Bioetika sporta: od dopinga do ranjivosti sportaša

U emisiji Etički Ataše govorimo o Filozofiji i bioetici sporta. Kristijan Vujičić o tome razgovara s filozofima Matijom Matom Škerbićem i Ivanom Zagorac autorima knjige „Bioetika sporta: Izazovi za budućnost sporta“. Knjiga je nedavno izašla u izdanju nakladničke kuće Pergamena te predstavlja pionirsko istraživanje jedne od najmlađih, ali istodobno krucijalnih grana filozofije sporta. Filozof Matija Mato Škerbić docent je na Odsjeku za filozofiju i kulturologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Predsjednik je Europskog udruženja za filozofiju sporta, te na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Splitu predavač na kolegiju „Filozofija sporta“. Autor je knjige Filozofija sporta: Nastanak i razvoj jedne discipline te koautor knjige Bioetika sporta. Voditelj je Znanstveno-istraživačkog odbora za bioetiku i sport u Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku pri Filozofskom fakultetu. Filozofkinja Ivana Zagorac, izvanredna je profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je predstojnica Katedre za filozofiju odgoja. Kao nositeljica ili izvoditeljica kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na kolegijima iz područja filozofije odgoja, filozofije emocija i filozofije sporta. Autorica je knjige Bioetički senzibilitet, te koautorica spomenutog djela Bioetika sporta. Usto je i urednica zbornika O sportu drugačije: Humanistički aspekti sporta.

 Sva pitanja kojima se bavi bioetika ima moralno pitanje- je li nešto ispravno, moralno, dobro, fer- govori nam filozof Matija Mato Škerbić

- Sama bioetika sporta krenula iz etike sporta od početaka filozofije sporta koja je nastala 1972. i ostala njezina najvažnija disciplina. Bavi se moralnim pitanjima o sportu, na primjer, varanje, poštenje, jesu li šanse svih sportaša za natjecanje iste, pitanje roda i spola , jednim velikim kompletom socijalnih pitanja koje obuhvaćaju neke ekonomske izazove u sportu, paraolimpizamom, rasizamom, politikom i sportom pa do socioloških tema kao što su zlostavljanje i iskorištavanje sportaša. Bioetika sporta zahtjeva interdisciplinarnost. Suradnja sa drugim znanostima ovisi o problemu. Ako je problem dopinga, je li fer, moralno da se dopingirani sportaši natječu s onima koji to nisu onda su nam potrebne znanosti poput medicine , kemije, prava koje moraju dati podatke na primjer što taj doping radi sportašu, je li mu daje određenu prednost. Biotehnologije su duboku ušle u sport i počele su ga mijenjati. Recimo prošle godine kompletne Olimpijske igre je zasjenio slučaj Imane Khelif, interspolne boksačice koja je bila glavna tema Igara. To je jedan tipično bioetički problem u kojem se pitamo ( moralno pitanje je u podlozi) je li fer da se ona natječe u ženskoj kategoriji a za to pitanje nije dovoljna samo etika nego nam treba medicina, biologija, kemija da procijene u koju bi zapravo kategoriju  trebala ići.

Proteklih desetljeća traju intenzivne rasprave oko određenja ranjivosti i njezinih implikacija u praksi. U knjizi Bioetika sporta autori daju opsežnu studiju vezanu uz ranjivost u kontekstu sporta. Jesu li sportaši „ranjivi“ subjekti razmatra filozofkinja Ivana Zagorac

 -Tema „ranjivosti“ može se učiniti potpuno nespojiva s temom sporta pogotovo ako gledamo profesionalni sport gdje nam se sportaši prikazuju kao nad ljudi. Međutim u sportu itekako postoji „ranjivost“ koja se iskazuje na različite načine. Pitamo se koja je cijena takve izvrsnosti, jesmo li izloženi nepoželjnim praksama. Ono o čemu se dosta često govori je primjer zdravstvenog oporavka sportaša. Dakle liječnici učine sve kako bi ozlijeđenog sportaša što prije osposobili i vratili ga natrag u akciju, mnogi od sportaša to doista žele i pristaju na sve te prakse bojeći se naravno da će izgubiti poziciju u timu ili da će ugroziti svoju karijeru, no iz slike izmiče to što na brzinu sanirane ozljede donose zdravlju sportaša u budućnosti. To je zanimljivo i sa etičkog gledišta jer mi ovdje ne govorimo o ljudima kojima se manipulira, to su ljudi koji imaju informacije, donose formirane odluke, međutim u takvim situacijama oni nisu posve slobodne volje nego su pod utjecajem različitih očekivanja i u tom smislu čak i takvi vrhunski sportaši mogu biti ranjivi. Mi imamo primjere i sportašica koje su trudne ili koje se nakon poroda vraćaju nazad u svoj sport, recimo primjer vrhunske tenisačice koju su vratili na vrlo niske rejtinge nakon poroda očekujući da se ona ponovo dokaže kao da prijašnje godine nisu postojale. Veliko je pitanje i djece u sportu. Svi znamo da su oni posebno ranjiva skupina. Postoje naravno zakoni koji se o tome brinu ali praksa pokazuje da je to nedostatno, da je to više kozmetičke naravi, da se vidi da se brine.

 Sport je i  mjesto gdje se kiborgizacija događa javno i vrlo očito dovode se u pitanje granice ljudskog i ne-ljudskog. Koje su to vrijednosti koje trebaju ostati netaknute unatoč sveprisutnoj (bio)tehnologizaciji sporta, što je to integritet sporta i što ga ugrožava, može li vrhunski sport biti održiv, što je sa korupcijom, namještanjem utakmica i problemima u upravljanu sportom saznajte u emisiji Etički ataše autora Kristijana Vujičića i urednice Gordane Ostović 30.10. u 15:05 na Trećem programu Hrvatskog radija a potom i u Slušaonici.