O filmovima "Zečji nasip" i "Lekcije mog tate"

Domaću kulturnu scenu ovog su mjeseca obilježila dva nova hrvatska filma. Prvi od njih je romantična gej-drama "Zečji nasip" redateljice Čejen Černić Čanak, ostvarenje koje je na kino-repertoar stiglo nakon vrlo uspješne svjetske premijere na jednom od tri najvažnija i najprestižnija filmska festivala, onom u Berlinu. "Zečji nasip" je drugi film dugog metra autorice koja je prije osam godina predstavila dugometražni prvijenac, hit "Uzbuna na Zelenom Vrhu" prema omiljenom istoimenom romanu za djecu Ivana Kušana. Scenarij za njezin novi film napisao je ugledni dramatičar, prozaik i pjesnik Tomislav Zajec, a sve o tome kako je tekao rad na filmu i koliko je on bio zahtjevan reći će nam sama redateljica Čejen Černić Čanak.

"Zečji nasip" je hrabar film, osobito za domaće standarde. Riječ je o gej-drami o dvojici mladića iz provincije, iz jednog sela u Slavoniji, za koje se sugerira da je među njima nekad nešto bilo, ali koji sad postaju svjesni međusobnih osjećaja. Film je vrlo suptilan. Određene stvari samo se vrlo obzirno naznačuju, dok se romantični klimaks stalno odgađa. S jedne strane se nižu stereotipi: protagonist Marko (odlični Lav Novosel) na početku ima djevojku i želi seks s njom, uz to je automehaničar, odličan je u obaranju ruku a otac ga priprema za natjecanje u tome. Kao da su  scenarist i redateljica namjerno htjeli propitati takve stereotipe. Da su s jedne strane gledateljima željeli postaviti pitanje koliko su sami skloni stereotipima, a s druge pokazati da oni ponekad ništa ne znače.

Detalji priče, određeni motivi i pozadine likova i njihovih unutarnjih drama, vrlo se polako otkrivaju gledateljima. Drugi mladić Slaven (podjednako uvjerljiv Andrija Žunac) nakon tri godine se vraća iz Berlina, na očevu sahranu. On je u Berlin otišao nakon sukoba s ocem. Tada još ne znamo, ali polako ćemo doznati što je bio razlog njihova sukoba. Gledajući film postaje jasno da se autori filma svjesno poigravaju očekivanjima gledatelja. Film je vrlo atmosferičan, što je i logično s obzirom na priču. Tu je rijeka čiji vodostaj raste i prijeti katastrofom, priroda koja je važna, baš kao i motiv zečeva, ponajviše divljih koji ne mogu dugo živjeti u zatočeništvu, ali i kunića koje uzgaja jedan od sporednih likova. S druge strane su ljudi i njihove intimne i obiteljske drame, koje se dodatno efektno odražavaju na pozadini prijeteće prirode. O svemu tome u emisiji razgovaramo s redateljicom filma Čejen Černić Čanak.

"Lekcije mog tate" je prvi dulji film autorice Dalije Dozet, koja je tijekom proteklih 15-ak godina snimila niz kratkih igranih i dokumentarnih filmova. Ona je inače dosljedno posvećena snimanju filmova kratkog metra, jer smatra da ju ta forma nadahnjuje. Ovo je vrlo intimno djelo, razoružavajuće neposredno i intimno, koje izravno govori o autoričinom ocu, koji je umro 2015., u dobi od svega 55 godina. Film je posredno priča i o samoj autorici, njezinoj obitelji (majka, mlađi brat), a u jednom dijelu i o gradu Osijeku. Malo je reći da je njezin otac volio sve snimati, on se nije odvajao od kamere. Kako Dalija u filmu otprilike kaže, kad bi mu dosadile obiteljske teme, s kamerom bi izišao u grad i snimao život na ulicama. Inače se nije odvajao od kamere, ni u profesionalnom ni u privatnom odnosno osobnom smislu. Iza sebe je ostavio kako autorica sugerira golemi broj kaseta sa snimljenim materijalom. Ona je počela pregledavati te kasete, i tako je nastao sjajan ‘found footage’ film.

Film je sastavljen praktički isključivo od snimaka koje je otac realizirao, odnosno snimio, tijekom nekoliko desetljeća. Još iz vremena ‘prije mame, brata i mene’, kako autorica u jednom trenutku kaže u offu. Pred gledateljima je portret čovjeka koji je, barem kako vidimo, uvijek bio optimističan i veseo, stalno se smijao. Na početku i na kraju filma Dozet navodi dva njegova pisma, u kojima joj je poručio da se uvijek smije. Da bude vesela, da se čitavog života igra i da ostane dijete. Otac je bio altruist, reklo bi se da su mu svi ostali bili važniji od njega samog. Ovo je i vrlo hrabar film, jer nam autorica otkriva intimu vlastite obitelji, ali i sebe same. Film je odlično koncipiran, vrlo precizno, dramaturški i narativno promišljeno i detaljno. Gledatelje osvaja time što je neposredan, topao i vrlo bogat emocijama, toliko da u nekim trenucima može natjerati i suze na oči.

Razgovore s Čejen Černić Čanak i Dalijom Dozet o njihovim filmovima "Zečji nasip" i "Lekcije mog tate" poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija, u petak 18. travnja, te naknadno u Slušaonici HRT-a.