Lepoglavska čipka: Od batića do bronce

Lepoglavska čipka mnogo je više od nježnih niti isprepletenih vještim rukama, ona je priča o identitetu, strpljenju i nasljeđu koje se prenosi generacijama. Prepoznata i zaštićena UNESCO-om, postala je simbol Lepoglave, a odnedavno je dobila i novi javni spomen – skulpturu starije čipkarice i djevojčice, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavija. U njihovu susretu isprepliću se prošlost i budućnost, baš kao niti u čipki koja već stoljećima čuva priču ovoga kraja.

U svijet lepoglavske čipke uvodi nas Karmen Šoštarić, upraviteljica Zadruge lepoglavske čipke i predsjednica Udruge Ekomuzej Lepoglava. O čipki govori s mnogo ljubavi i osobne predanosti, a njezina povezanost s tom tradicijom nadilazi profesionalni odnos. Potom upoznajemo i umjetnički svijet Tomislava Kršnjavija, koji govori o nastanku skulpture, njezinoj simbolici i odnosu umjetnosti prema tradicijskoj baštini.

Lepoglava – grad bogate povijesti i kulturne baštine

Lepoglava je važna točka hrvatske povijesti, kulture, znanosti i vjere. Uz djelovanje pavlina vežu se osnivanje prve hrvatske gimnazije 1503. godine, filozofskog studija 1656. te prvoga hrvatskog sveučilišta 1674. godine. O nekadašnjem sjaju pavlinskoga samostana svjedoči crkva Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, s vrijednim freskama, oltarima, orguljama i drugom sakralnom opremom. Posebno mjesto zauzimaju djela baroknog slikara Ivana Krstitelja Rangera, čije su freske ostavile snažan pečat u sakralnoj baštini ovoga kraja.

Povijest Lepoglave ima i svoju težu stranu. Uz grad se veže i zatvor, čije su zidine desetljećima bile mjesto zatočeništva brojnih političkih zatvorenika, među kojima je bio i blaženi kardinal Alojzije Stepinac. I ta je povijest dio slojevitog nasljeđa koje Lepoglava nosi u sebi.

Lepoglavska čipka – tradicija koja živi

Ipak, kada se spomene Lepoglava, mnogi će najprije pomisliti na čipku. Njezina je posebnost u spoju nježnosti, preciznosti i bogate simbolike. Lepoglavska čipka nije samo prepoznatljiv znak grada nego i svjedočanstvo umijeća, strpljenja i kreativnosti brojnih generacija žena.

Njezini se počeci povezuju s djelovanjem pavlina, uz koje se veže dolazak čipkarskog umijeća u Lepoglavu. S vremenom se izrada čipke proširila među lokalnim stanovništvom, a tradicija se održala unatoč promjenama načina života i društvenih okolnosti. Danas je lepoglavska čipka jedno od najprepoznatljivijih obilježja grada, a njezina je vrijednost potvrđena i upisom na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Lepoglavska čipka svoj je procvat doživjela krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Važnu ulogu u njezinu razvoju imala je Zlata pl. Šufflay, koja je organizirala izradu čipke i obogatila je narodnim ornamentima. Njezin je rad nakon Prvoga svjetskog rata nastavila Danica Brossler, koja je otvorila školu čipkarstva i sustavno razvijala tu tradicijsku vještinu. U tom je razdoblju izrada čipke postala važan izvor prihoda za brojne žene. Lepoglavske su se čipke predstavljale na sajmovima i izložbama, od Zagrebačkog zbora do europskih tržišta, a njihova je kvaliteta prepoznata i međunarodno. Nagrađivane su na izložbama, među ostalim u Parizu 1937. i Berlinu 1939. godine.

Drugi svjetski rat prekinuo je rad škole, a Danica Brossler nastavila je svoje djelovanje u Zagrebu. Čipkarice iz Lepoglave i okolice, međutim, nisu odustale od svojega umijeća. Nastavile su izrađivati čipku i tako sačuvale tradiciju koja je opstala do današnjih dana.  Opus Danice Brossler ostavio je važan trag u oblikovanju tehnoloških i estetskih značajki lepoglavske čipke, objašnjava Karmen Šoštarić.

Čipka se izrađuje tehnikom na batiće, uz pomoć okruglog, tvrdog podloška i parnog broja drvenih batića, poznatih kao dedek i bateki. Konac se isprepleće preko nacrtnog predloška, a njegova debljina ovisi o vrsti i karakteru rada. Iza naizgled jednostavnog pokreta kriju se velika vještina, preciznost i strpljenje.

