Prirodna i kulturna baština nedjeljive su cjeline

Kako se čuvaju prirodna bogatstva Hrvatskog zagorja i zašto su prirodna i kulturna baština neraskidivo povezane? O tome smo razgovarali s Dijanom Hršak, diplomiranom inženjerkom agronomije i dugogodišnjom ravnateljicom Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko-zagorske županije – Zagorje zeleno. U središtu razgovora su Zagorske gore, 13. hrvatski park prirode, s posebnim naglaskom na Strahinčicu koja je jedno od najvrjednijih područja biološke raznolikosti Parka prirode.

Park prirode Zagorske gore obuhvaća Strahinjčicu, Ivanščicu, Ravnu goru, Maceljsku goru i Bednjanski kraj, a prostire se na području dviju županija – Krapinsko-zagorske i Varaždinske. Njegovim proglašenjem značajno je povećana površina prostora pod zaštitom prirode. Hršak ističe kako posebnost Parka nije samo u velikoj biološkoj raznolikosti nego i u tome što povezuje različite prirodne, kulturne i društvene cjeline.

– Ono što je meni najljepše u ovakvim slučajevima jest da je priroda pokazala kako nema granice. Administrativne granice između županija, jedinica lokalne samouprave, pa i između država, prirodi ništa ne znače. Biljkama i životinjama svejedno je. Priroda ne poznaje granice – ističe Dijana Hršak.

Dodaje kako Park nije samo skup planinskih masiva. Njegov su dio gradovi, sela, riječne doline, poljoprivredni krajobrazi i naselja u kojima se stoljećima čuvala tradicija. Upravo taj mozaik šuma, livada, vinograda, oranica i naseljenih područja čini prepoznatljiv krajolik Hrvatskog zagorja.

– Šuma je glavni prirodni fenomen pa naziv Zagorske gore dobro opisuje to područje – objašnjava Hršak.

Posebnost novoga parka je i njegova naseljenost. Za razliku od nekih drugih zaštićenih područja, ovdje se prirodne vrijednosti isprepleću s brojnim naseljima, prometnicama i gospodarskim djelatnostima. To predstavlja izazov za upravljanje, ali i priliku za razvoj koji se temelji na očuvanju prirodnih resursa, navodi Hršak te ističe kako se prirodna i kulturna baština ne mogu se promatrati odvojeno. Okoliš je oblikovao način života, tradiciju, običaje i vjerovanja ljudi, dok je čovjek svojim djelovanjem mijenjao prostor u kojem živi. Očuvanje prirode stoga znači i očuvanje identiteta lokalnih zajednica, njihova znanja i nasljeđa.

Područje bogate geološke prošlosti i iznimne biološke raznolikosti

Geološka prošlost Zagorskih gora seže približno 350 milijuna godina unatrag. Dugotrajni geološki procesi oblikovali su današnji reljef, a prirodni uvjeti omogućili razvoj raznolikih staništa. Oko 78 posto površine Parka prirode Zagorske gore prekriveno je šumama. Područje je stanište brojnih rijetkih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Zabilježeno je više od 1200 biljnih svojti, što predstavlja približno petinu hrvatske flore. Uz bogatu floru, područje obiluje kukcima, pticama, šišmišima, vodozemcima, gmazovima i drugim životinjskim vrstama, a posebnu vrijednost imaju i speleološki objekti. Dio područja i prije proglašenja Parka imao je određeni stupanj zaštite kroz europsku ekološku mrežu Natura 2000. Među tim područjima nalaze se vršni dio Ivanščice, gotovo cijela Strahinjčica, Bednjanski kraj i vršni dio Ravne gore. Zaštita kroz mrežu Natura 2000 temelji se na europskim direktivama o staništima i pticama, kojima se određuju ciljna staništa i vrste čije je očuvanje potrebno osigurati.

– Istraživanja koja su provodile javne ustanove s krapinsko-zagorske i varaždinske strane pokazala su da to područje zaista zavrjeđuje zaštitu u kategoriji parka prirode – naglašava Hršak. 

Kategorija parka prirode važna je zato što omogućuje usklađivanje zaštite prirode s održivim korištenjem prostora. Cilj nije zaustaviti sve gospodarske aktivnosti, nego osigurati da se one provode na način koji ne ugrožava prirodne vrijednosti. Velik dio šuma gospodarski se koristi, a dijelom su u vlasništvu Republike Hrvatske, a dijelom u privatnom vlasništvu. Poljoprivredne površine, vinogradi, livade i naselja također su dio identiteta Parka. Upravo zato upravljanje zahtijeva suradnju institucija, lokalnih zajednica, vlasnika zemljišta i svih korisnika prostora.

Strahinjčica – biser biološke raznolikosti

Posebno mjesto u prirodnoj baštini Zagorja zauzima Strahinjčica, gora koju s razlogom nazivaju jednim od najvrjednijih prirodnih područja Hrvatskog zagorja.

