Baković: Trump bi mogao iskoristiti Hrvatsku kao neuralgičnu točku za svoje politike u Europi

Američki predsjednik Donald Trump želi osigurati da "SAD postane sigurniji, bogatiji, slobodniji, veći i moćniji nego što je bio dosad", dok se rađa multilateralni svijet bez SAD-a i Zapada.

U novoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji Sjedinjenih Američkih Država, dokumentu na 33 stranice, koji je početkom studenog objavila Bijela kuća, Kina se ističe kao glavni, dugoročni strateški i ekonomski konkurent SAD-a. Ne upotrebljava se više izraz „natjecanje velikih sila" i ton prema Pekingu nešto je pomirljiviji na ideološkoj razini, ali Kina ostaje glavni izazov američkoj pomoći, što se u velikoj mjeri odražava i na Europu, posebno Europsku uniju, rekla je dopisnica ljubljanskog Dela iz Pekinga Zorana Baković u razgovoru s Goranom Ivanovićem.

- Pretpostavljam da je Europa zaradila jedan dio tog bijesa i nezadovoljstva Washingtona i time što je jako dugo surađivala s Kinom, imala vrlo opsežno partnerstvo u vrijeme i u trenucima kada je SAD, i to ne samo predsjednik Donald Trump nego i njegov prethodnik Joe Biden, upozoravao da je riječ o najvećem rivalu Amerike i da želi da Europa ne pomaže zemlji koja je jedina u stanju ugroziti američku globalnu dominaciju. No, mislim da nije sve samo zbog Kine.

Putinova Rusija ne ugrožava SAD

- Mislim da se jednostavno cijela Trumpova politička agenda obrušila na Europu zbog toga što je Trumpova vizija svijeta ona klasična podjela na velike sile, na sfere utjecaja, i on tu vidi zapravo tri vladara svijeta s kojima jedino ima smisla dijeliti globalnu moć, a to su on osobno, te predsjednici Rusije i Kine, Vladimir Putin i Xi Jinping. Pri čemu opet Putin i Rusija nisu nikakva velika opasnost za Ameriku jer je postalo jasno, neovisno o tomu što se Rusija sada pojavljuje ponovno kao vojni osvajač i to kao puno tvrđi orah nego što se očekivalo na samom početku invazije na Ukrajinu. No, to nije zemlja koja može vojno, da ne govorim gospodarski, a ni znanstveno-tehnološki ugroziti Ameriku. Sve to zapravo može Kina.

SAD namjerava izvoziti ideologiju po uzoru na MAGA pokret tako da Strategija predstavlja svjetonazorsku, ali i zakonodavnu kritiku Europske unije. Najavljuje potporu krajnje desnim strankama u Europi poput njemačkog AfD-a ili francuskog Nacionalnog okupljanja, što je već iz vrha tih država protumačeno kao miješanje u unutarnju politiku. Čini se kao dodatni pokušaj Trumpove politike slabljenja Europske unije ili je to samo pokušaj zaštite američkih gospodarskih interesa u Europi?

- Vjerojatno jedno i drugo. Uspio je nametnuti Europi sigurnost prije gospodarskog razvoja, a naravno uspio je i u tome da će unutar tog naoružavanja Europe, posebice zemljama koje nemaju vlastitu obrambenu industriju, SAD opet biti jedan od glavnih izvora. Trump sada izvozi globalni nacionalizam umjesto demokracije, nakon što smo se već bili naviknuli na Ameriku kao zemlju koja izvozi demokraciju, i to je imala eksplicite formulirane kao srž svoje vanjske politike. Ne, sada ne izvozi uopće demokraciju. Zapravo, pokazuje da joj do demokracije uopće nije stalo. No, ono što izvozi, to je nacionalizam, to je opsesivni pokušaj sprječavanja bilo kakve imigracije, a zapravo dolazimo čak do ruba toga da je upitna i sama migracija, ne samo imigracija i ne samo ilegalna, nego općenito. Tako da se Europa takva kakva je, odnosno govorim prije svega o Europskoj uniji takvoj kakva je u ovom trenutku, ni po čemu ne uklapa u viziju i koncept države, nacije i politike kakve provodi Trump.

