Od dolaska na ova područja u Velikoj seobi naroda, pa sve do početka 19. stoljeća, približno 95% slavenskog stanovništva živi u šumama - gdje uzgaja i svoju hranu - pripovijeda nam povjesničar Zdenko Samaržija. Unatoč protoku vremena koji donosi novosti, većini stanovništva, što ne uključuje klerikalni i vladajući sloj, i dalje su osnovni izvori prehrane ono što skupe od šumskih i močvarnih plodova, te lov i ribolov.
... nego li se obično misli.
07.02.2025.
14:32
Autor: Nives Nedved
Wikimedia Commons
Foto: - / Wikimedia Commons
“Samoniklih jestivih biljaka u Baranji, Slavoniji i Srijemu prije modernizacijskih procesa približno je 1000 vrsta, nekoliko stotina vrsta biljaka posjeduje svojstva lijeka, a znalci poznaju približno 200 vrsta jestivih gljiva. Šume su prepune divljači i ptica, a naša područja prelete milijuni selica. Bioraznolikost vodotokova u porječju Dunava nije impresivna i Mađari vele da je o Dunavu više pjesama nego li ribe njemu.”
Zdenko Samaržija, ' Povijest uzgoja životinja u Baranji, Slavoniji i Srijemu'
Šuma je dom. Šuma je hraniteljica.
“Isprepleteno korijenje šumskih stabala je prirodni spremnik vlage, a voda bogata mineralima u sitnim kapljicama neprestano osigurava svježinu. Vegetacijski ciklus je koji tjedan dulji nego na oranici, no prinosi rijetko osciliraju. Samo šuma stvara humus i u njoj ne treba duboko orati, prevrtati i ozračivati mekotu, jer svatko u šumskom podzemlju rahli i gnoji tlo pa Slaveni u pripremi tla ne trebaju proizvode obrtnika ni životinje da vuku agrarne alatke”
Zdenko Samaržija, ' Povijest uzgoja životinja u Baranji, Slavoniji i Srijemu'
Vrijeme prolazi, no prilike se neće znatno mijenjati...
“U feudalizmu – srednjovjekovnom, osmanskom i habsburškom – seljaci skupljaju jestvine koje nisu vlasništvo vlastelina i nisu opterećena crkvenim podavanjem već su Božiji dar ljudskom rodu, res nullius. Agrarna tehnologija se neznatno mijenja, a stoljećima se na našim područjima uzgajaju isti sortimentni i pasmine domaćih ptica i sisavaca. Kmetovi rijetko kontaktiraju s globalnom civilizacijom, životni im radijus ne prelazi 30 kilometara, ne sudjeluju u nacionalnoj trgovini niti se na njih odnose gospodarske teorije – stvari treba nazvati pravim imenom: većini ruralnog stanovništva srednjeg Podunavlja neolitik traje do druge polovice 19. stoljeća pa i nekoliko desetljeća dulje. ”
Zdenko Samaržija, ' Povijest uzgoja životinja u Baranji, Slavoniji i Srijemu'
A jedna životinja - dabar - to je, pak, posebna priča!
“Životinje su lovili i uzgajali za prodaju osobito usoljenu dimljenu ribu i osušeno dabrovo meso – dabra su zbog ljuskica na repu smatrali ribom i njegovo se meso smjelo jesti u dane posta. Najveća zarada je bila na prodaji dijelova životinja koji su osnovica obrtničke, manufakturne i industrijske proizvodnje: saće, loj, mast, perje, kože, krzna, dlaka, vuna, rogovi, kosti, tetive, krvne žile i mješine. Zbog oskudne zimske paše većina domaćih životinja bi uginula i pred zimu su poklali većinu stada. Sačuvali su kvalitetne rasplodne mužjake i ženke koje su brižne prema mladunčadi. Iznutrice su odmah pojeli i na slavlje pozivali rođake i susjede – slavilo se i nakon ulova velikih sisavaca i riba. Odvojili su dijelove za prodaju, dio mesa solili i sušili, a pečene komade čuvali u masnoći.”
Zdenko Samaržija, ' Povijest uzgoja životinja u Baranji, Slavoniji i Srijemu'
Modernizacijski procesi se možda vide malo sjevernije i zapadnije, ali u istočnom dijelu našeg današnjeg teritorija prilike će dugo ostati nepromijenjene...
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.
Od istog autora
Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora
HRVATSKI RADIO
MEĐUNARODNI KANAL
NACIONALNI PROGRAMI