U svijet lepoglavske čipke uvodi nas Karmen Šoštarić, upraviteljica Zadruge lepoglavske čipke i predsjednica Udruge Ekomuzej Lepoglava. O čipki govori s mnogo ljubavi i osobne predanosti.
Lepoglavska čipka mnogo je više od prepoznatljivog rukotvorstva, kaže Šoštarić i pripovjeda kako povijest čipkarstva počinje s djelovanjem pavlina. S vremenom se izrada čipke proširila među lokalnim stanovništvom, a tradicija se održala unatoč promjenama načina života i društvenih okolnosti.
Procvat je doživjela krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Važnu ulogu u njezinu razvoju imala je Zlata pl. Šufflay, koja je organizirala izradu čipke i obogatila je narodnim ornamentima. Njezin je rad nakon Prvoga svjetskog rata nastavila Danica Brossler, koja je otvorila školu čipkarstva. U tom je razdoblju izrada čipke postala važan izvor prihoda za brojne žene. Naime, lepoglavske su se čipke predstavljale na sajmovima i izložbama, od Zagrebačkog zbora do europskih tržišta.Drugi svjetski rat prekinuo je rad škole, a Danica Brossler nastavila je svoje djelovanje u Zagrebu.
- Čipkarice iz Lepoglave i okolice, međutim, nisu odustale od svojega umijeća. Nastavile su izrađivati čipku i tako sačuvale tradiciju koja je opstala do današnjih dana. Opus Danice Brossler ostavio je važan trag u oblikovanju tehnoloških i estetskih značajki lepoglavske čipke, objašnjava Karmen Šoštarić i dodaje kako je lepoglavska čipka specifična zbog tehnike, ističe Karmen Šoštarić i dodaje kako se čipka izrađuje tehnikom na batiće, uz pomoć okruglog, tvrdog podloška i parnog broja drvenih batića, poznatih kao dedek i bateki. Konac se isprepleće preko nacrtnog predloška, a njegova debljina ovisi o vrsti i karakteru rada.
Ornamentika koja pripovijeda
- Posebnost lepoglavske čipke očituje se i u njezinoj ornamentici, pojašnjava Šoštarić. Geometrijski oblici, stilizirani cvjetovi i životinjski motivi čine bogat vizualni jezik u kojem se susreću priroda, simbolika i lokalni identitet. Jedan od prepoznatljivih motiva jest „Sunce”, geometrijski uzorak koji podsjeća na crkvenu rozetu. Čipka „Ljeto u šumi” otkriva čitav mali svijet detalja – leptire, ptice, hrastove listiće, cvijeće i paučine i paukove mreže.
- Zanimljivo je kako je Danica Brossler u lepoglavsku čipku utkala i motive šahovnice te druge elemente nadahnute različitim dijelovima Hrvatske, ističe Karmen Šoštarić. Tako je čipka postala svojevrsna priča o prostoru, pripadnosti i kulturnoj raznolikosti.
Čipkarstvo kao dio obiteljskog života
Čipkarstvo nije bila samo umjetnost, nego i važan izvor prihoda za mnoge obitelji. U siromašnijem lepoglavskom kraju izrada čipke predstavljala je dodatnu zaradu uz poljoprivredu i druge svakodnevne poslove.
- U Banovinskoj čipkarskoj školi nisu sudjelovale sve djevojčice. Učiteljice su odabirale one koje su pokazivale posebnu nadarenost i vještinu. Sve te curice manje-više su bile oslobođene svih drugih poslova doma. Familije su bile mnogobrojne, ako je bilo više ženske djece, svaka familija je željela da bar jednu svoju tu curicu uključi u školu jer to je bio siromašan kraj, to je bila dodatna zarada uz onu poljoprivredu s kojom su se bavili.
- "Tak da moja baka Josipa Šoštarić, nije ništa drugo radila osim čipke. Bila je jako talentirana, nije da se hvalim ali to tek sad znam iz nekih pisanih materijala i fotografija" ponosno kazuje Karmen Šoštarić.
Spomenik koji čuva priču o majkama i kćerima
Akademski kipar Tomislav Kršnjavi autor skulpture Lepoglavska čipkarica, hrvatskoj je javnosti prepoznatljiv je po opusu koji obuhvaća javnu plastiku i sakralnu umjetnost. Njegovo stvaralaštvo obilježavaju poštovanje klasične kiparske tradicije, duhovnost i snažna povezanost s hrvatskom kulturnom baštinom. Kiparstvo za njega nije samo profesija nego i životni poziv, način izražavanja i povezivanja s drugima. Privlačnost prema sakralnim temama i starim majstorima renesanse, poput Michelangela i Donatella, osjetio je još tijekom školovanja u Školi primijenjene umjetnosti.