U Centru za prirodu Zagorje u Radoboju sredinom listopada održan je okrugli stol „Strahinjčica – hotspot bioraznolikosti Parka prirode Zagorske gore”, posvećen njezinim prirodnim vrijednostima, izazovima očuvanja i perspektivama budućeg upravljanja. Od početka rada Javne ustanove Zagorje zeleno na ovom su području provedena čak 22 različita istraživanja, ističe Hršak. Stručnjaci su istraživali biljke, ptice, šišmiše, kornjaše, leptire, druge kukce, vodozemce, gmazove i različite tipove staništa. Prikupljeni podaci pridonijeli su uključivanju područja u ekološku mrežu Natura 2000, a neka su staništa i vrste naknadno prepoznati kao važni na temelju novih istraživanja.

– Na osnovi svih istraživanja, povijesnih i recentnih, utvrdilo se da se radi o biseru biološke raznolikosti. Strahinjčica na relativno malom prostoru obiluje biljnim i životinjskim vrstama koje su još uvijek u relativno dobrom stanju – kaže Hršak.

Na Strahinjčici raste više od tisuću biljnih vrsta, a bogatstvo biljnih staništa prati i raznolikost životinjskog svijeta. Posebno su zanimljivi leptiri, uključujući noćne leptire, čija su višegodišnja istraživanja rezultirala i izdavanjem knjige o noćnim leptirima Krapinsko-zagorske županije. Javna ustanova svake godine organizira manifestaciju posvećenu tim vrstama, a među najprepoznatljivijim događanjima su i Dani orhideja, kojima se slavi bogatstvo biljnog svijeta Strahinjčice.

Putovima orhideja – staza koja povezuje prirodu, povijest i kulturnu baštinu

Jedan od najljepših načina upoznavanja Strahinjčice jest planinarsko-poučna staza Putovima orhideja, uređena na temelju rezultata bioloških istraživanja. Nalazi se na području Općine Radoboj, a njezinih približno 18 interpretacijskih točaka posjetiteljima predstavlja prirodne, kulturne i povijesne posebnosti ovoga kraja, ističe Hršak.

Posebno mjesto na stazi zauzima prapovijesna nekropola u Podstanju, s grobnim humcima, odnosno tumulima, iz starijega željeznog doba. Riječ je o rijetkom arheološkom lokalitetu iznimne povijesne vrijednosti. Tumuli su danas obrasli bukvama, a u njihovu okruženju rastu orhideje i borovnice.

– Nekropola je jedno posebno mjesto na kojem se završava šetnja. Onako, jedno mjesto mira. Zaista je posebno. Posjetitelji, bilo da su planinari ili imaju neki drugi interes, osjete taj mir i snagu prirode – opisuje Hršak.

Upravo je takva cjelovitost jedna od najvećih vrijednosti Strahinjčice. Prirodna baština ovdje nije odvojena od povijesti, nego je s njom isprepletena i čini jedinstvenu priču o prostoru.

Radoboj – mjesto u kojem se prirodna i kulturna baština susreću

U podnožju Strahinjčice nalazi se Radoboj, mjesto koje je posljednjih desetljeća sustavno razvijalo sadržaje posvećene očuvanju i predstavljanju svoje prirodne i kulturne baštine. Ondje se nalaze sjedište Javne ustanove Zagorje zeleno, Centar za prirodu Zagorje, Muzej Radboa, Radobojski trnac i Dišući vrt. Među tim sadržajima posebno se ističe Radobojski trnac, stari tradicijski voćnjak koji se nalazio uz školu, navodi Hršak.

Zahvaljujući suradnji Općine Radoboj i Javne ustanove Zagorje zeleno, voćnjak je sačuvan i obnovljen. Očuvane su stare sorte krušaka, jabuka, šljiva i trešanja te orasi, a tijekom godina posađene su i dunje, mušmule i oskoruše. Uređena je i Zelena učionica, prostor namijenjen učenju i druženju u prirodnom okruženju.

Noviji sadržaj trica je Dišući vrt, mirisni i senzorni vrt s važnom edukacijskom i ekološkom ulogom. U njemu su posađene različite biljke koje cvatu tijekom različitih dijelova godine, čime se osigurava hrana za divlje oprašivače. Posebno mjesto imaju biljke koje privlače leptire, pčele i druge korisne kukce. U vrtu je postavljen i Hotel za korisne kukce, koji je, kako ističe Hršak, vrlo dobro popunjen.

Divlji oprašivači imaju iznimno važnu ulogu u očuvanju prirodnih ekosustava i proizvodnji hrane. Osim pčela, u oprašivanju biljaka sudjeluju leptiri, različite vrste muha i brojni drugi kukci. Za njihov su opstanak ključni hrana i očuvana staništa. Dišući vrt u Radoboju upravo im to osigurava, a istodobno služi kao edukacijski prostor u kojem posjetitelji mogu upoznati njihovu važnost za prirodnu ravnotežu.

