Domnio - Put sv. Dujma

Od gradova do malih mjesta, svetci zaštitnici stoljećima oblikuju identitet i zajedništvo lokalnih zajednica, spajajući povijest, vjeru i predaju u jedinstvenu kulturnu cjelinu. Njihovi blagdani nisu samo vjerski događaji, nego i žive tradicije u kojima se isprepliću procesije, pučki običaji i suvremeni kulturni sadržaji. Upravo u takvom spoju duhovnog i svakodnevnog očituje se bogatstvo hrvatske baštine, što se posebno vidi u proslavi sv. Dujma u Splitu.

Sveci zaštitnici i danas su važan dio kulture i identiteta mnogih mjesta, pa bismo mogli reći da se u bogatstvu tradicije očituje raznolikost ljepote jer nam je zemlja premrežena svecima. Kroz povijest su postali simboli identiteta gradova i mjesta te ključni čimbenik zajedništva njihovih stanovnika. Sve to naglašava raznolikost u jedinstvu kršćanske tradicije, a proslave su često spoj vjerskih i pučkih običaja.

Zašto Split, Domnio i Put sv. Duje? 

Svetac zaštitnik grada tradicionalno se slavi 7. svibnja, a proslava, poznata kao Sudamja, spoj je vjerskih procesija, tradicionalnog sajma drvenih predmeta i pučkih igara na splitskoj Rivi. Naziv „Sudamja” nastao je spajanjem riječi „sveti” i „Dujam”. Splitska proslava sv. Duje, poput onih sv. Vlahe ili sv. Maura, odavno je postala i turistička atrakcija. Pripreme za blagdan sv. Dujma imaju i vjersku i kulturnu dimenziju, ali i svjetovni karakter. Tijekom boravka u Splitu i Solinu, na području Salone, osobito je zanimljiv bio interaktivni edukacijski program „Domnio. Put sv. Dujma”, koji se tijekom travnja besplatno provodio u organizaciji Arheološkog muzeja u Splitu i Riznice splitske katedrale, s ciljem približavanja lika sv. Dujma svim dobnim skupinama.

Nositelji projekta i sugovornici u emisiji „In situ” su arheolog i viši kustos Epigrafičke zbirke Nino Švonja te voditeljica Odjela za marketing, promidžbu i odnose s javnošću Marina Tudor, koordinatorica projekta i članica tek osnovane Sekcije za marketing i odnose s javnošću Hrvatskog muzejskog društva, izrazili su zadovoljstvo velikim interesom publike koja je pratila Put sv. Dujma od Salone do Katedrale u srcu Dioklecijanove palače.

Tko je bio sveti Dujam?

Sveti Dujam ili sveti Duje bio je solinski biskup i mučenik. Rođen je u 3. stoljeću u Siriji, a školovao se na glasovitom učilištu u Antiohiji. Prema novijim arheološkim istraživanjima, bio je biskup i organizator Solinske biskupije krajem 3. stoljeća. Dana 10. travnja 304. godine, u salonitanskom amfiteatru, pod vlašću cara Dioklecijana, biskup Domnio-sveti Dujam odbio je žrtvovati rimskim bogovima te položio život za Krista. Njegovo mučeništvo, kao i ono svetog Venancija, svete Anastasije i ostalih ranokršćanskih svjedoka vjere, postalo je temelj kršćanske vjere.

Povijesna potvrda mučeništva

Natpis na kamenom ulomku njegova groba potvrđuje datum mučeništva: 10. travnja – quarto Idus Aprilis. Njegovo ime ubrzo ulazi u rani crkveni martirologij, a štovanje se širi diljem Rimskog Carstva. Sveti Dujam bio je pastir koji nije napustio svoje stado ni u najtežim vremenima. Tijelo svetog Dujma najprije je bilo položeno na lokalitetu Manastirine. Oko njegova groba nastalo je groblje i izgrađena bazilika. Godine 614., u bijegu pred barbarima koji ruše grad, kršćani prenose njegove kosti u Dioklecijanovu palaču – što označava početak nove faze čašćenja ovog sveca.Iako je sveti Dujam mučeništvo podnio 10. travnja, taj se datum često poklapa s korizmom, Velikim tjednom ili uskrsnom osminom. Kako Crkva tada ne slavi svetkovine, proslava svetog Dujma premještena je na 7. svibnja kako bi se mogla dostojno i svečano proslaviti – uz procesiju i pripremne pobožnosti.

Svečeve relikvije

Papa Ivan IV. (640.–642.), i sam Dalmatinac, šalje opata Martina u Dalmaciju  s ciljem da prikupi moći salonitanskih i istarskih mučenika. Relikvije su prenesene u Rim i pohranjene u krstionici crkve sv. Ivana Lateranskog, u novoizgrađenoj kapeli posvećenoj sv. Venanciju. Papa Teodor I. potom ukrašava kapelu mozaikom na kojem su prikazani solinski mučenici, a na najčasnijem mjestu nalazi se upravo sveti Dujam. Svetčeve relikvije štuju se u splitskoj katedrali koja je poznata kao ʺkatedrala sv. Dujeʺ: u njoj od 1770. počivaju kosti sv. Dujma u baroknom oltaru koji je izradio mletački majstor Giovanni Maria Morlaiter.

Sv. Duje u Lateranskoj bazilici

U slučaju mozaika u oratoriju sv. Venancija taj zaključak potvrđuje činjenica da su uz središnji lik Bogorodice svetački likovi prikazani sljedećim redom: najprije promatraču s desne strane sv. Ivan Evanđelist, slijeva sv. Ivan Krstitelj, zatim zdesna sv. Petar, a na istoj udaljenosti slijeva sv. Pavao, pa zdesna sv. Dujam, slijeva sv. Venancije, pa s desne strane sv. Mavro, a s lijeve sv. Anastazije. Lateranska bazilika Krista Spasitelja službeno je sjedište rimskog biskupa i najvažnija je od četiriju papinskih bazilika u Rimu.