O knjizi "Film i mentalno zdravlje djece i mladih", dobitnici Oktavijana Nebojša SlIjepčević i Pavle Kocanjer

Na drugoj Konferenciji o filmskoj pismenosti, koja je sredinom travnja održana u Zagrebu, predstavljena je knjiga "Film i mentalno zdravlje djece i mladih". Djelo koje se bavi ulogom sedme umjetnosti u mentalnom zdravlju djece i mladih priredilo je četvero autora. Osim dr. sc. Nikice Gilića, filmologa i redovitog profesora filmologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, autorice knjige su specijalistica kliničke psihologije i psihoterapeutkinja Ida Šamanović, profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi i filmska edukatorica Marina Zlatarić te profesorica hrvatskog jezika u srednjoj školi i također filmska edukatorica Đurđica Radić. U knjizi se detaljno analiziraju načini na koje film i filmski autori pristupaju temama vezanima uz psihologiju, psihijatriju i psihoterapeutiku. Također se na temelju iskustava u radu s učenicima osnovnih i srednjih škola iznose brojni primjeri kako se filmska djela mogu koristiti u cilju poboljšavanja mentalnog zdravlja djece i mladih. O knjizi razgovaramo s jednim od njezinih autora, dr. sc. Nikicom Gilićem, kojeg gledatelji Hrvatske televizije znaju i kao čestog sudionika filmske emisije "Posebni dodaci" Trećeg programa.

Cilj konferencija poput ove, kao i knjige četvero autora, jest da stručnjake i roditelje potaknu na prepoznavanje filma kao medija, i u doslovnom i u prenesenom smislu, koji je pogodan za otvaranje složenih tema i pokretanje razgovora o tim temama. Možda najviše zbog njegove popularnosti i komunikativnosti, jer svi gledamo filmove i o njima imamo određena mišljenja. Na predstavljanju knjige Nikica Gilić je istaknuo da ona ne nudi samo teorijski okvir, nego i praktični segment: brojne primjere kako se kroz film i animaciju mogu obrađivati teme odrastanja i integracije u društvo. U segmentu koji je priredio Gilić donosi pregled odnosa filmske umjetnosti i filmologije s temom psihe i terapije. Od toga da su film i psihoanaliza nastali praktički u isto vrijeme, do toga da su teme vezane uz psihu i psihoterapiju vrlo često obrađivane u filmu. Nekim redateljicama i redateljima su teme vezane uz psihu, uz psihička stanja, psihijatriju i psihoanalizu, bile i ostale praktički središnje u opusima. Luis Buñuel, Alfred Hitchcock, David Lynch, Roman Polanski, ali i Chantal Akerman, Maya Deren, Claude Chabrol... pa nas zanima tko je od njih u tom smislu ostvario najveće dosege, odnosno postigao najbolje rezultate?

U tom kontekstu Gilić u knjizi navodi i niz primjera iz domaće ili regionalne kinematografije: od Veljka Bulajića i Dalibora Matanića, preko Bate Čengića ("Mali vojnici"), Zvonimira Jurića ("Kosac") i Branka Schmidta do pokojnog Lukasa Nole. Koliko ambiciozno i slojevito naši autori i autorice obrađuju te intrigantne teme? Naš sugovornik sudjelovao je i na prvoj Konferenciji prošle godine, kada je od strane HAVC-a predložen kurikul za razvoj filmske pismenosti. Kao prvi korak koji bi se trebao napraviti prema obrazovanju o filmu u školama, što je svakako hvalevrijedna inicijativa. No tu postoji ozbiljan problem: već barem 20-ak godina slušamo i bilježimo slične ili čak iste prijedloge o uvođenju filmske kulture, nastave o filmu ili sad kurikula. Međutim, uvijek sve ostaje samo na idejama i prijedlozima, bez nekog konkretnijeg pomaka. Ima li dovoljno volje da se stvari pomaknu s mjesta i promijene, jer znanja i stručnosti itekako ima? Knjiga "Film i mentalno zdravlje mladih" dostupna je i na internetu. Jednostavno ju je otvoriti ili downloadati, pa pozivamo sve zainteresirane da je pročitaju ili da je barem konzultiraju. 

