Lov na lignje s rive

Većini ribolovaca u ovim zimskim mjesecima lignja je jedna od prvih lovina, no isto je tako istina da je ne love svi jednako uspješno. U obalnom lignjolovu možemo govoriti o tradicionalnom i suvremenom pristupu. Za lov liganja s obale je dovoljno imati motovilo s tridesetak metara strune i jednu skosavicu, ali to nije sve. VIše ćete saznati u današnjoj emisiji Morske ćakule od 11 sati i 15 minuta.

Od svih jadranskih glavonožaca, lignja se može smatrati jednim od najokrutnijih predatora s vrlo izraženim kanibalnim sklonostima. Najvećem broju liganja prvi obrok su manje spretna braća i sestre, a odmah potom i sve što se kreće i pliva u neposrednoj okolini pri čemu je veličina plijena uistinu sporedna stavka. Upravo zahvaljujući takvom apetitu i pohlepi plijen je mnogih ribara, kako profesionalnih tako i onih amaterskih, sportskih ribolovaca ili rekreativaca.

Lignja je nezasitan lovac čiji lov počinje odmah po izvaljivanju iz jaja. Istina je da je većini ribolovaca u ovim zimskim mjesecima jedna od prvih lovina, no isto je tako istina da je ne love svi jednako uspješno.

Jedan od osnovnih razloga neuspjeha, ili da kažemo, lošijeg uspjeha je u većini slučajeva nepoznavanje lovine, životnih navika i procesa koji upravljaju njihovim životima.

Treba znati da lignja ima izuzetno dobar vid s vidnim poljem od gotovo 360°. Njeno je oko vrlo složeno, strukturom jednako strukturi očiju kralježnjaka s tim da su lignje u jednom dijelu čak naprednije, jer mogu razlikovati i polarizaciju svjetla, dok opna oka može registrirati i vibracije. A iza očiju se nalaze i mali kemoreceptori, sasvim sitne papile kojima lignja može detektirati i mirise otopljene u moru, neke i u minimalnim koncentracijama.

Kako lignja napada plijen?

Kao prekaljeni predator lignja je u neprestanom pokretu. Nikada ne liježe na dno i nikada ne propušta priliku za napad, pogotovo ako je plijen očito ukusan i jestiv.

I dok se kreće kroz sjenu dana na izmaku, lignja pogledom i svim svojim ostalim osjetilima neprestano pretražuje okolinu. Pažnju joj privlači doslovno sve što je u bilo kakvom pokretu, jer to što se kreće ne mora biti samo hrana već i neposredna opasnost. A upravo zahvaljujući tolikom oprezu je i uspjela opstati kao vrsta u nemilosrdnim evolucijskim previranjima. Svakoj pa i najmanjoj promjeni lignja će na svom bešumnom putu posvetiti dio pažnje, što je činjenica koju bi svaki lignjolovac trebao iskoristiti kad god je u prilici.

Inače lignja svoj plijen napada na dva osnovna načina. U prvom slučaju na plijen nasrće otvorenim napadom. Tada prema plijenu kreće brzo i kada se nađe u dometu izbacuje svoje lovne krakove trenutno obuhvaćajući plijen i privlačeći ga ostalim kracima prema svom kljunu.

Puno je češća druga tehnika prikradanja u kojoj se plijenu gotovo nevidljivo prikrada obuhvaćajući ga svojim kracima sasvim polako i nježno kao da ispituje je li uopće jestiv. Naravno, postoji i cijeli niz kombinacija u kojima se ova dva stereotipna načina napada isprepliću, ali u principu ova su dva osnovni načini na koje lignja napada svoj plijen.

Osnovni alati za lov lignje

Osnovni alat u obalnom lovu liganja je skosavica. Bez obzira na oblik i materijal od kojega je izrađen, ovaj alat uvijek ima na svom repnom kraju jedan ili dva vjenčića kukasto povijenih iglica, tzv. krunica kojim se lignja tijekom lova pokušava zakačiti. Te krunice za razliku od udica nemaju zazupce tako da zakačena lignja zapravo u svakom trenutku može spasti, a zbog čega izvlačenje zakačene lignje mora biti kontinuirano, a struna konstantno napeta bez ikakvog popuštanja.