Uz nacionalizam, možemo vidjeti naznake rasizma u Strategiji u kojoj se ocjenjuje da će za nekoliko desetljeća određene članice NATO-a, zbog migracija, postati većinom "neeuropske", što otvora pitanja hoće li te zemlje željeti i dalje biti u savezu s SAD-om. Možemo li tu, uz rasizam, govoriti o ostavljanju otvorenih vrata za napuštanje NATO saveza?

- Sasvim sigurno je to jedna od opcija s kojom već imamo iskustva iz Trumpova prvoga mandata. U govoru koji je održao u Ujedinjenim narodima eksplicitno je rekao da Europa ide u pakao i da će uskoro potpuno izgubiti svoj identitet. Dakle, on o tom govori vrlo eksplicitno, pokušavajući poistovjetiti probleme koje on vidi u Americi s imigracijom s onim što vidi u Europi povećanjem stanovništva koje dolazi s drugih kontinenata.

Europska unija treba biti što neovisnija od SAD-a, Hrvatska potencijalno u Trumpovoj sferi

- Naravno, mogli bismo se pitati zašto to njemu smeta. Zato što će se Europa, ovo što ste spomenuli, pod utjecajem imigranata koji nisu iste kulture i vrlo često vjere, okrenuti od Amerike. To vjerojatno može samo čovjek koji ima dosta problema u općem političkom razmišljanju. Europa se mora okrenuti od SAD-a, neovisno o tomu koliko će imigranata u nju doći. Europski interes je da ispuni vlastitu, sigurnosnu, gospodarsku i međunarodnu diplomatsku strategiju koja će biti neovisnija od Amerike, uključujući i unutar NATO-a. U svemu tome što Trump zapravo želi od Europe, imam dojam da ne želi ništa osim toga da oslabi Europu i učini je, za vrlo dugo razdoblje, nebitnim faktorom u toj geostrateškoj igri.

Postoji manji odlomak u Nacionalnoj strategiji koji se može ticati Hrvatske. Sažet je u formulaciji o „izgradnji zdravih nacija u istočnoj, srednjoj i južnoj Europi - trgovinskim vezama, prodajom oružja te političkom, kulturnom i obrazovnom suradnjom". Zapravo sve te sastavnice već vidimo u Hrvatskoj. Hoće li se pojačati američki utjecaj na Hrvatsku i ovaj dio Europe?

- Da, sasvim sigurno će pokušati pojačati utjecaj na Hrvatsku, osobito ako u Hrvatskoj budu jačale stranke koje dobro čitaju, dobro prepoznaju, koje imaju uho za ono što Trump govori. A bojim se da već tako izgleda i da će jačati te će se taj prostor otvarati. Tim prije što će se Trump vjerojatno pozivati na taj kredit koji Sjedinjene Američke Države imaju u Hrvatskoj, hrvatskom osamostaljenju i Domovinskom ratu, tako da pretpostavljam da je Hrvatska jedna od zemalja Unije gdje bi Trump mogao naći veoma dobru neuralgičnu točku koju može pritisnuti.

Već ste nešto spomenuli, ali koja je glavna razlika između odnosa prema Rusiji i Kini u novoj Strategiji? Vidimo da je Rusija oduševljena, dok je Kina suzdržana. U Strategiji se ističe predanost mirnom rješenju ukrajinske krize, dok se Tajvan više ne spominje, osim u kontekstu proizvodnje čipova, a SAD je barem, kako piše u Strategiji, usmjeren na nesmetani prolazak Tajvanskim tjesnacem.

