Lustracija i odgovornost za grijehe bivše vlasti i njezinih suradnika

U Srbiji se vrlo brzo očekuje sastavljanje nove vlade nakon što je oporbena Studentska lista osvojila apsolutnu većinu u parlamentu. O mogućem premijeru, prvim potezima buduće vlade, uključujući vanjsku politiku, ali i političkoj budućnosti poražene Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića, s profesorom beogradskog Fakulteta političkih znanosti Dušanom Vučićevićem razgovarao je Goran Ivanović.

Pobjednička Studentska lista objavila je plan rada svoje buduću vlade. 

Tijekom prvih trideset dana namjeravaju se usredotočiti na financijsku i energetsku stabilnost, a zatim slijede institucionalne reforme, ponajprije u pravosuđu, ili - kako to nazivaju - dekriminalizacija države i borba protiv korupcije. Kako ocjenjujete taj program?

- Upravo onako kako se i očekivalo - u skladu s onim što su najavljivali posljednjih godinu i pol dana. Fokus je na obnovi institucija i postizanju ekonomske stabilizacije. Zapravo, riječ je o otklanjanju straha koji je gospodin Vučić pokušao potaknuti tijekom predizborne kampanje, osobito među starijim biračima, da će se Srbija suočiti s ekonomskim kolapsom ako SNS ne pobijedi na izborima. A sada ih čeka prilično mnogo posla - vjerojatno najsloženiji dio svega što ste naveli. Konkretno, riječ je o energetskoj stabilnosti i zadržavanju nižih cijena plina koji Srbija dobiva iz Rusije - čimbeniku o kojem će gospodarstvo uvelike ovisiti u idućem razdoblju.

Je li postalo imalo jasnije tko bi mogao biti novi premijer? Spominju se imena akademika Radimira Saičića, bivšeg guvernera narodne banke Dejana Šoškića i liječnika Ilije Srdanovića, koji je bio nositelj izborne Studentske liste. Što mislite, tko bi bio najučinkovitiji u provedbi navedenog programa i, naposljetku, u upravljanju parlamentarnim mandatima?

- Još nije sasvim jasno tko će biti novi premijer. Akademik Saičić spominjao se više kao kandidat za predsjednika - za predsjedničke izbore koji se moraju održati u sljedećih mjesec i pol dana. Ako usporedimo g. Šoškića i g. Srdanovića, s obzirom na trenutačnu situaciju u Srbiji, uvijek bih se zauzimao za to da na čelu vlade bude ekonomist. Ključni izazovi koji slijede, a vjerojatno i najvažnije uloge u budućoj vlasti, osim premijerske, vezani su za to tko će preuzeti dužnost ministra financija.

Koliko će ostati čvrsto jedinstvo Studentske liste kade splasne početni entuzijazam zbog svrgnuća Aleksandra Vučića i SNS-a? S obzirom na to da ova platforma okuplja pojedince vrlo različitih ideoloških profila, što će biti vezivno tkivo koje će ih držati na okupu nakon što se g. Vučić i SNS maknu s vlasti? 

- To vezivno tkivo vjerojatno mora ostati, barem u određenoj mjeri, vezano za studentski pokret. Tu su i ljudi koji su ih zapravo izabrali kao kandidate za Studentsku listu, kao i platforma oko koje su se svi složili - platforma unutar koje među njima nema većih razlika. Ključne ideološke razlike unutar Studentske liste vjerojatno se tiču ​​pitanja vanjske politike. Konkretno, riječ je o njihovu odnosu prema dinamici integracije u EU te o stajalištu prema Rusiji. 

KOPLJA UNUTAR BUDUĆE PARLAMENTARNE VEĆINE LOME SE OKO VANJSKE POLITIKE

Ako se ova vanjskopolitička pitanja, kao i same podjele koje su u nedavnoj prošlosti obilježavale oporbu na srpskoj političkoj sceni, ponovno nađu u središtu pozornosti, to bi moglo potaknuti raspad jedinstva Studentske liste. Ipak, ako se budu držali temeljnih elemenata svojeg programa, s obzirom na ono što ste spomenuli u vezi s fokusom vlasti u idućem razdoblju, čini se da će to biti najvažniji čimbenik za sve kandidate na Studentskoj listi. U tom slučaju možemo očekivati ​​da - barem u doglednoj budućnosti, recimo idućih godinu do godinu i pol, dok se ne dovrše ti najvažniji zadaci - neće biti previše unutarnjih trzavica te da će skupina moći djelovati kao jedinstvena cjelina unutar jednog parlamentarnog kluba.

U svojem ste se odgovoru dotaknuli teme koja zapravo privlači najviše pozornosti, čak i u Hrvatskoj, a to je vanjska politika. Vidjeli smo da čak i istaknuti članovi Studentske liste najavljuju nastavak međunarodne politike balansiranja između velikih sila uz zadržavanje suradnje s Rusijom, što možemo povezati i s Vašim prijašnjim odgovorom o pitanju plina. Drugim riječima, to znači izbjegavanje uvođenja sankcija, iako istodobnu najavljuju provedbu reformi nužnih za pristupanje Europskoj uniji. Tu je i zadržavanje vojne neutralnosti. ali i protivljenje neovisnosti Kosova. Unatoč svemu, ključni pomak trebao bi biti napuštanje agresivne nacionalističke retorike u korist civiliziranog dijaloga sa susjedima. Dakle, kako ocjenjujete takvu vanjsku politiku, s naglaskom na regionalne odnose?

