Buč Kesidi priprema spektakl

U zagrebačkoj Areni 24.1. jedan od najvažnijih suvremenih regionalnih bendova Buč Kesidi održat će najveći koncert dosadašnje karijere. Pridružit će im se i IDEM, Luzeri, z++, Vojko V, Nika Turković, Devito i Joker Out. Tim povodom razgovarala sam s gitaristom i vokalom popularnog pančevačkog dvojca LUKOM RACIĆEM.

Nije samo za Zagreb velika stvar da se koncert jednog indie benda održava u najvećoj hrvatskoj dvorani, nego je to i za Buč Kesidi najveći koncert dosadašnje karijere. Pa koliko ste uzbuđeni i kako objašnjavate tu svoju veliku popularnost baš u Zagrebu?

Vrlo smo uzbuđeni. Da, ovo je definitivno najveći naš koncert do sada, ne samo što se tiče publike, nego i razmjera cijele stvari, nikad još nismo stigli do tolikih prostora. Počinju se sklapati kockice, najavili smo niz gostiju, bavimo se vizualima i svjetlom, jako će prštati i jedva čekamo da vidimo kako će to sve da izgleda.

Vaš treći studijski album „Moderne veze“ koji ste objavili prošle godine popeo se u prosincu na vrh top liste prodaje u Hrvatskoj. To je još jedno u nizu priznanja vašoj popularnosti, uz sjajne recenzije koje je album dobio. Riječ je o albumu koji je uslijedio šest godina nakon albuma „Euforija“ s kojim ste ostvarili regionalni proboj. Koliko ste bili pod pritiskom s obzirom na velika očekivanja dok ste ga stvarali i kako je pratiti recepciju nakon što je objavljen?

Bili smo pod raznim pritiscima. Kad je izašao prethodni album „Euforija“, krenula je korona tako da godinu i pol do dvije uopće nismo mogli svirati album koji se tada svima dopao. Tako da se nekako sve razvuklo možda više nego što smo planirali do izlaska trećeg albuma. Na kraju smo s našim producentom Milanom shvatili da moramo sjesti i završiti album, da nema više izgovora poput koncerata i slično. Završili smo ga i jako smo zadovoljni, trudili smo se proširiti vlastiti zvuk koji smo otkrili na Euforiji i unijeti još promjena, napraviti neke emotivnije pjesme o raskidima i nekim osobnim temama. I super je prošlo, sluša se kao i Euforija, u Hrvatskoj je novi album bio najprodavanija ploča dva ili tri tjedna u prosincu. Ne znam točno kako se sve baš tako razvilo, ali oduvijek smo htjeli biti regionalni bend i doći do publike u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i dalje. Drago mi je da smo se „skontali“ s publikom.

Polazi li vam to posvuda u regiji tako dobro za rukom kao u Hrvatskoj? Ima li uopće toliko publike zainteresirane za takav tip glazbe?

Ima! Mislim da se baš pokazalo da je u cijeloj regiji slična slika. Svugdje ima publike, mladih ljudi koji slušaju svjetsku glazbu, pretežno na engleskom i koji zapravo vole da postoji i domaći bend koji stvara takav tip glazbe i govori o temama koje su njima zanimljive. S druge strane ima i starije publike koju podsjećamo na neku ex-Yu muziku i na novi val koji je sedamdesetih i osamdesetih postojao širom regije tako da mislim da smo baš našli nekakvu jedinstvenu publiku širom regije koja razumije to što radimo.

Spomenuli ste da ste se okrenuli ljubavnim odnosima i emocijama u novim pjesmama. Definitivno donosite čitav registar emocija i ljubavnih odnosa: od maštanja i čežnje preko „one-night-standa“ do raspada ozbiljnih veza, i to i iz muške i iz ženske perspektive, svaka čast. Donosite sjajno opisane i opjevane situacije u kojima se mnogi mogu prepoznati. Koliko su te pjesme nastale na temelju vlastitih iskustava, a koliko na temelju promatranja?