- Kad je Trump u pitanju, uvijek je jako teško reći da li on teži, recimo, jednom takvom velikom zalogaju kao što je uspostavljanje mira između Ukrajine i Rusije samo zato što doista želi dobiti Nobelovu nagradu za mir ili on oko toga dalje plete još i nekakve dalekosežne strateške planove. No, da, ima vrlo različit odnosu prema Vladimiru Putinu i prema Xi Jinpingu. Zapravo čini se da je njegov odnos prema Putinu blizak i prijateljski, s puno više razumijevanja. Ne bih rekla da je to točno. Ja mislim da on jednostavno želi da Putin završi rat i to je sve što od njega hoće. On ne očekuje da će Putin biti na čelu Rusije koja će ugrožavati Ameriku ni na koji način. Dapače, oni se tu dosta dobro razumiju. Ako bi se uopće dogodilo takvo primirje - zapravo i ne znam kako bi to uopće bilo moguć - problemi koji bi ostali između Rusije i Europe ostaju u Europi i zapravo Trump od toga pere ruke.

SAD teško može ratovati s Kinom zbog Tajvana

- Prema Kini pleše neki paukov ples. Ja se ne bih sasvim složila da je Tajvan potpuno maknut u stranu. Tajvan je apsolutno ključno pitanje strateške dominacije. Dakle, ako Kina uspije uspostaviti nadzor nad Tajvanom i natjerati ga da prizna suverenitet Narodne Republike Kine, ona će imati točku s koje može dalje širiti svoj vrlo bitan strateški i vojni utjecaj prema Tihom oceanu. No, ono što je svima sasvim jasno, to je da je Sjedinjenim Američkim Državama, koje su 10 tisuća kilometara udaljene od Tajvana, vrlo komplicirano zamisliti oružani sukob s vojskom Narodne Republike Kine, kakva je ona u ovom trenutku, a bit će samo još jača i opremljenija u idućim godinama. Prema tome, ono što Trump pokušava je ispitati koliko može sputati Kinu na neki drugi način, da prekine njezin vrtoglavi rast u svemu u čemu ona izaziva Ameriku u globalnoj areni.

Predsjednik Trump je u Strategiji suptilno poslao Kini poruku da napusti Latinsku Ameriku, koja ponovno postaje stražnje dvorište SAD, čime je oživljena Monroe doktrina, koja je bila predstavljena kao strategija američke dominacije na zapadnoj hemisferi prije gotovo 200 godina. Kako je Kina reagirala?

- Kina se vrlo suzdržava komentirati ozbiljnije nego što to inače čini kada se događaju situacije poput sadašnje vezano za Venezuelu. Nastoji se suzdržati i izbjeći bilo kakvu eskalaciju koja bi uzrokovala sukob. Kina ne želi nijedan novi rat na ovom svijetu, jer ih je u ovom trenutku previše za njezine interese. No, primijetili smo da je Kina prihvatila tu poruku i sama priznala da ona još nije globalna supersila. Dakle, ona nije u stanju biti na američkim kontinentima, na bilo kojem njihovu kraju, u trenutku kada SAD kreće, vođen ovim ili onim motivima, na Panamski kanal ili Venezuela ili će to biti obračun s meksičkim dilerima fentanila koji dolaze iz Kine. Ona se nije u stanju tu postaviti kao supersila koja bi nekog od svojih, da tako kažemo, prijatelja - to nisu saveznici - branila. Kina ima s Venezuelom velike gospodarske interese. No, Kina je apsolutno daleko od toga da stane u obranu venezuelskog čelnika Madura ili se suprotstavila SAD-u. Sve dok Kina nije riješila pitanje Tajvana, ona ne može postati supersila. Ona je kontinentalna sila s golemim globalnim utjecajem.

