Tomica Šćavina, Jelenko Hodak: Rječnik zvukova Trondheima

U emisiji Ars Acustica, u subotu, 29. listopada u 23 sata na Trećem programu Hrvatskoga radija premijerno predstavljamo novo djelo Tomice Šćavine i Jelenka Hodaka realizirano u sklopu umjetničke rezidencije u norveškom gradu Trondheimu, a temelji se na novoosmišljenim riječima čije je značenje proizašlo iz zvukova grada.

Ideja za Rječnik zvukova Trondheima proizašla je iz Tomičina posljednjeg romana „Soba na dnu mora” u kojemu nailazimo na Rječnik neorječenih sadržaja.

U Rječniku su sadržani neki najsuptilniji životni trenuci ili kako sama autorica kaže „Rječnik neorječenih sadržaja obuhvaća novoizmišljene riječi za neke poetske trenutke koje možemo doživjeti samo duboko intimno.”

Budući da se oboje autora oduvijek bavilo zvukom, zaželjeli su da Rječnik oživi u zvuku.

„Poželjeli smo s pomoću zvukova oslikati naš doživljaj Trondheima, ali i s pomoću novoosmišljenih riječi koje opisuju te zvukove”

Jelenko Hodak, glazbenik, dizajner zvuka i glazbeni producent, ispričao nam je kako je u početku bio pomalo nervozan, jer dolaskom u Norvešku nisu imali postavljenu čvrstu koncepciju budućeg djela. No, ugođaj grada i atmosfera same interdisciplinarne rezidencije toliko su ih preplavili da se koncepcija vrlo brzo iskristalizirala.

„Tjedan dana proveo sam snimajući zvukove grada i kroz određeno vrijeme sve te nove, nepoznate stvari počele su se pretvarati u nešto poznato i upravo to je postala nit vodilja zvukovnih pejzaža koje smo stvarali. Modulirali smo zvukove nekih uobičajenih događaja ili mjesta do neprepoznatljivosti i onda tu izmijenjenu stvarnost postupno pretvarali u poznato i uobičajeno.”

Tomica Šćavina, psihologinja, spisateljica i nekadašnja ton majstorica na Hrvatskom radiju, dodaje kako ju je upravo Jelenkov doživljaj zvukova grada koji je iz izmijenjenog klizio u poznati zvuk stvarnosti nadahnuo pri osmišljavanju novih riječi: „pokušala sam uhvatiti taj njegov doživljaj koji je bio ponajprije vrlo osoban.”

Između svakoga novog zvučnog pejzaža autori su ostavili nekoliko sekundi bijelog šuma kako bi se mozak slušatelja resetirao i pripremio za novi pojam. „Nije nam bila namjera zbuniti slušatelje nego im omogućiti kratak odmor s obzirom na to da su glazbeni pejzaži vrlo dojmljivi i izražajni”