To je zanimljivo pitanje. Hvala prije svega na lijepim riječima! To je kao neki mozaik, gdje te inspiriraju vlastita iskustva i stvari koje su te pogodile, osobno i emotivno, ali u nekom trenutku nađemo pjesmu, emociju koja ide s muzikom i shvatimo na koji se način tekst razvija. Od toga krenemo i donosimo od stiha do stiha i svoja iskustva i možda nešto što smo vidjeli kod naših prijatelja i ljudi u okruženju, ponešto možda i domaštamo ili malo izmijenimo jer nam zvuči zanimljivo i poetičnije. Kada „nabodemo“ što je suština pjesme, onda pustimo sebi potpunu slobodu da iz svih tih uglova crpimo inspiraciju.

Da, doista iz svih uglova. Razumijete li i sami bolje sve te emocije otkad ih „lovite“ glazbom? Jeste li došli do nekih novih spoznaja? Koliko glazba može biti put u analizi samoga sebe, situacije, odnosa?

Pa postoji sigurno taj neki proces. Shvatiš da razna iskustva mogu biti dobra priča. Možda izuzmeš sebe iz toga što se dogodilo i promatraš sa strane, oblikuješ to kao još jedno životno iskustvo koje ti obogaćuje život, koje će na kraju biti dobra priča i nešto s čime se i drugi ljudi mogu poistovjetiti, nešto što je univerzalnije od tebe.

Glazbenu ste karijeru započeli u grupi „Aleksandar Mitrović i bend“ koja je izvodila obrade domaćih pop, rock i šlager hitova. Koliko vam je to bila korisna škola za pronalazak vlastitog glasa? Možete li zamisliti da opet obradite nešto tuđe i koji bi to izvođač mogao biti?

To je bilo super iskustvo, mislim da je to bio odličan početak za nas jer smo mi i u tim obradama tražili nešto naše, nešto što je nama zanimljivo. Svirali smo na primjer šlagere Đorđa Marjanovića, ne znam je li tu bio i neki stariji Mišo Kovač ili nije pa bendovi poput Šarlo Akrobata, EKV, Film. Birali smo pjesme koje su nama zanimljive, koje imaju i muziku i tekstove koji sliče na svjetske bendove, tražili smo ugao cijele naše glazbene povijesti koji možemo povezati sa sadašnjim trenutkom, nešto što nam je zanimljivo na našem jeziku. To nam je pomoglo da shvatimo što bismo mi voljeli stvarati i na koji način. Birali smo muziku koja komunicira s publikom, i to ne nužno s publikom koja sluša rock'n'roll ili sluša bendove ili ide na koncerte, nego s prosječnim našim društvom iz srednje škole, iz grada, da svakome bude nešto zanimljivo u toj muzici, možda i smiješno ili da se mogu poistovjetiti s njom. Mislim da smo u tome uspjeli i da nam je to ostalo kao cilj i kasnije kad smo krenuli da pišemo vlastite pjesme. Želimo se približiti i ljudima koji slušaju drukčiju muziku da shvate kako i momci s gitarama možda imaju nešto zanimljivo za reći.

Spomenuli ste neke bendove pa vjerujem da su neki od njih imali i važan utjecaj na vas. Koji su vas bendovi i scene obilježili?

Od domaćih tu je bilo baš svačega, od ovih što sam nabrojao, ali i kasniji poput Darkwood Dub i Jarboli ovdje u Srbiji, pa Svemirko koji je bio dosta aktivan kad smo mi krenuli da radimo na našoj muzici. S druge strane smo gledali i svjetske bendove kao Arctic Monkeys, The Strokes i Franz Ferdinand. Kasnije smo izbor još malo proširili, promatramo što je najmodernije na svjetskoj sceni, što je najnovije, a s druge strane u tome tražimo neki naš način i inspiriramo se regionalnim bendovima u tom nekom svom lokalnom obratu.

Je li vam sad otkad stvarate vlastitu glazbu, zamislivo opet zasvirati neku obradu i je li vam to uopće inspirativno?