Za razliku od lova liganja iz barke za što je preduvjet posjedovanje nekakvog plovila, a što ipak nemaju svi, za lov liganja s obale je dovoljno imati motovilo s tridesetak metara strune i jednu skosavicu što je daleko jeftinije od opremanja i korištenja brodice i što doslovno svatko tko ima imalo sklonosti za ovakav lov, sebi može priuštiti.

Naravno, to je tek osnovna i najniža točka u obalnom lovu liganja jer kao i sve ostale ribolovne tehnike i pristupi, i obalni lignjolov ima svoje brojne inačice od kojih su neke jednostavnije, a neke kompliciranije.

Tradicionalni i suvremeni pristup

U obalnom lignjolovu možemo govoriti o tradicionalnom i suvremenom pristupu.

Dakle, tradicionalni obalni lignjolov ima više verzija. Jedna od najstarijih je takozvani 'lov na pljusku'. Kod ove se tehnike svježa riba, najčešće srdela, bugva ili cipal, samo strunom vezana za rep izbacuje u more. Dok tako vezana i u more izbačena riba sporo tone, lignja je prihvaća, što se na obali očituje napinjanjem strune. Lignjolovac tada opreznim izvlačenjem lignju dovlači na domet ostiju kojima je gađa. Lignja zabavljena hranjenjem najčešće dopušta da je se dovuče u neposrednu blizinu obale. Ukoliko u takvom izvlačenje lignja svoj plijen pusti, dovoljno je prekinuti izvlačenje i dopustiti ješki da slobodno počne tonuti, što je najčešće dostatna provokacija za ponovni napad nakon čega se igra strpljenja i opreza nastavlja. Ne treba posebno naglašavati da u ovakvom lovu ima jako puno promašaja i da je za kvalitetno izvođenje idealno imati još jedan par ruku.

Druga verzija je nešto naprednija i također podrazumijeva rad sa svježom ribom no u ovom slučaju se ta riba po dužini, od glave prema repu, probada drvenom ili metalnom šipčicom, tzv. 'iglom', na čijem se kraju nalazi jednostruka ili dvostruka krunica. Ovakvim se alatom lovi uglavnom s dva pribora, pri čemu se oba naizmjenično sporo privlače ne dopuštajući da krunice padnu na dno da ne bi došlo do zadjeva.

Lov prirodnim ješkama - kaveznim skosavicama i lov varalicama

Posljednji od načina u kojima se lignja lovi prirodnim ješkama je lov kaveznim skosavicama. Ovaj se alat sastoji se od dvije ribolike plastične ili metalne mrežice između kojih se postavlja svježa riba koja nakon spajanja i zatvaranja mrežastih polutki izgleda kao da je u malom kavezu. Na jednom se kraju te konstrukcije nalazi spojni zogulin, a na drugom krunica. Ovaj su sistem prvi patentirali naši zapadni susjedi i nazvali ga 'Gabbietta portaeska' no moram reći ad se na našim trenima za lov liganja i nije baš odomaćio.

Dakle, za razliku od obalnog lova liganja prirodnim ješkama, obalni lov liganja varalicama je puno popularniji. Jedan od osnovnih razloga je jednostavnost rukovanja bez neugodnih mirisa koji uvijek idu uz prirodnu ješku. Osim toga, u radu s varalicama do izražaja dolazi spretnost i sposobnost lignjolovca koji varalici udahnjuje život pretvarajući komad plastike ili drveta u nešto što je lignjama vrlo nalik živoj ribi.

Najčešće korištena varalica u obalnom lovu je skosavica s otežanjem, tzv. oita, koja se izbacuje što je moguće dalje i kojom se, sporo je privlačeći uz povremene trzaje, nastoji isprovocirati napad lignje. Iako danas svi brendovi proizvode oite, tradicionalisti tako oblikovane varalice još uvijek nazivaju japankama i jednostavno Yo-Zuri. Razlog tome je činjenica da su prve varalice tog oblika koje su stigle do naših lignjara bile upravo Yo-Zurijeve iz Japana.

Iz istog razloga se i većina varalica, pa tako i skosavice sa stabilizatorom naziva Rapalama. No za obalni lov s ovim varalicama je potrebno malo više od motovila, trideset metara strune i skosavice. Za suvremeni obalni lov liganja su potrebni štap i rola, pri čemu se ne može koristiti bilo što i bilo kako.

