Kultura hodanja u emisiji Etički ataše

U emisiji Etički ataše Kristijan Vujičić razgovara s teoretičarkom književnosti Dubravkom Zimom o kulturi hodanja, o hodanju kao relevantnoj kulturno-povijesnoj temi. Povod razgovoru je djelo Dubravke Zime "Hodanje : poglavlja iz kulturne povijesti" objavljeno nedavno u izdanju Naklade Ljevak.

U emisiji saznajemo kako se razvijala kultura hodanja kroz povijest, tj. koja bi bila neka bitna obilježja u hodalačkim praksama od antike do danas, o povezanosti kulture hodanja i književnosti kao njezinog važnog i nezaobilaznog dijela kroz djela autora kao što su Dickens, Matoš, Virginija Woolf i Benjamin. Uz to govori se i o pojmu i pojavi flanera na prijelomu 19. i 20. stoljeća a saznat ćemo i o položaju žena u povijesti hodanja, odnosno nastojati elaborirati zašto ima smisla razmišljati i o ženskom hodanju gradom u hrvatskoj ali i svjetskoj književnosti spomenutog razdoblja.

Autorica u svojoj knjizi hodanje promatra kao činjenicu kulturne povijesti, pokušavajući pritom ispričati koherentnu pripovijest o tome što je sve hodanje značilo u prošlosti te artikulirati hrvatski prinos u kontekstu naše današnje teme.

-Početak mog istraživanja se veže uz naš srednji vijek kada se intenzivno hodalo. Hodalo se na duge staze jer ljudi nisu imali drugih mogućnosti ako nisu bili privilegirana klasa. Tu vidimo da je hodanje nerijetko mukotrpno, to nije zabavna aktivnost nego način na koji se krećete, nekada opterećeni teškim teretom. Danas hodanje vidimo kao nešto čime se opuštamo ali ono u povijesti nije nužno bilo takvo. Meni je bila zanimljiva praksa vezana uz odgoj i obrazovanje naših obrtnika u 19. stoljeću u a to je „vandrovanje“. To je praksa koja je trajala tri godine i od pripravnika se očekivalo da u to vrijeme skupi što više iskustva i prođe pješice što više mjesta po Hrvatskoj pa i Europi. Bilo je to skupljanje ne samo stručnog iskustva nego i životnog.

Povijest hodanja sadrži i povezanost književnosti i hodanja jer su mnogi književnici bili strastveni hodači i tu su ljubav upisivali u svoja djela o kojima piše i Rebecca Solnit u knjizi „A history of walking“ koja je inspirirala i Dubravku Zimu.

-Jedan od poznatijih pjesnika hodača je pjesnik romantizma William Wordsworth i njegova sestra Dorothy koji su putujući hodanjem prevaljivali velike razdaljine i o tome su pisali u svojim djelima. Dijelovi Dorothyinih dnevnika su prevedeni i kod nas i u njima se vidi kako ona hodajući doživljava transformaciju. Kad nije hodala bila je nesretna.

Rebecca Solnit vidi hodočasničko hodanje kao najstariji oblik putovanja, kretanje po rubnom prostoru između duhovnog i materijalnog svijeta a Dubravka Zima u svojoj knjizi istražuje našu bogatu obrednu tradiciju koja uključuje hodalačke prakse.

-Poanta je u tome da vi u hodočasničkom hodanju prepoznajete poseban odnos prema svom tijelu kroz koji se provodi obred. To je obred vašeg vlastitog hodanja. Svjedočanstva hodočasnika govore upravo o tome da se transformacija događa prepoznajući se u toj konzistenciji tla, tijela i vas koji tim obredom hodanja provodite religijsko slavljenje. Hodanje sa ciljem, to zajedničko hodanje napreže vaše fizičke i mentalne mogućnosti do krajnjih granica i daje vam spokoj i relaksaciju tek kad ga završite. Neka hodočašća čak imaju posvetna hodanja gdje si hodočasnici nameću naprimjer da hodaju bosi, da se hoda u određeno vrijeme ili u određenoj odjeći. Mi imamo bogatu tradiciju hodočasničkog hodanja -najpoznatija je ona Za križem na Hvaru koja je zapravo između procesije i hodočašća a u svijetu je naravno najpoznatiji Camino hodočasnički put.

Snaga hodanja kao politička činjenica

-Zajedničko hodanje može biti i politička činjenica jer se njime može dovesti po društvenih i političkih promjena. Postoji zajedničko afirmativno hodanje kojim se nešto slavi, podupire, pozdravlja ili čestita a postoji i protesno hodanje kojim se iskazuje neko društveno ili političko nezadovoljstvo. Jedan od najzanimljivijih takvih događaja u povijesti je Đački štrajk 1912. godine protiv tadašnjeg banskog komesara Slavka Cuvaja. Oni su jedni od prvih srednjoškolaca u Europi koji su izašli na ulice.

U emisiji se razgovara i o tome koje su neke od glavnih razlika između hodanja gradom i hodanja prirodom, koja su sve „lica“ hodanja kao društvene i političke prakse, te kakva je budućnost hodanja u sve prometnijem i užurbanijem svijetu. Emisija je na programu 29. 1.2026 u 15:05 a možete je poslušati u Slušaonici.