Božićni filmovi

Blagdansko razdoblje s najradosnijim kršćanskim blagdanom Božićem u središtu prilika je da se nešto kaže o filmovima božićne tematike koji su prethodnih nekoliko tjedana dominirali malim ekranima, a u određenoj mjeri i kino-repertoarima. 

Ne samo onima art-kina poput zagrebačkog Tuškanca, splitskih Zlatnih vrata i riječkog kina Croatia, u kojima će i ove godine svoje mjesto zasigurno pronaći klasici poput Caprina "Divnog života", "Čuda u 34. ulici" Georgea Seatona i "Svećenikove žene" Henryja Kostera, ili pak spektakli nadahnuti Biblijom kakvi su "Tunika" Henryja Kostera, "Deset zapovijedi" Cecila B. DeMillea i "Kralj kraljeva" Nicholasa Rayja, te povijesni epski pustolovni spektakl "Ben Hur" Williama Wylera, film u kojem se religijska odnosno božićna tematika sugerira posredno, ali sasvim jasno kroz važne motive protagonistova preobraćenja na kršćanstvo, njegova susreta s Isusom Kristom i afirmacije vjere te čuda izlječenja od kuge.

Ekranizaciji romana "Ben-Hur: Priča o Kristu" Lewisa Wallacea pripada i redoviti termin u TV-programima koji drže do sebe, pri čemu državna dalekovidnica mudro izabire Wylerovo remek-djelo s fantastičnim Charltonom Hestonom u naslovnoj ulozi, dok komercijalne postaje prednost daju posve promašenoj, kičastoj i izrazito neuvjerljivoj novijoj adaptaciji Wallaceova romana u režiji Timura Bekmambetova i s blijedim Jackom Hustonom u glavnoj roli. 

Svoje mjesto na nekom HTV-ovu programu ili u art-kinu tijekom blagdana pronađe i tjeskobna te elementima film noira obilježena romantična komedija "Apartman" Billyja Wildera, gotovo mračnim ugođajem obilježena priča o dobrodušnoj ali nesretnoj ljubavnici svog šefa koja uzaludno čeka da on zbog nje napusti obitelj, te umjesto s njim vrijeme provodi s u nju nesretno zaljubljenim i oportunizmom obilježenim djelatnikom koji se šefu želi svidjeti tako što mu za preljubničke avantura iznajmljuje svoj stan. Prosvjetljenje, spoznaju o pravoj ljubavi i sreću ona će dočekati u novogodišnjoj noći, s muškarcem kojeg viđa svakog dana, a božićno-novogodišnja poruka filma kaže upravo to, da j sreća moguća i da je često nadohvat ruke, samo što ju treba spoznati.

Do te spoznaje dolazi i George Bailey, melankoličan i tragičan junak također elementima noira prožetog "Divnog života", koji na početku filma pomišlja i na samoubojstvo, da bi u završnici uz okićeni bor i pod imelom postao do kraja svjestan svoje sretne egzistencije uz prekrasnu obitelj i odane prijatelje. "Divan život" je antologijski i nezaobilazan božićni film, premda vrijedi razmisliti i o komentarima koji tvrda da je Capra ovim djelom gledateljima zapravo podvalio kukavičje jaje. Konkretno, da je on kao melankolik i pesimist kao realno i jedino moguće stanje prikazao ono tjeskobno i mračno, u kojem Greorgea Baileyja nema, a da je happy end zapravo danak Hollywoodu i dominantnom optimizmu neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Capra je adaptirao kratku priču američkog pisca Philipa Van Dorena Sterna, a rezultat je najljepši i najdirljiviji božićni film svih vremena. Zanimljivo da je u vrijeme premijere ostvario vrlo slabu gledanost. Bilo je to nakon završetka Drugog svjetskog rata, pred Božić 1946. godine, kada su još uvijek prevladavali pesimizam i sjećanja na ratne traume. Reklo bi se da publika jednostavno nije bila spremna na takav film.

