U Morskim ćakulama o ciljanom spinningu šaruna

Šaruna mnogi ribolovci uglavnom love kao sporednu, usputnu lovinu, no mnogi pripadnici novije generacije ribolovaca odlaze u ciljani ribolov šaruna. I premda se može loviti na razne načine, ciljani ribolov šaruna varalicom s obale, pravi je izazov kojem niti jedan čistokrvni varaličar ne može odoljeti.

Premda mnogi misle kako je šarun pohlepna i nezahtjevna lovina, činjenica je da šarun po ribolovnom pristupu, barem kada je riječ o spinningu, ipak spada u nešto delikatniju lovinu koja zahtijeva malo posebnije pristupe. Istina je da ga se može uloviti na razne varalice i raznim tehnikama, ali je isto tako činjenica da se za uspješan lov moraju ispoštovati neka osnovna pravila.

A razloge zbog kojih mnogima ne polazi za rukom uloviti šaruna u ciljanom spinning-pokušaju leži ponajprije u nepoznavanju osnovnih navika ove vrste.

Dakle, šaruna možemo naći posvuda duž obale, no najbrojniji je na vanjskim, pučinskim stranama otoka na dubinama od 80 do 200 metara, s tim da su pojedini ulovi potvrdili njegovo prisustvo i na dubinama od preko 500 metara.

Šarun se prvenstveno hrani sitnijom plavom ribom i to najčešće papalinom.

I dok ga profesionalni ribari najviše love pridnenim povlačnim mrežama, a ljeti plivaricama pod sviću i mrežama stajaćicama, sportski ga ribolovci love kančenicom, omecima različitih konstrukcija, panulom te, naravno, varaličarenjem s obale, popularnim spinningom.

Ti opći podaci su nam zapravo važni za razumijevanje životnih navika lovine, što je osnova svakog uspješnog ribolova.

Dakle spinning šaruna zahtijeva poznavanje niza sitnica i detalja koji tek zajedno ukomponirani u jednu cjelinu donose puni uspjeh.

Premda je u igri puno više detalja, osnovni su - poznavanje terena, doba dana, faza mjesečeve mijene, faza plime i oseke te konačan odabir pribora i načina vođenja varalice.

U principu, šaruna varaličarimo na pomno odabranim lokacijama, najčešće oko rtova koji su izloženi kurentima pri čemu se trebaju birati pozicije na kojima se kurenti lome. To su mjesta na kojima šaruni mogu u ‘zavjetrini’ čekati nailazak obroka po kojeg se strelovito zalijeću da bi se već idućeg trenutka vratili u zasjedu.

Ako je u pitanju pozicija koja okuplja jata sitnije ribe šaruni tada prakticiraju drugačiju taktiku. Love plivajući ispod jata i naizgled se nezainteresirano okreću na bokove izvijajući se prema površini dok ne progutaju prvu rubnu ribu nakon čega se vraćaju u donji sloj. Takav način lova ne rastjeruje jato i ne unosi paniku što šarunima omogućuje duži lov dok okretanje na bok i bjelasanje održava plijen okupljen u jato koje tako sabijeno nije teško pratiti.

Posebno je zanimljivo i izazovno da se takvim uzobalnim šarunima u tom lovu često pridružuju i iglice, lokarde i brancini koji se, istina, ne okreću na bokove, ali zato uredno love i gutaju rubne ribe zbunjenog jata.

A ta sitna riba se naravno, najviše okuplja noću uz svjetlom obasjanu obalu.

Dakle, poznavajući osnovne lovne navike i vezanost uz kurente, pribor i taktiku za spinning šaruna nije teško složiti. U skladu s očekivanom veličinom lovine i malim težinama varalica, idealno je odabrati nekakav light-spinning pribor koji se slaže od spinnerskog štapa otprilike 2,70 metara dugog, brze i lagane role naoružane najlonskim monofilom promjera do 0,25 milimetara ili upredenicom 0,10 – 0,16 milimetara s fluorokarbonskim predvezom promjera ne iznad 0,25 milimetara.