Lov štapom i rolom

Štap za ovu tehniku mora biti žilav ali lagan, varaličarski, baš kao i rola. Osnovna struna je obavezno upredenica. Ako se može birati, preporuka pada na upredenice s oznakom medium sinking, koje tonu srednje brzo tako da savršeno mogu pratiti sve kretnje varalica.

Ipak, unatoč svim kvalitetama upredenice, posljednji metar do skosavice treba biti fluorokarbonski, u ovom slučaju ne deblji od 0,23 milimetra.

No većina lignjolovaca, unatoč dugogodišnjoj upornosti i intenzivnim izlascima na obalu, zapravo ne zna kako se njihova varalica pod morem ponaša. Deklarativna svojstva istaknuta na većini pakiranja mnogim lignjolovcima i ne govore baš puno, tako da se najveći broj njih zapravo pouzdaje u sreću.

Donedavno su se na najvećem dijelu naše obale najčešće povlačile upravo Rapaline teturave skosavice sa stabilizatorom, pri čemu se lov svodio na što je moguće dalji izbačaj uz sporo jednolično povlačenje, pri čemu je opet sreća imala presudni značaj.

Ciljanim odabirom skosavice možemo odabrati lovnu dubinu, domet i naravno akciju, odnosno način na koji će varalica pod morem 'plesati'.

Da bi se ustanovile karakteristike varalice, dovoljno je pažljivo pročitati deklarativne podatke. Većina renomiranih brendova na deklaracijama ima istaknute ključne podatke, od veličine, težine, brzine tonjenja ili amplitude koju u povlačenju varalica ostvaruje.

Tehnike koje se mogu usavršiti do savršenstva

Vidite, za razliku od Rapala koje nisu ništa drugo nego wobbleri sa krunicom i kod kojih je bitno samo pogoditi optimalnu brzinu povlačenja, oite pod morem putuju bez teturanja, pravolinijski, osim ako im ne udahnemo život.

Eging je tehnika koja je obalni lov liganja dovela do savršenstva. Varalice za ovu tehniku su oite, no te skosavice imaju specifičan balans.

Dakle temeljni način lova je sljedeći:

- Nakon zabačaja, kada varalica dosegne željenu dubinu, treba je povući, no nipošto na klasičan način. Povlačenje treba izvesti uz skosanje i istovremeno namatanje strune, baš kao kod lova vertical jigging tehnikom. To je najjednostavnije postići tako što se lijeva ruka kojom se drži ručica role u tom namatanju ne pomiče, dok se namatanje ostvaruje tako što se pokreće štap i rola oko ručice. Naravno, pri tim pokretima vrh štap treba ostati na približno istoj poziciji kao u početku namatanja i povlačenja.

Dovoljna su tri do četiri takva twich trzaja uz istovremene okrete ručice, nakon čega i štap i rolu treba umiriti i na taj način omogućiti skosavici da ponovo potone u lovnu zonu. Nakon što je tonula desetak sekundi, postupak se ponavlja dok se lignja ne zakači ili se varalica ne dovuče blizu obale.

Naravno, vrijeme čekanja u kojem skosavica tone treba prilagoditi stvarnoj i lovnoj dubini.

Ovakav je način povlačenja izuzetno bitan jer ove varalice u povlačenju nemaju pravocrtno gibanje poput klasičnih modela. Prilikom povlačenja prema obali, ove se varalice kreću u stranu, i to pri svakom trzaju u drugom pravcu. Tako izlomljenom kretanju teško mogu odoljeti i najsitnije lignje, što ih sve, u dodiru sa savršeno oštrim krunicama, dovodi ravno na kraj.

Što to vara lignju?

Za razliku od lova klasičnim oitama, na ovakav se način vrlo brzo može pretražiti šire područje u svim smjerovima i po svim slojevima što ne ostavlja puno prostora za promašaje. Ukoliko je lignja prisutna bilo gdje na području koje pretražujemo, ulov će teško izostati.

Često se dogodi da se lignja u skosanju zakači na samom kraju skosa i to uglavnom za lovni krak, što je zapravo samo posljedica njenog iznenadnog napada na plijen u pokretu.