Sada nam je najinspirativnije, što ćemo i raditi u Areni, odsvirati pjesme nekih suvremenih muzičara koji stvaraju i rade paralelno s nama. Svirat ćemo neke pjesme Luzera, Z++, i s Vojkom ćemo raditi nešto. Super nam je raditi s nekim tko je aktualan, a možda ne svira s bendom, nego pjeva sam pa da mi napravimo neki svoj aranžman.

U spomenutom „Aleksandar Mitrović i bend“ bilo vas je petero. Buč Kesidi je započeo kao tročlani sastav, a proboj ste zapravo napravili kao duo. Koje su prednosti, a koje mane s više ili manje članova? Što je potrebno za savršenu ravnotežu u bendu?

Jako nam je lako da se dogovorimo otkad smo samo nas dvojica. Ako treba neka proba, dovoljan je jedan poziv, i oko svega što treba odlučiti na nivou benda, puno se lakše organizirati. Da nas je više, vjerojatno bismo drugačije podijelili poslove, ali taj dio smo nadomjestili tako što imamo super ekipu koja nas prati. Sad već imamo i svog majstora svjetla i tonca, u studiju našeg producenta Milana i Petra Pupića. Dosta je ljudi koji nisu službeno članovi benda, ali su već dugo s nama i pomažu nam.

Kako bi opisali dinamiku vas dvojice? Što je tu ključno što tako dobro funkcionira?

Mislim da imamo dosta različite perspektive što se tiče muzike, što se tiče koncerata i organizacije. Različiti smo i u tom smislu pokrivamo možda širok spektar jer gledamo istu stvar iz različitih uglova i kad je riječ o pisanju pjesama, snimanju, organizaciji vremena i koncerata. Uvijek imamo dvije različite perspektive i pokazalo se da su i jedna i druga važne. Na kraju nađemo kompromis, neku sredinu koja će ispuniti i ono što ja smatram i ono što on smatra da je bitno. Mislim da smo zbog toga uspjeli pokrenuti toliko obuhvatan posao.

S obzirom da nastupate po cijeloj regiji, kakve dojmove ste stekli, gdje vam je scena najzanimljivija, je li posvuda podjednako živahno?

Jeste, da. Drago mi je što smo imali priliku da se upoznamo s toliko bendova. Mislim da je, nažalost, sada dosta teško doći do publike jer su ljudi zasuti informacijama sa svih strana, ne prate samo neke mainstream mediji nego malo radio, malo TV, malo Internet, malo Instagram. Mislim da ima baš dosta jako dobrih bendova posvuda po regiji, primjerice Joker Out ili Mrfy u Sloveniji, Idem i svi drugi naši gosti u Zagrebu, pa Funk Shui u Makedoniji. Ima jako mnogo bendova i u Srbiji. Uvijek je bilo i uvijek se pojavljuju novi bendovi, samo im treba dati šansu da dođu do publike.

Što najviše slušate dok ne izvodite vlastitu glazbu? Što je bio vaš album prošle godine?

Ono što mi prvo pada na pamet sad je novi album „Moisturizer“ grupe Wet Leg. To sam baš dosta slušao. Jednom je David Bowie rekao da je budućnost muzike ženska i stvarno vidim da se pojavljuje sve više i više ženskih bendova. Na primjer, Wet Leg su mi jako zanimljive, a i Lorde je izbacila novi album i to sam dosta slušao.

Može nam to onda biti i neka želja za 2026, za malo više ravnoteže između žena i muškaraca na sceni?

Apsolutno, može. Što više djevojaka s gitarama i bubnjevima, ja sam za.

Pripreme za Arenu su u jeku. Može za kraj još neka poruka zagrebačkoj publici?

Radujemo se susretu u Areni. Pružit ćemo i više nego standardno dobar nastup, bit će puno gostiju, bit će i vizualno i zvučno nešto najveće do sada, tako da čak ako ste i bili na našim koncertima, sada vas očekuje nešto drugačije i veće. Ako još niste, dođite da nas čujete. Svi se jako dobro provodimo na koncertima, dođite da to vidite.