Hermeneutika Martina Heideggera i Charlesa Taylora u enciklikama pape Franje

Govorimo o hermeneutici u djelima Martina Heideggera i Charlesa Taylora te njezinu prepoznavanju u enciklikama pape Franje. Gošća je prof. dr. Dafne Vidanec s Veleučilišta Baltazar u Zaprešiću.

Najprije ilustriramo spoznajnu vezu između Aristotela, Heideggera i Taylora jer Taylor promišlja dobro kao (moralnu) okosnicu ljudskog djelovanja, a takvo je djelovanje svrha njegovih filozofijsko-antropologijskih i etičkih promišljanja. Obuhvaća moralne temelje ucijepljene u stanovitoj metafizici, tako da je i Taylorovo razmatranje spacijalne ili prostorne orijentacije moguće shvaćati i tumačiti kroz prizmu ontologije morala.

Uz to govorimo o spoznajnim uvidima koji su zajednički Heideggerovu djelu "Bitak i vrijeme" i Taylorovu "Izvori sebstva", posebice je to semantika njihova (filozofskog) jezika i teleološko-ontološki aspekt bivstvovanja Heideggerova (tu)bitka, odnosno Taylorova sebstva u prostoru, tj. eteru dobra. Naposljetku je riječ o hermeneutici brige za čovjeka i stvoreni svijet u enciklikama pape Franje.

- Poveznicu između Heideggera, Taylora i pape Franje pronašla sam u enciklici "Fratelli tutti" gdje Papa govoreći o položaju suvremenog čovjeka i osvrćući se na problem migranata kaže da smo "napredovali na mnogim poljima, ali smo u našim razvijenim društvima nepismeni u praćenju, brizi i pomaganju najslabijih i najugroženijih". U toj rečenici pape Franje "blinka" riječ "briga", Heideggerovo "Sorge", objašnjava Dafne Vidanec.