Ove godine nagrada Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara za najbolji dokumentarni film prvi put je ravnopravno dodijeljena dvama filmovima, dokumentarcima "Terenska nastava" Joze Schmucha i "Crveni tobogan" Nebojše Slijepčevića, a mi u emisiji razgovaramo s autorom potonjeg filma. "Crveni tobogan" bilježi sukob dviju skupina građana oko budućnosti parka u zagrebačkoj četvrti Savica. U parku se igraju djeca, ljudi gotovo dolaze na piknik. Međutim, nekadašnja gradska vlast tu je odlučila izgraditi crkvu, a film bilježi građanski otpor toj odluci. Autor je snimao zbivanja u parku i razgovarao sa sudionicima prosvjeda. To su velikim dijelom bile obitelji s malom djecom, ali i nešto starijeg svijeta. Dok gledamo što se zbiva, slušamo i glasove, odnosno komentare ljudi u offu. Film se temom građanskog otpora zapravo bavi u dugom vremenskom periodu od čak 20 godina. Još 2006. donesena je ista odluka za park u četvrti Travno. Stanovnici kvarta također su se pobunili, ali bezuspješno.

Reklo bi se da tema nije tako jednostavna. U Travnom je izgrađena Crkva Luke evanđelista, koja je osvojila i neke nagrade, pa ju je primjerice časopis Archdaily uvrstio među pet najljepših vjerskih građevina na svijetu. Stvari dakle mogu biti osjetljive, ovisno o tone s koje strane ih promatramo. Tu je još jedan intrigantan motiv: nakon što se odustalo od gradnje crkve, jedno vrijeme planiralo se izgraditi nekakav plastični park. Nije baš jasno što bi to bilo i čemu bi služilo, ali može se pretpostaviti da je bila riječ o nekom mutnom poduzetničkom dogovoru. Građanska inicijativa ili borba na Savici trajala je više godina. Je li to možda zahtijevalo drugačiji pristup s redateljeve strane, i što mu je tijekom rada na filmu bilo najzahtjevnije? Iako on formalno ne zauzima stranu, "Crveni tobogan" je ipak aktivistički film. Samo što je taj aktivizam izveden blaže, možda suptilnije. Njegov stav je jasan, iako nije izravno iskazan. Postaje jasan kroz ono što prikazuje u filmu i kroz neke zahvate u montaži.

I u kategoriji najboljeg glazbenog spota nagrada Oktavijan HDFK ove je godine ravnopravno dodijeljena dvama namjenskim filmovima, spotovima za pjesmu "Potpuno je nevažno" benda Urban & 4, koji su režirali Damir Urban i Milica Czerny Urban, te za pjesmu "Brijalo normalno" izvođača umjetničkog imena IDEM, odnosno glazbenika Antuna Alekse. Taj spot režirao je Pavle Kocanjer, koji je već godinama prepoznatljivo ime u miljeu glazbenih spotova. Kocanjer je po struci snimatelj, a kao pomoćnik snimatelja surađivao je i na filmovima "Pelikan" Filipa Herakovića i "Smrt djevojčice sa žigicama" Gorana Kulenovića, ali recimo i na dramskoj seriji „Gora” koja je prikazana na HTV-u. Radio je i na zasad oba nastavka "Dnevnika Pauline P." Nevena Hitreca kao i na filmu "Lijepa večer, lijep dan" Ivone Juke, našem kandidatu za Oscara prije dvije godine koji tek ovog svibnja kreće u redovitu kino-distribuciju. S njim razgovaramo o tome koliko mu je bliska glazba IDEM, za koji je snimio niz spotova? Koliko je općenito bitno da mu se sviđa glazba benda ili glazbenika za koji radi spotove, odnosno da im se ukusi podudaraju?

Emisiju "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija, s razgovorima o knjizi "Film i mentalno zdravlje djece i mladih", o kratkom dokumentarcu "Crveni tobogan" Nebojše Slijepčevića te o glazbenom spotu "Brijalo normalno" izvođača IDEM, osim u petak 1. svibnja poslušajte i naknadno u Slušaonici HRT-a.