Razgovori s Rajkom Grlićem i o filmovima "Ovo je (za) more" i "L. A. nedovršeno"

Ovogodišnji dobitnik nagrade Zlatni Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara je scenarist i redatelj Rajko Grlić. Zlatni Oktavijan dodjeljuje se za cjelokupni umjetnički opus nekog autora ili autorice, a u slučaju Rajka Grlića svakako je dospio u prave ruke. Iza njega je karijera dulja od pet desetljeća, tijekom koje je osvajao brojne nagrade i priznanja u zemlji i inozemstvu. 

Grlićev zasad posljednji film "Svemu dođe kraj.” na pulskom festivalu prošle godine osvojio je dvije Zlatne arene, on već priprema i novi projekt, a s njim smo razgovarali nakon povratka iz Bugarske, gdje je također nagrađen na uglednom Međunarodnom filmskom festivalu u Sofiji. Na dodjeli Zlatnog Oktavijana prikazan je njegov debitantski dugometražni film "Kud puklo da puklo" iz 1974. godine, pa smo ga upitali kako ga je uopće snimio, obzirom i na to da je tadašnji direktor Jadran filma Sulejman Kapić scenarij doslovce bacio kroz prozor Mercedesa kojim se vozio?

U filmu ima mnogo metafikcijskih detalja: izgleda kao cinema verité dokumentarac u kojem se Mladen Budišćak stalno obraća kameri i redatelju; ono što gledamo u filmu prate novine i televizija; ljudi u kavani savjetuju likove odnosno glumce što da naprave. Grlić je često u prvo vrijeme, a dijelom i kasnije, umetao metafikcijske elemente u filmove, od dokumentarca "Svaki je čovjek dobar čovjek u rđavom društvu" do igranog filma "U raljama života", snimljenog prema romanu Dubravke Ugrešić. Glavne uloge tumače Mladen Budišćak Budilica i Jagoda Kaloper. Budilicu je upravo Grlić otkrio kao glumca, angažirao ga je u čak šest filmova “Bravo maestro”, “Samo jednom se ljubi”, “U raljama života”, “Za sreću je potrebno troje”, “Čaruga”), a glumac je pred kamerama bio nevjerojatno spontan i prirodan. Bio je stvoren za uloge gradskih mangupa, snalažljivih tipova, ljudi koji razumiju kako stvari stoje, ali im se pokušavaju prilagoditi, recimo kao fotoreporter u filmu “Novinar” Fadila Hadžića.

Jagoda Kaloper je glumila u još jednom Grlićevu filmu, u postratnoj drami “Samo jednom se ljubi”. Ona je bila uistinu posebna glumačka osobnost, eterična, krhka, ranjiva, osobito u “Lisicama” Krste Papića. Grlićev privatni i profesionalni život obilježilo je prijateljstvo sa srpskim scenaristom i redateljem Srđanom Karanovićem. Nekada su bili kolege u Pragu, Karanović je suscenarist filma "Kud puklo da puklo”, dok je Grlić njim napisao scenarij za njegov prvijenac “Društvena igra”, a kasnije su surađivali na više projekata, od filmova "Miris poljskog cvijeća”, “Bravo maestro” i "Samo jednom se ljubi" preko filma i serije "Petrijin vijenac” do kultne “Grlom u jagode”. Grlić od 1993. predaje na Ohio Universityju, prije toga je bio gostujući profesor na NYU Tisch School of Art u New Yorku. Također je predavač, ili je to bio, na sveučilištima i u Hrvatskoj i u Sloveniji, što je zasigurno utjecalo na njegovo bavljenje sedmom umjetnošću i promišljanje filma.

Na nedavnom 21. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox održana je hrvatska i svjetska premijera filma "Ovo je (za) more" autorice Renate Poljak. Tema filma je more, odnosno stanje mora u kontekstu ekologije i ekološke krize. Konkretno je riječ o Sredozemnom moru, koje je s jedne strane izvor života, a s druge predstavlja grobnicu za migrante koji se pokušavaju domoći boljeg života. More je inače stalna tema u autoričinim radovima, baš kao i odlasci koje često propituje ufilmovima “Partenza”, “Još jedan odlazak” i “Porvenir”. Tema koja je intenzivno zaokuplja je i sjećanje, odnosno uspomene na prošlost koja se ne smije zaboraviti. U tom kontekstu valja spomenuti njezin prošlogodišnji film “Šume šume”, koji je premijeru također imao na ZagrebDoxu. U njemu se bavi sjećanjima na NOB, i to kroz uspomene nekoliko još uvijek živih partizanki, koje su u vrijeme snimanja imale 96 i čak 105 godina.

Često se dogodi da se Poljak u jednom filmu bavi s više tema. Recimo, u filmu “Porvenir” iz 2019. pozabavila se temom stoljetnih odlazaka ljudi iz Dalmacije na more. Njihovim odlascima u daleke zemlje, jer su ih iz Dalmacije tjerali peronospora, ratovi, siromaštvo, nezaposlenost... Ti odlasci traju i danas, samo u nekim drugim smjerovima, iako su okolnosti drugačije. Film “Ovo je (za) more” zapravo je nastavak Renatina multimedijalnog ili multidisciplinarnog umjetničkog projekta. Prije nešto više od godinu dana u galeriji Bačva Doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika postavila je izložbu “Pjesme za naše more”, a u čitavom projektu surađivala je s glazbenicima Amirom Medunjanin i braćom Alenom i Nenadom Sinkauzom, koji se mogu čuti i vidjeti i u filmu. Sve su to teme o kojima razgovaramo s autoricom filma "Ovo je (za) more" Renatom Poljak.

Na ZagrebDoxu je prikazan i dokumentarac "L. A. nedovršeno" scenarista i redatelja Igora Mirkovića. Riječ je o njegovom u vrijeme snimanja trećem samostalnom autorskom dokumentarcu, četvrtom sveukupno jer je tu i "Novo novo vrijeme" kojeg je režirao s Rajkom Grlićem. Prethodno je snimio i portretni doks “Orbanići unplugged” o Alenu Vitasoviću i nostalgično-autobiografski “Sretno dijete”, a "L. A. nedovršeno" prati nastajanje jednog djela uglednog slikara Lovre Artukovića.  Snimanje filma trajalo je čak šest mjeseci, a ono što gledamo je otprilike tri mjeseca rada Artukovića i jednim dijelom njegovih prijatelja u Berlinu na slici "Potpisivanje deklaracije o pridruživanju Zapadne Hercegovine i Popovog polja Republici Hrvatskoj".

Lovro Artuković je jedan od najvažnijih hrvatskih suvremenih umjetnika, uz to je otvorena i srdačna osoba, a zanimljivi su i ljudi koji ga okružuju, njegovi prijatelji i neki suradnici, a svi emigranti iz republika nekadašnje Jugoslavije. Sama slika “Potpisivanje deklaracije o pridruživanju...” ima jasne ironično-duhovite asocijacije. Ali s druge strane kao da se u njoj mogu iščitati i neke religijske konotacije, ili određena religijska simbolika, slična Leonardovoj “Posljednjoj večeri”. O svemu ovome i o još ponečemu o Lovri Artukoviću i samom filmu razgovaramo s njegovim autorom Igorom Mirkovićem.

Razgovore s dobitnikom Zlatnog Oktavijana HDFK Rajkom Grlićem te s autorima filmova "Ovo je (za) more" i "L. A. nedovršeno" Renatom Poljak i Igorom Mirkovićem poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija, u petak 2. svibnja, te naknadno u Slušaonici HRT-a.