Unatoč američkim upozorenjima, Kina se neće povući iz zapadne hemisfere

- No, ako govorimo o poruci Kini da se makne iz stražnjeg dvorišta SAD, Peking se neće maknuti, na primjer, iz Brazila koji je sve utjecajnija zemlja BRICS-a, a vrlo vjerojatno ni iz Argentine u skoroj budućnosti. Nakon Javiera Mileija vidjet ćemo kako će to izgledati, a pitanje je i s njim. Dakle, Kina će nastaviti širiti BRICS, koji je organizacija od sve veće važnosti, primajući u njega zemlje iz neposrednoga američkog okruženja. I vidjet ćemo kako će se to dalje razvijati zbog toga što to nisu utvrđene prakse koje sad već možemo vidjeti kuda vode. Širenje globalnoga kineskog utjecaja i dalje se vodi prije svega putem instituta globalizacije, a to znači gospodarskom, trgovinskom, investicijskom, a sve više i monetarnom suradnjom. Dakle, nudeći raznim zemljama odmicanje od dominacije američkog dolara i nudeći jedan, sasvim u začetku, ali vidimo već novi monetarni globalni poredak.

Strategija nije izložena samo europskim kritikama. Nije ju dobro prihvatio ni znatan broj američkih političara, analitičara i komentatora, koji upozoravaju da bi Amerika zapravo mogla postati slabija zbog takve strategije, koja, kako navode, ne daje dovoljno pozornosti kolektivnoj sigurnosti, slobodnoj trgovini, demokraciji i novim savezima.

- Vidimo da se svijet kakav imamo, koji je zapravo složen i vrlo često na lijep način šaren, ne može uređivati carinama. To je ono što smo vidjeli već u prvih godinu dana Trumpova drugog mandata. Dakle, liberalizacija koja se temelji na carinama i Trumpova najljepša riječ 'carine', dosad su najviše oštetile upravo američke građane. I ne samo građane, nego i američke kompanije. Možda ne sve, ali jedan bitan dio koji pronalazi način ići ispod tih carina ili se negdje nekako provući kroz sve to što njihov predsjednik nameće. Da ne govorim da se pokazuje da se uređenje svijeta na temelju mirovnih sporazuma, za koje Trump tvrdi da ih je osobno osigurao, postignulo tako da je zaprijetio sukobljenim stranama da će im nametnuti carine. Ne, to tako ipak ne funkcionira jer se već pokazuje da su to sve vrlo površna rješenja, ako su uopće rješenja, i da to bitno ruši kredibilitet ne samo Trumpa osobno nego i SAD-a. Vidimo da se jedan veliki broj zemalja, koje imaju ekonomije u usponu, okupljaju u alternativne multilateralne, ili kako se to sada često zove minilateralne organizacije, te pokušavaju pronaći prostor i razviti ga bez SAD-a. Mi ovdje zapravo imamo svijet koji nastaje kao svijet bez Amerike, pa čak, što se vrlo često kaže, svijet bez Zapada. I to je nešto o čemu moramo vrlo ozbiljno razmišljati.

Američke carine ne utječu na golemi kineski vanjskotrgovinski deficit

- Uzmimo samo Kinu. Unatoč svim carinama kojima je Trump prijetio, a koje su dosezale carine od 145 posto, a danas su efektivno 37 post, Kina je u studenom uspjela postići tisuću milijardi dolara vanjskotrgovinskog suficita, usprkos tome što je njezin izvoz u SAD opet pao za dvoznamenkasti postotak. To pokazuje, a nadam se da će to Europa tako doživjeti, da postoji golem svijet bez SAD-a. I taj se svijet, koji u ovome trenutku velikim dijelom predvodi Kina, vrlo uspješno okuplja po nekim novim načelima i nekim svojim interesima. Koliko SAD uspješno proživljava ovakvu politiku svojega predsjednika, nisam sasvim sigurna. Ne znam na koje se podatke čovjek može više oslanjati o tome kako stoji američka ekonomija, vjerojatno ćemo to tek poslije moći analizirati. No, ono što trenutačno vidimo od njegove strategije carinskog obračunavanja i rješavanja, ne samo trgovinskih pitanja, nego i dubokih, ozbiljnih, strateških, političkih pitanja, baš ne vidim velikog uspjeha.