Ornamentika koja pripovijeda

Posebnost lepoglavske čipke očituje se i u njezinoj ornamentici. Geometrijski oblici, stilizirani cvjetovi i životinjski motivi čine bogat vizualni jezik u kojem se susreću priroda, simbolika i lokalni identitet. Jedan od prepoznatljivih motiva jest „Sunce”, geometrijski uzorak koji podsjeća na crkvenu rozetu. Čipka „Ljeto u šumi” otkriva čitav mali svijet detalja – leptire, ptice, hrastove listiće, cvijeće i paukove mreže.  

Danica Brossler u lepoglavsku je čipku utkala i motive šahovnice te druge elemente nadahnute različitim dijelovima Hrvatske, ističe Karmen Šoštarić. Tako je čipka postala više od ukrasnog predmeta – svojevrsna priča o prostoru, pripadnosti i kulturnoj raznolikosti. Danas lepoglavska čipka pronalazi svoje mjesto i u suvremenom dizajnu, modi i modnim dodacima, poput naušnica i ogrlica. Tradicija tako dobiva nove oblike i načine izražavanja, ostajući pritom vjerna svojoj prepoznatljivoj estetici i zahtjevnoj tehnici izrade.

Skulptura koja povezuje generacije

U sklopu Dana europske baštine 2026. godine i 30. Međunarodnog festivala čipke Lepoglava je dobila novi javni simbol svoje najpoznatije tradicije. U središnjem gradskom parku, ispred pavlinskog samostana i crkve Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, otkrivena je skulptura Lepoglavske čipkarice, rad akademskog kipara Tomislava Kršnjavija. Skulptura prikazuje stariju čipkaricu i djevojčicu s batićem u ruci. Dvije su to generacije povezane istim umijećem, predanošću i ljubavlju prema nasljeđu. U njihovu susretu simbolično se spajaju iskustvo i mladost, prošlost i budućnost.

Djelo je posveta ženama koje su svojim rukama, strpljenjem i upornošću sačuvale jedno od najprepoznatljivijih hrvatskih tradicijskih umijeća. Istodobno podsjeća da kulturna baština nije nešto što se čuva samo u muzejima ili zapisima. Ona živi kroz ljude koji je prakticiraju, prenose i prilagođavaju novim vremenima. Upravo je u tome i poruka skulpture: tradicija ostaje živa sve dok postoji netko tko će je s ljubavlju prenijeti dalje.

Tomislav Kršnjavi – umjetnost kao životni poziv

Akademski kipar Tomislav Kršnjavi prepoznatljiv je po opusu koji obuhvaća javnu plastiku i sakralnu umjetnost. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju poštovanje klasične kiparske tradicije, duhovnost i snažna povezanost s hrvatskom kulturnom baštinom. Kiparstvo za njega nije samo profesija nego i životni poziv, način izražavanja i povezivanja s drugima. Privlačnost prema sakralnim temama i starim majstorima renesanse, poput Michelangela i Donatella, osjetio je još tijekom školovanja u Školi primijenjene umjetnosti.

Njegova djela nalaze se na trgovima, u crkvama i na drugim javnim prostorima diljem Hrvatske. Među poznatijim ostvarenjima javne plastike ističu se skulptura „Berač soli” i skulptura „Čipkarica” na Pagu, spomenik pjesniku Tinu Ujeviću te monumentalni kip svetoga Petra na makarskoj šetnici.

U sakralnom opusu posebno se izdvajaju kipovi blaženog Alojzija Stepinca, postavljeni ispred sisačke katedrale i u Karmelu u Brezovici, kao i kip kardinala Franje Kuharića u njegovu rodnom Pribiću. Kršnjavi je sudjelovao i u oblikovanju sakralnih prostora, među ostalim izradom reljefa i unutarnjim uređenjem pojedinih objekata.

Među njegovim djelima nalazi se i bista Anamarije Carević, petnaestogodišnje djevojčice koja je preminula u zagrebačkom potresu 2020. godine. Postavljena je u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, kao trajni spomen na djevojčicu čija je sudbina duboko obilježila mnoge ljude.

Kršnjavijev umjetnički put isprepleten je i s obiteljskim životom. Njegova supruga, akademska kiparica Linda Milić Kršnjavi, također je posvećena umjetnosti, a zajednički stvaralački i obiteljski život dijele s četvero djece. U njegovim se djelima susreću vjera, povijest i ljudska osjećajnost, ali i težnja da umjetnost ostavi trag koji nadilazi vrijeme u kojem je nastala. Skulptura Lepoglavske čipkarice zato nije samo spomenik jednom umijeću. Ona je zahvala svim generacijama čipkarica, njihovim obiteljima i svima koji su prepoznali vrijednost tradicije i odlučili je sačuvati, istaknuo je Tomislav Kršnjavi.