Gambija – Nasmiješena obala Afrike

Uvijek ću biti ponosna što sam Gambijka i gdje god putujem, govorit ću o tome koliko je ta zemlja čudesna – tako u svojoj pjesmi o Gambiji, najmanjoj zemlji kopnenog dijela Afrike, pjeva Sona Jobartheh, koja poput mnogih Gambijaca živi izvan granica svoje zemlje, u ovom slučaju u Švedskoj. Nastala je 2015. u čast zlatnog jubileja neovisnosti Gambije koja je svoju neovisnost od Velike Britanije stekla 1965., a dotad je kolonijalna vlast nad tom zemljom prelazila iz portugalskih u francuske, pa naposlijetku i ruke Britanskog carstva. A uspomene na svoju zemlju nosilo je više od tri milijuna ljudi koji su od 15. do 19. stoljeća prodani u roblje. 

S ušća rijeke Gambije i onda preko Atlantika, u zarobljeništvo su kretali sa otoka James, kasnije preimenovanog u Kunta Kinteh, u čast lika iz knjige i serije Korijeni Alexa Haleyja, koja simbolizira otpor i sjećanje na žrtve ropstva. Otok je i na popisu UNESCO-ve svjetske baštine, a posjet tom mjestu iznimno je bolan, ne samo za Gambijce.

Danas je Gambija, u potpunosti okružena Senegalom i najgušće naseljena na afričkom kontinentu, zemlja koju obilježava bogatstvo etničkih skupina, a iako je službeni jezik i dalje engleski, govore se i Mandinka, Fula, Jola, Wolof. Stanovnika je nešto manje od tri milijuna, a glavna je religija islam. Djeca tako u arapskim školama uče Kur'an, a jutra u svim džamijama odjekuju pjevanjem sura iz svete knjige. Glavni grad Banjul nekada se zvao Bathurst, a preimenovan je nekoliko godina nakon stjecanja neovisnosti po riječi iz jezika Mandinka, Bang Julo u značenju vlakno trske koja se koristila i za izradu ribolovnih mreža. Upravo je rijeka Gambija, koja se nakon svojega zmijolikog puta ulijeva u Atlantik, žila kucavica cijele zemlje kojom je još donedavno, pune 22 godine vladao Yahya Jammeh, čovjek koji je zbog svojih diktatorskih metoda nakon dolaska na vlast putem državnog udara, uživao neslavni ugled. 

S vlasti ga je skinuo aktualni predsjednik Adama Barrow, a parlamentarni izbori Gambiju čekaju u prosincu, uz iznimno zanimljivu metodu glasovanja ubacivanjem kuglica u kutiju sa slikom ili simbolom određenog kandidata ili stranke. A jedno od političkih pitanja svakako je i položaj žena, posebice ono genitalnog sakaćenja koje se, iako zakonom zabranjeno, još uvijek provodi. Poznata gambijska aktivistica Jaha Dakureh koja živi u SAD-u, za Hrvatski Radio tako kaže da je, dok je putovala Afrikom, vidjela da je najveća zapreka koja je pred ženama kontinenta – siromaštvo.

- I osobno vjerujem da je najveća sloboda ona ekonomska i da, ako ne izdignemo žene iz siromaštva, nećemo nikad okončati nasilje koje se provodi nad ženama i djevojčicama. Isto tako, ne vjerujem u dobrotvorne udruge, jer ako ljude tražite novac, onda ste ponovno u kulturi ovisnosti, a mi se kao Afrikanci moramo od toga odvojiti. I pravo je pitanje što od Afrike ostaje Afrikancima jer svi žele njezin dio. To pokušavamo promijeniti i sami uzgajamo svoju hranu kako bi je mogli prerađivati. Isto vrijedi i za naše rude, za naše dijamante, uranij, sve što imamo. Razlog zbog kojega se mladi ljudi poput mene vraćaju u Afriku unatoč tome što smo izgradili život na zapadu, jest upravo to što znamo da nas naš kontinent treba. I Afrikanci moraju voljeti sami sebe, voljeti Afriku kako bi se odvojili od nasljeđa imperijalizma i kolonijalnog mentaliteta, kaže Dakureh.

Položaj žena u Gambiji sad je ipak bolji, a Fatu Sow koja se bavi izradom tradicionalnih pletenih košara, kaže da je važna vjera u sebe.

- Želimo biti neovisne i učiniti nešto s našim životima. Danas smo ipak otvoreniji, prije nije bilo izbora osim onoga da ste mogli biti kućanica i brinuti o djeci. No sad svaka žena u Gambiji želi svoju neovisnost i svoj posao. Ako ne radite u uredu, onda želite biti poduzetnica. Žene su neovisnije nego prije, a obiteljskog je nasilja manje jer prije, ako vas je muž zlostavljao, niste imali izbora nego to trpjeti jer niste imali svoj novac. No danas su ljudi svjesniji onoga što se događa, ističe Fatu Sow.

Ohrabrenje djevojkama i ženama u Gambiji da ne sjede kod kuće i samo šute, šalje i Habibatu Tambadu koja je pokrenula vlastitu tvrtku za preradu poljoprivrednih proizvoda.

- Djevojke mogu od nas puno naučiti, a to će biti dobro i za njihovu djecu, kad vide da im majka radi, da se trudi, onda će slijediti njezin primjer. 

Afrika ima mladu populaciju i to joj nosi prigodu za veliki napredak, ističe Tambadu, a s njom se slaže i Fatima Ndal koja vodi vlastitu putničku agenciju i kaže kako je poruka djevojkama i ženama Gambije jest da vrijedno rade, budu dostojanstvene i zarade novac na pravi način kako bi bile neovisne i ne dopustile muškarcima da ih iskorištavaju. 