Ipak, puno se češće kače u početku skosa, dok se mnoge i same objese, što je posljedica pipanja i ispitivanja.

Zašto bi lignja na takav način, ma koliko bio nalik ribi, uopće prihvatila komad plastike, pitanje je koje mnoge oduvijek zbunjuje.

Lignja nasjeda na prevaru u dva slučaja. Prvi se bazira na provokaciji oblikom, bojom i teksturom, a drugi oblikom, bojom i pokretom.

Evo što se još može koristiti u lignjolovu s obale

Naravno, kod modela koji su presvučeni platnom ili su napravljeni od materijala koji mogu upijati, možemo koristiti i DIP-ove, mirisno okusne atraktore. No, nakon toga te varalice dugo zadržavaju upotrijebljeni miris, tako da ih se ne preporučuje skladištiti s ostalim bezmirisnim varalicama

Dakle, u prvom slučaju već prvi kontakt s varalicom lignju mora zainteresirati.

Svjetleći elementi poput tek lagano fosforescirajućeg tijela, ili svjetlećeg oka, ili diskretne trakice u repnom dijelu sasvim su dovoljni za privlačenje pažnje. Riboliki oblik u kombinaciji s bojom je sljedeća točka koja budi predatora u njoj, nakon čega ključni detalj postaje površinska tekstura. Posljednja, a možda i najbitnija stavka je obloga varalice koja simulira riblju krljušt radi koje lignja sigurno neće odbiti ponuđenu varalicu

U drugom slučaju, lignja svoj plijen napada u mirovanju. Privučena gibanjem skosavica, lignja koja oklijeva cijelo će vrijeme pažljivo odmjeravati i vagati situaciju. Skosavica koja se giba nije lako uhvatljiv plijen, ali kad se zaustavi, pa još i zauzme ukočen položaj dok polako tone…

Zašto lignja ne "trza" na vašu skosavicu? 

Takvi zamrznuti položaji u ribljem svijetu najčešće nastupaju trenutak prije eksplozivnog bijega ribe, tako da zapravo zaustavljanje skosavice, lignje doživljavaju kao posljednju šansu za napad prije nego skosavica pobjegne.

Iako će jedan dio liganja tako zaustavljenu skosavicu napasti svojim lovnim kracima silovito i bez zastoja, veći će dio skosavici brzo, ali nečujno i krajnje nježno prići i obuhvatiti je. Naravno, svi nabrojeni elementi uz pogođenu boju definitivno će odigrati krunsku ulogu, nakon čega preostaje samo odraditi završni dio izvlačenja i nasukavanja.

Kao što sam rekao, pogrešna je pretpostavka da lignja, ukoliko je u blizini, ne registrira vašu skosavicu. Skosavica je sigurno primijećena samo je, ukoliko ne lovi, vjerojatno proglašena nezanimljivom. Razlog? Pogrešna boja, balans, tekstura, zvuk, pokret… Puno je toga u igri.

Provjereno je- lignja neće na prljavu skosavicu

Prvi detalj na koji treba obratiti pažnju u situacijama kada lignja ne prima na klasičan način, je sam odabir skosavice. Promjena veličine skosavice, kao i modela često je dovoljna da se cijeli lov iz temelja okrene.

Ne treba smetnuti s uma da su lignje prvenstveno predatori pa tek onda, i to samo po potrebi, strvinari. To znači da su im temeljna hrana žive zdrave ribe, a ne bolesne ili uginule jedinke. Upravo stoga skosavica mora oponašati lak i ukusan plijen.

Osim toga i površinska tekstura skosavice često ima presudan utjecaj. Skosavice kod kojih završna obrada površine simulira riblju krljušt provjereno donose znatno više uspjeha .

Katkada na krunici skosavice nakon ulova lignje često ostane sluz ili crnilo koje je najlakše otpuhnuti ili ukloniti starom četkicom za zube. To je potrebno napraviti jer se lignja provjereno neće baciti na prljavu skosavicu.

A ako niste sigurni ima li uopće liganja na rivi s koje želite loviti, pogledajte pod noge. Ranije ulovljene lignje uvijek ostavljaju svoje crne potpise koji su pouzdana potvrda njihovog prisustva.