Stabla šute, ali trpe – kako sačuvati gradsko zelenilo?

Dok se posljednjih dana borimo s požarima koji zbog suše i visokih temperatura bukte i šire se velikom brzinom, ista ta suša ostavlja posljedice i tamo gdje nema plamena – na gradskom zelenilu. Stabla ne gore, ali trpe. A ako se sušni i vrući periodi nastave ponavljati, pitanje je koliko ih još mogu izdržati.

O stanju drveća u ovakvim uvjetima u programu Radio Zadra govorio je Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće, koji upozorava da je situacija ozbiljna.

Suša, kaže, ne znači samo nedostatak vode za stabla, nego povećava i količinu suhe, lako zapaljive vegetacije. Upravo kombinacija suhog materijala, visokih temperatura i nedostatka oborina stvara idealne uvjete za velike požare. No, posljedice dugotrajne suše već se itekako vide i na urbanom zelenilu.

- Stabla svakim danom sve više i više slabe, upozorava Poštenjak.

Koliko je voda važna najbolje pokazuje podatak da stablo visoko dvadesetak metara pri temperaturama iznad 35 stupnjeva može potrošiti i do 600 litara vode dnevno. Viša stabla trebaju još više.

Problem je što posljedice ne nastupaju tek kada stablo počne gubiti lišće. Prvi znakovi upozorenja puno su raniji. Listovi počinju venuti i spuštati se, a ako suša potraje, stablo ih može početi odbacivati. Pojavljuju se i kloroze, odnosno promjene boje lišća, a zatim i nekroze – odumiranje dijelova lisne površine.

Stablo na taj način pokušava smanjiti gubitak vode i preživjeti. No ako suša potraje predugo, mogu se začepiti provodni elementi koji prenose vodu od korijena prema krošnji. Tada šteta može postati nepovratna, a posljedica je sušenje grana pa i cijelog stabla.

Beton i asfalt nisu jedini problem

Gradovima pritom ne otežavaju život samo asfalt i beton. Problem može biti i tlo koje je tijekom godina toliko zbijeno da voda više ne može učinkovito doći do korijena.

Kako objašnjava Poštenjak, tlo mora imati dovoljno sitnih pora u kojima se zadržava voda. Ako je ono sabijeno, čak ni obilnije zalijevanje ne znači da će stablo dobiti dovoljno vode.

Zato se, kaže, o tome mora razmišljati već prilikom planiranja novih zelenih površina. Stablima treba osigurati dovoljno prostora i kvalitetno, porozno tlo u kojem korijen može normalno funkcionirati.

To je, smatra Poštenjak, jedan od ključnih elemenata prilagodbe gradova klimatskim promjenama.

A takva će prilagodba, čini se, biti sve važnija. Redukcije vode i ograničenja potrošnje tijekom dugotrajnih suša mogli bi postati sve češći, pa nije realno računati da će se gradsko zelenilo uvijek moći spašavati obilnim zalijevanjem.

Koja stabla saditi u budućnosti?

Mijenja se i odgovor na pitanje koje vrste drveća saditi u gradovima.

Poštenjak zagovara sadnju autohtonih vrsta, ali upozorava da treba voditi računa i o lokalnim genotipovima kako bi se očuvala genetska raznolikost. Istodobno, klimatske promjene mijenjaju područja u kojima pojedine vrste mogu uspješno rasti.

Poseban problem predstavlja urbani toplinski otok – gradovi su zbog asfalta, betona i guste izgradnje topliji od okolnog područja, što dodatno povećava stres za stabla.

Zato će u budućnosti, kaže Poštenjak, možda trebati razmišljati i o vrstama koje danas nisu karakteristične za naše područje, ali mogu podnijeti toplije i suše uvjete. Pri tome treba biti iznimno oprezan s invazivnim vrstama koje bi mogle ugroziti domaći biljni svijet.

Zadar ima dobru osnovu

Iako Poštenjak ovog ljeta nije bio u Zadru, njegov je dojam o gradskom zelenilu pozitivan.

Zadar je, kaže, specifičan zbog razlike između povijesne jezgre i Poluotoka te ostatka urbanog prostora, ali smatra da je riječ o gradu koji dosta ulaže u zelenu infrastrukturu i koji je među boljima u Hrvatskoj.

Važnim smatra i to što u Zadru postoji stručan kadar koji se bavi urbanim šumarstvom i arborikulturom.

No klimatske promjene donose nove izazove i za gradove koji već imaju dobru osnovu. Stabla će trebati više prostora, kvalitetnije tlo, pametniji odabir vrsta i bolje upravljanje vodom.

Jer gradsko zelenilo nije samo ukras. Ono hladi ulice, stvara hlad, čisti zrak i čini život u gradu ugodnijim. A u budućnosti, s još toplijim ljetima, moglo bi postati i jedan od najvažnijih saveznika u borbi protiv vrućine.

Zato bi poruka ovog ljeta mogla biti jednostavna: dok čuvamo vodu za sebe, ne smijemo zaboraviti na stabla bez kojih će naši gradovi vrlo brzo postati još topliji.