A žene su i ključan dio sela Galloya gdje obrađuju vrtove i rade batik tkanine koje prodaju turistima koji pak tamo dolaze vidjeti pravu umjetničku galeriju na otvorenom. Projekt Otvoreni zidovi počeo je 2010. kad su jedan od osnivača prirodnog rezervata Makasutu, Lawrence Williams i gambijski umjetnik Njogou Touray udružili snage i počeli dovoditi međunarodno priznate majstore grafita poput belgijskog ROA-e poznatom po velikim muralima u gradovima poput Londona, Berlina i Mexico Citya. U Galloyi je oslikao slona, te bitku između mungosa i zmije, a po selu smo između oslikanih zidova prošetali uz jednog od lokalnih umjetnika, Amadoua Moussu.

- Dosad je u projektu oslikavanja zidova sudjelovalo više od 50 ljudi iz cijelog svijeta, no i naši lokalni umjetnici iz Gambije. Sad nam treba ponovno još više ljudi jer neke murale treba i obnoviti, oštećeni su u kiši i zbog klime. Svaki rad ovdje govori svoju priču, posebice je to važno u pogledu kulture i nasljeđa. Ovdje žive različita plemena koja mogu učiti jedna od drugih. A jedan francuski umjetnik posebice je naglasak stavio na životinje, posebice na pse koji u našim lokalnim zajednicama imaju prilično loš tretman. Ljudima pokušavamo reći da su psi jako važni jer su oni naši prijatelji. Zbog toga smo ih naslikali poput ljudi, s naočalama na očima, sa kapama i šeširima. Ovdje u selu imamo i fontanu na kojoj vodu piju svi, i ljudi i životinje jer one imaju pravo živjeti zajedno s nama“, kaže za Moussa za Hrvatski radio.

A životinje su i u neposrednoj blizini Galloye, u spomenutom rezervatu Makasutu, koji je dom ogromnim stablima baobaba i čoporima pavijana koji su ondje neprikosnoveni vladari. Životinjski svijet u Gambiji iznimno je raznolik, pa duž rijeke Gambije među ostalima žive i nilski konji, kao i krokodili koji u gradu Bakauu imaju svoje sveto mjesto, Kachikally. Vjeruje se da taj krokodilski bazen ima duhovno značenje za narod Mandinka koji ih smatraju simbolom plodnosti i sreće. A veliki napori ulažu se u očuvanje životinjskih vrsta koje su, nažalost, kao i posvuda ugrožene zbog ljudskog utjecaja. Kako bi u tome pomogli, Britanka Emily Elgar i Nizozemac Tom van Hout pokrenuli su fondaciju Dandeng Kulledeng što na jeziku Fula znači - zaštitimo sve životinje. Kako za Hrvatski Radio kaže Emily, sve je počelo s jednim malim majmunom Danyanom kojega su lokalni dječaci pronašli u šumi sa slomljenom nogom.

- Tijekom mog života u Gambiji, postala sam jako svjesna koliki su razmjeri zanemarivanja divljih životinja u ovoj zemlji, posebice u rezervatu prirode Abuko gdje smo i mi smješteni. To je vladina organizacija gdje timovi pokušavaju nešto učiniti, no nažalost nemaju dovoljno sredstava ni mjesta gdje bi mogli brinuti o spašenim životinjama. Mi im s našim projektom u tome pomažemo, no nemamo nikakve nakane to preuzeti, samo pomoći da se taj posao radi bolje. Tamo su spašene hijene, babuni, husarski majmuni i svi su spašeni iz ruku preprodavača gdje su držani u strašnim uvjetima i u potpunoj izolaciji. Naš je tim jako malen i radimo s onim vladinim kako bi im pomogli. Postala sam svjesna koliko je bogata divljina u Gambiji kad sam radila u skloništu za konje i magarce koje je i veterinarska bolnica. Na početku su ti ljudi u Abuku bili iznimno demotivirani jer životinje su se razbolijevale, a oni nisu mogli učiniti ništa. Onda smo ih pitali, što vam treba. Očekivali biste da su odgovorili da im treba iPhone, motor, da im dovedemo lava! Ne, htjeli su samo dobre mačete i dobre radne rukavice. Mi se financiramo kampanjama putem društvenih medija, a sad smo počeli i sa istraživanjem za veće grantove, posebice za zaštitu ugroženih vrsta poput lešinara i majmuna crvenih kolobusa. Nadamo se da ćemo u budućnosti imati volonterski program koji će biti samoodrživ i omogućiti zapošljavanje lokalnog stanovništva. Imamo gostinjske kuće koje možemo iznajmljivati, štandove gdje bi lokalne žene prodavale pića, dakle ne želimo mi osobno iz toga izvući zaradu. Želimo im dati alate kako bi mogli brinuti za sebe i svoju zajednicu, kaže Elgar.

U Gambiji je ujedno smješten i projekt rehabilitacije čimpanzi, od kojih su mnoge ostale siročad ili su spašene iz ruku privatnih vlasnika. Smještene su u poludivljem staništu na tri otoka usred rijeke Gambije gdje mogu živjeti uz minimalnu ljudsku intervenciju. A ako volite ptice, onda je to još jedan razlog zbog kojega bi trebali put Gambije jer tamo živi preko 560 ptičjih vrsta, a među najpoznatijima su strvinari, plavogrudni vodomar, afrički ribarski orao, kao i marabu štrklja.