Svaki ambiciozniji božićni film mora posjedovati određene osobine, od tematike kojom se i na koji način bavi do emocija i poruka koje posreduje gledateljima. Protagonisti božićnih filmova po definiciji su poštene, dobre, odane i plemenite osobe, a ako takve i nisu, primjerice u dvama kvalitativno osjetno neujednačenim nastavcima "Zločestog Djeda Mraza" s izvrsnim Billyjem Bobom Thorntonom u naslovnoj ulozi, do odjavne špice i oni će u sebi pronaći dovoljno dobrote i plemenitosti da bi se uklopili u profil. 

Božićni filmovi često manje ili više koketiraju s melodramom, jer je tako emotivna razina izraženija i učinkovitije se 'šalju poruke', a i obvezni sretan završetak dobiva na snazi. Zasebnu skupinu božićnih filmova čine oni s temom božićnog čuda, u kojima bolesni ozdravljuju, samci pronalaze sretnu ljubav, asocijalni se socijaliziraju, mrgudi dobivaju smiješak na lice a siromašni ako i ne stječu bogatstvo, a ono shvaćaju da sreća ionako ne leži u materijalnom te da su zapravo sretni s onim što imaju.

Među božićnim filmovima su i komedije te humorne i romantične drame u kojima je za kontekst zbivanja presudan božićni ugođaj, za što je najbolji primjer sjajna mozaična romantična komedija "Zapravo ljubav" Richarda Curtisa, koja se tijekom protekle 21 godine prometnula u obvezni sastojak svakog filmskog repertoara.

Filmovi nadahnuti Biblijom danas se snimaju mnogo rjeđe no u razdoblju klasičnog Hollywooda, no svakako ih ima, i to prilično uspjelih poput "Priče o Isusovu rođenju" redateljice Catherine Hardwicke i DreamWorksova animiranog filma "Princ od Egipta". Da priča o posljednjim ovozemaljskim danima Isusa Krista podnosi i drugačije pristupe, u konkretnom slučaju u žanru mjuzikla, dokazao je redatelj Norman Jewison, koji je 1974. snimio mjuzikl "Isus Krist Superstar", prema istoimenoj rock-operi Andrewa Lloyda-Webbera i Tima Ricea. Među filmove biblijske, a time dijelom i božićne tematike, može se svrstati i komedija "Brianov život" redatelja Terrya Jonesa i legendarne skupine Monty Python iz 1979. godine, ostvarenje u kojem su 'pajtonovci' na jedinstveno duhovit i inventivan način kreirali paralelnu, ali na njihov osebujan način također kršćanskim vrijednostima natopljenu storiju o 'alternativnom' proroku.

I veliki John Ford je režirao dva sjajna božićnim duhom i ozračjem snažno prožeta filma, vestern "Tri kuma" i pustolovnu romantičnu komediju "Donovanov greben", koje bi u blagdanskom razdoblju morao pogledati svaki filmofil koji drži do sebe. 

Da se ne kaže kako ne spominjemo možda i najpopularnije božićne filmove uopće, obiteljsku komediju "Sam u kući" Chrisa Columbusa i njezine inferiorne nastavke (s iznimkom drugog), spomenimo ih za kraj. Dijelom stoga što je riječ o naslovima koje je zbog učestalosti prikazivanja na komercijalnim postajama danas već teško podnijeti, a dijelom iz razloga što je serijal prije tri godine dobio i šesti nastavak, dok je priča zapravo doživjela katastrofalan 'reboot' u režiji Dana Mazera, neduhovit, nemaštovit pa i iritantan film koji tijekom blagdanskih dana valja zaobilaziti u najširem luku. Naposljetku, tijekom posljednjih desetak godina i u hrvatskoj su kinematografiji snimljena dva božićna filma, humorna obiteljska drama "Život je truba" Antonija Nuića i romantična komedija "Sve najbolje" Snježane Tribuson.

O svemu navedenom u emisiji Filmomanija Trećeg programa Hrvatskog radija razgovaramo s filmologom i glavnim ravnateljem Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Brunom Kragićem, s urednikom na Hrvatskoj televiziji i filmskim kritičarom Deanom Šošom te s urednikom na Hrvatskom radiju i filmskim kritičarom Ivanom Žaknićem. Razgovore o božićnim filmovima možete poslušati u Slušaonici HRT-a.