U oblikovanju Lepoglavske čipkarice želio je sačuvati mnogo više od prikaza žene koja izrađuje čipku, a središnja ideja bila je zahvalnost za život, obitelj, prijenos znanja i povezanost generacija. Zato je odlučio prikazati dvije generacije, majku i kćer, odnosno odnos starije i mlađe žene koja uči promatrajući majku. U toj je kompoziciji želio istaknuti obiteljsku bliskost, posvećenost i važnost prenošenja vrijednosti koje se ne mogu sačuvati samo zapisivanjem, nego se moraju živjeti i prenositi.
Inspiraciju je pronašao i u simbolici svetih Ane i Male Marije, kako ističe, ali i promatrajući odnos majke i kćeri te predanost žena koje su, unatoč teškom životu i svakodnevnim obvezama, pronalazile vrijeme za zahtjevan i dugotrajan ručni rad.
- Razmišljao sam o tome što je ta žena sve morala misliti i prolaziti dok je tkala te niti, možda i duboko u noć, onda težine života, pa i same Lepoglave meni je na misao bila svakako i činjenica da je upravo tamo naš sv. blaženik Alojzije Stepinac bio u zatvoru, su baš čipkarice, pjevale mu pjesme, bodrile ga, nosile sigurno u srcima to njegovo mučeništvo, kaže Kršnjavi.
Posebna je simbolika utkana i u samu čipku koju izrađuje prikazana čipkarica. Autor je odabrao motiv s deset ljiljana, od kojih je izrađeno samo sedam.
- Čipka nije dovršena jer sam želio prikazati proces rada, a ne samo konačni rezultat, kaže Kršnjavi i naglašava da nedovršena čipka ima poruku Time je naglasio da se tradicija nastavlja i da svaka nova generacija ima priliku dodati nešto svoje onome što je naslijedila. Time je naglasio da se tradicija nastavlja i da svaka nova generacija ima priliku dodati nešto svoje onome što je naslijedila. Sličan pristup primijenio je i u skulpturi Paške čipkarice, gdje je također prikazao čipku u nastajanju.
Skulptura kao igra svjetla, pokreta i tišine
Govoreći o kiparstvu, Kršnjavi ističe kako je za nastanak skulpture posebno važna svjetlost ali i tišina.
- Skulptura se ne promatra samo kroz njezine detalje, nego i kroz odnose oblika, ritam, ravnotežu i igru svjetla i sjene. Svjetlost se tijekom dana mijenja, pa se mijenja i doživljaj skulpture. Isti kip drukčije izgleda ujutro, u podne ili u sumrak. Upravo je ravnoteža između detalja i cjeline jedan od najvećih izazova kiparskog stvaranja. Svaki mali pomak utječe na ukupni dojam, a kipar mora pronaći trenutak u kojem su svi elementi povezani u skladnu cjelinu, ističe Kršnjavi koji kiparstvo promatra kao umjetnost koja pokušava zaustaviti pokret, ali mu istodobno sačuvati unutarnju živost.
Umjetnost koja čuva identitet i prenosi vrijednosti
Na tvrdnju kako javni spomenici imaju važnu ulogu u očuvanju kolektivnog pamćenja, jer oni nisu samo ukras prostora, nego podsjetnik na ljude, događaje i vrijednosti koje su oblikovale određenu zajednicu, Tomislav Kršnjavi ističe kako je stvaranje takvih skulptura velika odgovornost. Posebno ga motivira kada ljudi u njegovim djelima prepoznaju nešto osobno, kada ih skulptura potakne na razmišljanje, molitvu ili jednostavno obogati njihov svakodnevni prostor.
-U ostvarenju kipa, ističe Kršnjavi sudjeluje uvijek puno raznih majstora. Nakon kiparskog modeliranja u glini, nastupaju majstori ljevači koji kip odlijevaju u gips pa potom u broncu.
- Inače, skulptura je postavljena u parku koji je uređen, u neposrednoj blizini crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, ovalnog je oblika parka i podsjeća na elemente koji se često pojavljuju u lepoglavskoj čipki. Lepoglava je dobila i svojevrsni Trg čipkarica, pojašnjava Kršnjavi.
Baština koja treba živjeti i među novim generacijama
Jedna od najvažnijih poruka koju skulptura Lepoglavske čipkarice prenosi jest potreba da se tradicija ne promatra samo kao nasljeđe prošlosti, nego kao živa vrijednost koja se mora njegovati.
Autor posebno ističe važnost uključivanja djece i mladih u upoznavanje čipkarstva. Susreti s vrtićkim skupinama i upoznavanje najmlađih s osnovama izrade čipke pokazuju kako se ljubav prema tradiciji može razvijati od najranije dobi.
- Možda će upravo djevojčica koja danas promatra skulpturu jednog dana poželjeti uzeti batiće u ruke i nastaviti ono što su započele njezina baka i majka, dodaje.
A kada se za nekoliko desetljeća netko zaustavi pred Lepoglavskom čipkaricom, autor Tomislav Kršnjavi bi volio da u toj skulpturi, među ostalim čovjek prepozna i vlastiti dar koji je dobio od Boga, te da svoje darove pokloni drugima.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.