Premda šaruni ne prave problem oko vidljivosti predveza, fluorokarbonski je predvez potreban ponajviše zato jer uvijek postoji i realna šansa za napad kakvog brancina koji često od varalica koje nisu vezane na fluorokarbonskom predvezu bježe glavom bez obzira.

A izbor varalica za ovakav lov je više nego širok, no ono čime se moramo prvenstveno rukovoditi je veličina. Modeli ne bi trebali biti ispod pet i iznad sedam centimetara. Da li ćemo upotrijebiti wobblere, silikonce, jigove ili pak neki drugi tip varalice, stvar je osobnih sklonosti i trenutnih uvjeta.

Još jedan detalj s kojim ne možemo pogriješiti je obojanost. Šarun će uvijek radije napasti svijetle, po mogućnosti bijele modele. Još ako su dodatno opremljeni kakvim holo elementima koji će 'ubrati' i reflektirati i najmanji trak svjetla, onda je to pucanj u sigurno.

Varalice u lovu treba povlačiti kombiniranim tehnikama, često mijenjajući brzinu povlačenja. Ne treba se bojati prebrzog izvlačenja varalice jer i najbrže povlačenje gladni šarun može s lakoćom sustići. Zastoji uz nagla i brza pokretanja varalice su vrlo često ključni okidač za napad. Čak i izrazito neodlučne ribe ovakvim provokacijama teško odlijevaju.

A prilikom izvlačenja zakačene ribe ne treba imati straha jer šaruni u principu duboko gutaju ponuđene varalice. Jedino se zapravo nedorasli primjerci gotovo redovito kače za tanku opnu između usana i čeljusti dok su odrasli u pravilu dobro zakačeni.

Ukoliko se lovi s najlonskim monofilom kao osnovnom strunom tada je izvlačenje vrlo jednostavno i bez stresa, no ukoliko je osnova upredenica tada ipak treba ukalkulirati mogućnost kačenja za tanku opnu usta i mogućnost trganja tkiva zbog opterećenosti 'u tvrdo'. Zbog toga su mekani štap i dobro ugođena kočnica imperativ kojeg treba shvatiti vrlo ozbiljno.

U najvećem broju slučajeva se šaruni dobro kače, pogotovo kada se lovi silikoncima. No uvijek postoji jedan dio loše zakačenih primjeraka zbog čega je idealno pri ruci uvijek imati podmetač kojim ćemo bez ikakvog rizika uspjeti sačuvati ulov. Naime, najveći broj šaruna s udice u more padne upravo u onim kritičnim trenucima kada ih se izdigne iznad morske površine.

Iako je šarun manje-više 'obična riba', u prihvatu treba biti oprezan zbog oštrih i krutih prvih šipčica podrepne peraje koje kod manje opreznih ribolovaca znaju završiti u dlanu.

Također, kod krupnijih primjeraka treba se čuvati i oštrih kaudalnih štitića koji se protežu od repa prema tijelu. To su one oštre ljuskice po bokovima, a kojima u svom batrganju, u nastojanju da se oslobodi, šarun može lijepo izgrebati ruku.

I da, valja naglasiti da su šaruni kod mnogih ribolovaca omraženi zbog nametnika iz roda anisakis po kojima je ova vrsta oduvijek poznata. Iako je ovaj nametnik zapravo prisutan u probavnom traktu većine jadranskih ribljih vrsta, budući da ga se svojevremeno povezivalo samo sa šarunom, fama je ostala, a s njom i oprez koji ipak nije naodmet.

Srećom svi se ti problemi vrlo lako mogu izbjeći dobrom termičkom obradom ili dubokim zamrzavanjem ribljeg mesa nakon čega ovaj nametnik čak i ako je prisutan u tkivu ribe, postaje potpuno bezopasan.