dalekozor: Poziv na umjerenost i razboritost u ribarstvu na hrvatskom dijelu Jadranskog mora upozorio na aktualnost njegovih poruka. Nažalost, čini se da ni nakon više od stotinu godina nismo naučili temeljnu lekciju: more može hraniti mnoge generacije, ali ne može zadovoljiti neograničenu pohlepu jedne generacije.
Postoji i druga, podjednako važna dimenzija ovoga problema: pravo otočana i stanovnika primorskih naselja na korištenje mora kao općega dobra.
Prema Popisu stanovništva 2021., na otocima Zadarske županije živio je 19.761 stanovnik, u približno 8.700 kućanstava. Kada bi se spomenutih deset tona podlanica, ako je podatak o tolikom ulovu točan, ravnomjerno raspodijelilo među svim tim kućanstvima, svako bi dobilo oko 1,15 kilograma ribe. To je količina dovoljna za jedan obiteljski obrok u mnogim kućanstvima. Dakle, jedan navodni iskrcaj mogao bi predstavljati gotovo 20.000 pojedinačnih porcija od pola kilograma ribe, odnosno približno jedan takav obrok za svakoga otočnog stanovnika Zadarske županije! Ta usporedba nije poziv na besplatnu raspodjelu gospodarskoga ulova, nego upozorenje na razmjere iskorištavanja zajedničkoga prirodnog bogatstva. Koliko se takvih ulova ostvari tijekom godine? Koliko ih se uredno evidentira? I koliko ribe ostaje u moru kako bi se populacije mogle obnavljati?
Posebno je bolno što se sve to događa u prostoru u kojemu brojni otočani teško dolaze do svježih namirnica. Na nekim otocima nema ni trgovine, a kamoli ribarnice. Istodobno se stanovnicima koji tradicionalno žive uz more i koriste se njegovim bogatstvima ograničavaju mogućnosti maloga obalnog ribolova, dok su sportski i rekreacijski ribolovci podvrgnuti brojnim ograničenjima u pogledu alata, količina i načina ribolova. Naravno, ograničenja su potrebna, ali trebaju biti razmjerna, pravedna i jednako obvezujuća za sve. Nije prihvatljivo da se od pojedinca zahtijeva strogo pridržavanje propisa, a da se istodobno tolerira ribolovni napor koji može u kratkom vremenu ozbiljno osiromašiti pojedine morske prostore.
Profesionalni ribari imaju pravo na rad, zaradu i dostojanstvenu egzistenciju. Štoviše, ribarstvo je važan dio hrvatskoga gospodarstva i maritimne kulturne baštine. Mnogi ribari savjesno obavljaju svoj posao, poštuju propise i razumiju da očuvanje ribljega fonda znači očuvanje vlastite budućnosti. Zato bi bilo nepravedno sve profesionalne ribare proglašavati krivolovcima, a k tome nerazborite i nečestite radnje čine i druge kategorije ribolovaca ali i oni koje nemaju nikakve povlastice i dozvole za ribolov. Međutim, upravo zbog odgovornih ribara ne smijemo šutjeti o onima koji svojim postupcima ugrožavaju more i narušavaju ugled cijele ribarske zajednice.
Pozivam Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, ribarsku inspekciju i sve druge nadležne institucije da žurno poduzmu sljedeće mjere:
1. Pojačaju i učine sustavnim nadzor ribolova plivaricama, osobito sastava i količine ulova, poštovanja prostornih i vremenskih ograničenja te zakonitosti iskrcaja i prodaje ribe i drugih morskih organizama.
2. Preispitaju postojeće ribolovne zone i dopušteni ribolovni napor plivarica, osobito u razmjerno zatvorenim i prostorno ograničenim kanalima zadarskoga arhipelaga, kao i sličnih akvatorijima na cijelom hrvatskom dijelu Jadrana. Potrebno je znanstveno utemeljeno razmotriti dodatne prostorne i sezonske zabrane te ograničenja koncentracije velikih ribarskih plovila.
3. Dosljedno primjenjuju strože sankcije za utvrđene prekršaje, uključujući oduzimanje nezakonito stečene koristi i, kada su ispunjene zakonske pretpostavke, odgovarajuća ograničenja ili oduzimanje ribolovnih odobrenja.
4. Unaprijede preventivne mjere, osobito obrazovanje ribara, suradnju sa znanstvenim ustanovama i uključivanje lokalnih zajednica u upravljanje morskim resursima.
5. Osiguraju javnu dostupnost podataka o pravomoćno utvrđenim težim i ponovljenim prekršajima, svojevrsnu listu srama, uz poštovanje propisa o zaštiti osobnih podataka. Takva bi transparentnost štitila odgovorne ribare, a javnosti omogućila razlikovanje zakonitoga ribolova od sustavnoga kršenja propisa.
More nije ničije privatno vlasništvo. Ono je opće dobro i jedna od najvrjednijih sastavnica hrvatskoga prirodnog, gospodarskog i kulturnog nasljeđa. Njegova zaštita nije protivna gospodarskom razvoju. Naprotiv, ona je preduvjet dugoročno održivoga ribarstva, opstanka otočnih zajednica i međugeneracijske pravednosti.
Ne možemo se ponositi bogatom hrvatskom ribarskom tradicijom, a istodobno zatvarati oči pred postupcima koji tu tradiciju zapravo izruguju. Ne možemo govoriti o održivosti, a mirno promatrati kako se morsko bogatstvo iscrpljuje brže nego što se može obnoviti. Ne možemo od otočana tražiti da ostanu na otocima ako im postupno oduzimamo i prirodne pretpostavke života.
Zato pozivam na odgovornost, razboritost i djelovanje. Ne sutra, nego danas.
Petar Lorini prije više od stoljeća upozorio nas je na opasnost haranja morem. Nemojmo dopustiti da njegovo upozorenje ostane samo vrijedna rečenica u knjigama o povijesti hrvatskoga ribarstva.
More smo naslijedili od prethodnih generacija, ali ga nismo dobili na neograničeno raspolaganje. Dužni smo ga očuvati onima koji dolaze poslije nas.
Josip Faričić, Zadar i Rava
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.