Od najstarije okamine vinove loze do rudnika sumpora

Radoboj je poznat i po iznimno vrijednoj geološkoj i rudarskoj baštini. Na području Strahinjčice nalazi se jedan od posebnih lokaliteta svjetske prirodne baštine – nalaz okamine vinove loze, svjedočanstvo nekadašnjeg okoliša i geološke prošlosti ovoga prostora. Tragovi Panonskog mora i davnih prirodnih procesa danas su važan dio priče o nastanku i razvoju Hrvatskog zagorja.

Uz geološku baštinu, važnu ulogu u povijesti Radoboja imao je i rudnik sumpora. Rudarska prošlost ostavila je dubok trag u razvoju mjesta, a uz nju su vezane i priče nematerijalne baštine koje svjedoče o životu i radu nekadašnjih stanovnika. Prirodne vrijednosti Strahinjčice tako se nadopunjuju s arheološkim, geološkim, rudarskim i kulturnim nasljeđem.

Zagorje – prostor u kojem priroda i tradicija čine zajednički identitet

Prirodna i kulturna baština Hrvatskog zagorja neraskidivo su povezane. Tragovi čovjekova života na ovom prostoru sežu u prapovijest, a kasnija su razdoblja ostavila brojne burgove, dvorce, kurije, crkve i kapele.

Jednako je vrijedna i nematerijalna baština. Drvene dječje igračke, Lepoglavska čipka i medičarski obrt nalaze se na UNESCO-ovu Reprezentativnom popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Uz njih, identitet ovoga prostora čuvaju izrada kina, jurjevski običaji, tradicijsko lončarstvo, zagorski domaći štrukli te izrada i sviranje cimbala. Takva baština nije nastala odvojeno od prirode. Rezultat je načina života, dostupnih prirodnih materijala, znanja i vještina koje su se generacijama prenosile s koljena na koljeno. 

– To je jedan ogroman resurs. Park prirode u svakom će slučaju donijeti dobro za Zagorje – smatra Hršak. No, zaštita prirode ne znači samo povećanje broja posjetitelja i razvoj turističkih sadržaja. Potrebno je pronaći ravnotežu između dostupnosti prostora i očuvanja njegovih vrijednosti.

– Priroda treba svoj mir, priroda treba svoj prostor. Moramo biti oprezni da ne napravimo pogreške prve vrste – da zaštitimo neko područje, a onda ga počnemo masovno posjećivati na način koji prirodi ne odgovara – upozorava Hršak i dodaje kako razvoj treba biti usmjeren prema čovjeku i lokalnoj zajednici, ali uz svijest da je očuvana priroda temelj kvalitete života i budućnosti prostora.

Vinagora i Kunagora – nova područja koja čekaju zaštitu

Na pitanje zašto Vinagora i Kunagora nisu obuhvaćene Parkom prirode Zagorske gore, Dijana Hršak ističe kako priča o očuvanju prirodne baštine Hrvatskog zagorja ne završava proglašenjem Parka. Javna ustanova Zagorje zeleno već nekoliko godina radi na stručnoj podlozi za zaštitu područja Vinagore i Kunagore. Istraživanja su pokazala bogatstvo orhideoflore, kukaca i očuvanih staništa, kao i vrijednu kulturnu, povijesnu i prirodnu baštinu. Riječ je o prostoru koji bi, nakon dovršetka potrebnih postupaka, mogao dobiti status značajnog krajobraza.

Stručna podloga izrađena je i upućena Zavodu za zaštitu okoliša i prirode, a u trenutku razgovora očekivalo se da bi postupak proglašenja mogao biti dovršen u sljedećih godinu do dvije, kaže Hršak. Novo zaštićeno područje otvorilo bi mogućnosti za dodatna istraživanja, razvoj edukacijske i interpretacijske infrastrukture te snažniju suradnju s lokalnom zajednicom i privatnim vlasnicima zemljišta. Vinagora i Kunagora tako bi mogle postati još jedan važan dio šire priče o očuvanju prirodnih i kulturnih vrijednosti Hrvatskog zagorja.

Očuvana priroda znači i očuvane zajednice

Dijana Hršak već je 19 godina profesionalno povezana s radom na zaštiti prirode. No, kako sama kaže, priroda odavno nije samo njezin posao, nego i način života. ističe kako je važno je da ljudi ostanu živjeti u nekom području, da kraj živi i da na neki način ne ostane samo u povijesti. Upravo se na primjeru Radoboja vidi koliko dugogodišnji rad institucija, županija i jedinica lokalne samouprave može pridonijeti očuvanju i predstavljanju baštine. Centar za prirodu, muzej, poučne staze, voćnjak i edukacijski vrt nisu nastali preko noći, nego su rezultat promišljenih odluka, istraživanja i ulaganja.

A poruka Dijane Hršak svim posjetiteljima jednostavna je i iskrena: " Volite i poštujte prirodu i dođite u Zagorje."