Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo „Kakve su stvari uistinu“

U četvrtak, 5. svibnja poslušajte premijeru audio drame „Kakve su stvari uistinu“. Izvedba i režija: Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo. Ton-majstorica: Marijana Begović. Dramaturginja i urednica: Katja Šimunić. Na 3. programu u 18:00, a nakon toga u Slušaonici Radio ateljea!

Nalazimo se u bivšoj alatnici tvornice Jedinstvo, u Parainstitutu Indoš, radionici i repozitoriju za instrumente ekstremnog muzičkog kazališta. Teški čelični objekti i strojevi zbijeni su jedni preko drugih u dvjema povezanim prostorijama od zidova do stropova. Pristup oštrim stvarima na skučenom je dnu otežan. Ne možete ući, ali možete slušati. Instrumenti se ne vide, mora ih se razgrnuti i iščupati. Izviruju šiljaste plohe preokrenutih čeličnih sprava i podnožja s kotačima, izbijaju unutarnje šipke, strše vanjska rebra, sirovi rubovi mašina, nakrivljeni stalci, željezni ekrani, čelični okviri, spiralni gromobrani, okovana prometna ogledala, stolni prometni utezi, otvoreni šaht poklopci, kutije s oprugama, sanduci s magnetofonima, kazališni reflektori s megafonima. U čuvalištu su tijela prvih instrumenata duhovno recikliranog smeća sastavljena od odbačenih industrijskih i vojnih elemenata priljubljena uz šahtofonske kabinete i kabine od novog materijala, metalne zvučne kutije u kojima se nalaze opruge i do kojih se dolazi otvaranjem šaht poklopaca. Instrumenti su siromašni. Nemaju stalni oblik ni ulogu, željezni strojevi se režu, prekrajaju, nadograđuju, zavaruju, oklopljuju. Svaki instrument ima svoju grafičku partituru. Svaka predstava ima svoju glasovnu i tjelesnu partituru. Partitura ima znatno više nego vidljivih instrumenta. Od nekih instrumenta preostale su samo partiture. Što ostaje od šahtofonista i šahtofonistica? U vremenu neprimjerenom manifestima, Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo sažimaju svoj izvedbeni rad u 11 teza o nepostojanju instrumenata. Manifestna memorija daje glasove zasluženim stvarima i ne-stvarima: što da se radi s njima i bez njih, ovdje i sada? Kakve su stvari uistinu?

Damir Bartol Indoš je performer i multimedijalni umjetnik, stvara eksperimentalne muzičke instrumente, zvučne skulpture Šahtofone i grafičke partiture. Bio je član neoavangardne kazališne grupe Kugla Glumište s kojom je stvarao i izvodio niz utjecajnih akcija i performansa u razdoblju od 1975. do 1982. Tijekom 1980-ih, kao pokretač tvrde frakcije nazvane Grupa Kugla, radio je seriju grupnih i solo performansa. Od 1990-ih, pod imenom DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta ostvaruje niz projekata i gostovanja u zemlji i svijetu s brojnim domaćim i stranim umjetnicima i muzičarima. Od 2005. u autorskoj suradnji s glumicom Tanjom Vrvilo realizira eksperimentalne kazališne radove i performanse u različitim izvedbenim i izložbenim prostorima. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim festivalima, bio je stalni suradnik Teatra &TD, kao kazališni redatelj član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i ULUPUHA-a u sekciji kazališne scenografije. Dobitnik je nagrade Grada Zagreba 2009. za doprinos alternativnoj kulturi Hrvatske. Dobitnik je prve nagrade Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu na natječaju MSU THT iz 2011. za zvučnu skulpturu Šahtofon. Za kazališni rad Tosca 914 u koautorstvu s Tanjom Vrvilo nagrađen je na Praškom kvadrijenalu 2015. kao jedan od predstavnika hrvatske selekcije.

Tanja Vrvilo je izvedbena umjetnica, filmologinja i filmska kustosica čiji rad povezuje radikalne umjetničke prakse i obrazovanje s posebnim zanimanjem za politike estetike, filmske avangarde i japanski film. Koautorica je i izvođačica u brojnim multimedijalnim izvedbama s vizualnim umjetnikom i performerom DB Indošem i Kućom ekstremnog muzičkog kazališta. Autorica je i kustosica Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, međunarodnog festivala o politikama filmskog kustostva, koji je pokrenula 2007. u Zagrebu. Autorica je mnogih eseja i publikacija iz područja eksperimentalnog i umjetničkog filma, kao i prijevoda filmoloških eseja za časopise, knjige i radijske emisije te kustosica niza redovnih i festivalskih filmskih programa za različite dispozitive. Vodila je dodiplomski studij filma i predavala na filmskoj akademiji film.factory Béle Tarra u Sarajevu, predaje na Odsjeku za Film i video na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Kao samostalna umjetnica članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatske zajednice filmskih kritičara. Zajedno s DB Indošem i drugim hrvatskim umjetnicima nagrađena je na Praškom kvadrijenalu 2015. godine kao predstavnica hrvatske selekcije, a zajednički rad predstavljen je i na Praškom kvadrijenalu 2019. godine u sklopu nagrađenog umjetničkog projekta Ivana Marušića za inovativan suradnički pristup.

Odabrani recentni zajednički radovi: Tosca 914 (2015.), Fantom Planinšak (2016.), Svaka revolucija je bacanje kocke, osim što (2016.), Fantom Planinšak (2016., Radio atelje – Treći program Hrvatskog radija), Šahtofonija rumorista: Matrica kucanja na krov (2017.), Ljubavni slučaj Fahrije P. (2017., sa Zlatkom Burićem Kićom), Jedan ili više vukova (2017.), Sat, pauk, kiša, Hala Tivoli, Bewegen (2018.), Vrhu mene, vrhu moje (2018.), Ludbreške rode (2018., Radio atelje – Treći program Hrvatskog radija), Čovjek neuron (2018.), Doktor Miserabilis (2019.), FILMSKATEKA (2019.), Zastarjelost privatnosti (2019., Radio atelje – Treći program Hrvatskog radija), Opera Industriale (za otvorenje Rijeka EPK 2020), I:O (2020.), Dr. Faustus br. 14 (2020.), Manifesti Požuda (2020.), Lutke 333 (2021.), Demoni kuge (2021.), Gilgameš u godini s 13 Mjeseca (2021., sa Zlatkom Burićem Kićom), Ja nisam ja (2021.), Kužni Ifrit (2022.) i dr.