"Ma, što je vama!"

Dočekao je devedesti rođendan i u svojem stilu, tiho i povučeno nas napustio, Danijel Dragojević, Dane kako smo ga zvali. Pjesnik čija je važnost za hrvatsku kulturu neprocjenjiva, nama je bio važan kao radijski urednik, kolega, drug.

Na Radio Zagrebu počeo je u redakciji kulture kao likovni kritičar na Prvom programu, da bi se pridružio Trećem programu od njegovih početaka. I to je bio prostor kulture s kojim je živio, razvijao ga, kritizirao. Teško je pobrojati sve emisije koje je uređivao ili zamislio a radili su je drugi urednici. U kolektivnoj memoriji najviše su ga obilježile emisije Dnevnici i pisma, Poezija naglas, Bibliovizor, i one žive i danas.

Dane se svojevoljno isključio iz javnosti i medija, ali nikad iz našeg trećeprogramskog kružoka u kojemu je bio središnja motivacijska figura. Ispili smo stotine i stotine kava (na neformalnim redakcijskim okupljanjima), sastančili na kolegijima, dogovarali nove projekte, gradili program, raspravljali, razgovarali o literaturi, filozofiji, društvu, prepirali se, smijali se (crni humor bio mu je oznaka), pa i zamjerali. Bio je strog i nije se libio kritike, ali i pohvale, jer je živio s radijem i za radio. Osim što je stvarao program, on je bio pasionirani slušatelj radija, znali smo da mu nikad ništa neće promaknuti. I uvijek je tragao za novim ljudima koje bi vidio kao potencijalne urednike za neke nove emisije i teme, unatoč godinama bio je dovoljno mlad da uvijek razmišlja o budućnosti programa i radija, uvijek je otvarao nove rukavce, razmišljao o novim pristupima.

Nažalost, u nekom trenutku radio je precijenio svoju važnost i nečasno ga istisnuo, nesvjestan koliko mu Treći program neprocjenjivo duguje za ono što je postao i neko vrijem bio, nacionalna kulturna institucija. Ali, ni tada Dane nije ugasio radio, i dalje je živio s njim i s nama, uz neizostavnu „kavu razgovora“.

I sad bi, da može iz onostranosti, na svaki posmrtni spomen mahnuo rukom i izgovorio svoju slavnu uzrečicu, „Ma, šta je vama!“ A nama je veliki gubitak, ali i sjećanje na zarazni gromoglasni smijeh kolege i druga, u prvom redu, a onda i velikog pjesnika.