- U ovoj početnoj fazi smatram da nema mnogo prostora za promjene u onome što je za Srbiju postalo dugogodišnjim vanjskopolitičkim osloncima - takozvanim četirima stupovima njezine vanjske politike. Ipak, jasno je da je, osobito u posljednjih šest ili sedam godina, put Srbije prema europskim integracijama zastao jer zemlja nije provela potrebne unutarnje reforme. Stoga, sve reforme usmjerene na jačanje institucija i vladavine prava - za većinu građana Srbije koji su proeuropski orijentirani - zapravo bi ubrzale taj europski put. 

POMIRLJIVO PREMA SUSJETIMA, MAĐARSKA OSTAJE SAVEZNICA

Što se tiče regionalnih odnosa, početne izjave raznih kandidata s liste koju vode studenti prilično su pomirljive, kako prema Hrvatskoj, tako i prema Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. Ističe se potreba za uspostavom boljih odnosa unutar regije jer u njoj ne smije postojati država koja bi bila prepreka uspostavi takvih dobrih odnosa. Slijedom toga, očekujem najbrže promjene upravo na tom području, osobito u odnosima s Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom, pri čemu će Srbija postati manja prepreka reformama u tim zemljama, za razliku od razdoblja dok je na vlasti bio g. Vučić.

Što predviđate, koju bi zemlju novi srpski premijer trebao - ili bi mogao - posjetiti prvu?

- To je teško pitanje. Ne bi me iznenadilo da to bude Mađarska, barem sudeći prema signalima koji dolaze od Pétera Magyara. Reforme i izbori koji su se nedavno održali i u Srbiji i u Mađarskoj bili su, u određenim aspektima, prilično slični. Stoga me ne bi iznenadilo da odnosi između Srbije i Mađarske nastave funkcionirati - doduše, sada na demokratskim temeljima - na vrlo sličan način kao što je to bilo u vrijeme g. Vučića i g. Orbána. Ipak, vjerojatno bih više volio da to budu posjeti nekim od snažnijih država zapadne Europe jer bi to poslalo jasniju poruku da nova vlada u Srbiji nipošto ne odustaje od europskih integracija.

Vratimo se na srbijansku unutarnju politiku. Kako vidite budućnost Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića, s obzirom na to da je sustav praktički prožet njihovim kadrovima te da stranka kontrolira većinu lokalne samouprave i da - kako je potvrđeno na izborima - zadržava stabilnu bazu od oko milijun 700 tisuća birača?

- Očekujem znatan odljev birača iz Srpske napredne stranke u idućem razdoblju. Istina je da su na posljednjim izborima imali milijun 700 tisuća birača, no velika većina te potpore proizlazi iz njihove kontrole nad medijima s nacionalnom frekvencijom i velikim brojem prorežimskih tabloida, kao i iz ucjena i pritiska kojemu su izloženi zaposlenici u javnom sektoru. Ako bude promjena u medijskom prostoru Srbije - u što vjerujem da će se dogoditi - te ako građani (osobito umirovljenici) postanu svjesni svega što se događalo posljednjih godina, to jest stvarnih razmjera povezanosti političkih, ekonomskih i kriminalnih interesa, o čemu trenutačno uglavnom nemaju spoznaja, to bi trebalo znatno umanjiti potporu Srpskoj naprednoj stranci. Nešto slično dogodilo se s SPS-om [Socijalističkom partijom Srbije] nakon pada Miloševića 2000. godine. 

Iz te perspektive, smatram da je Srpska napredna stranka doista u problemima. Već sada - i prije same promjene vlasti - vidimo da tužitelji pokreću postupke protiv brojnih javnih dužnosnika ili osoba koje su s njima povezane preko različitih ekonomskih interesa. Vjerujem da će se taj proces i pojačati nakon promjene vlasti. Postoje naznake da bi određene političke stranke ili građani mogli pokrenuti postupak za zabranu Srpske napredne stranke zbog kršenja ljudskih i manjinskih prava; ostaje vidjeti hoće li se o tom pitanju očitovati Ustavni sud. Ipak, smatram da kada tako dominantna stranka izgubi izbore, osobito one održane u neslobodnim i nepravednim uvjetima, gotovo je nemoguće da se vrati na svoju nekadašnju razinu moći osim ako, naravno, nova vlast ne počini previše pogrešaka, čime bi mogla ugroziti funkcioniranje srpskoga gospodarstva. Ipak, ne bih očekivao da će se to dogoditi. 

IZGLEDNA NOVA FRAGMENTACIJA STRANAČKOG PROSTORA

Vidjet ćemo kako će se razvijati stranački sustav u Srbiji jer trenutačna je situacija prilično jedinstvena. Oporbene stranke praktički su izgubile svu potporu. Prvi put od uvođenja višestranačja, Socijalistička partija Srbije nije uspjela ući u parlament. SNS se suočava s vlastitim izazovima, a postoji velika vjerojatnost da ćemo u idućih nekoliko godina svjedočiti nastanku posve novog stranačkog sustava.

U praksi se to zapravo pretvorilo u svojevrsni "dvostranački" sustav. Iako unutar koalicije g. Vučića postoji više stranaka, kad se bolje pogleda, u parlamentu zapravo postoje samo dvije opcije. 

- Tako je. Ipak, teško je Studentsku listu nazvati klasičnom političkom strankom jer uključuje velik broj ljudi bez prethodnog političkog iskustva - štoviše, rekao bih da mnogi od njih nakon ovog parlamentarnog mandata uopće ne planiraju ostati u politici, nego se namjeravaju vratiti svojoj profesionalnoj karijeri. Naravno, neki od njih možda će biti zainteresirani za osnutak novih političkih stranaka ili pridruživanje postojećima. Ipak, mislim da trenutačno nitko ne može procijeniti koliko bi takvih novih stranaka moglo nastati, niti kako će proći na budućim izborima, osobito na lokalnima koje možemo očekivati ​​u skoroj budućnosti. Stranke koje su dale potporu Studentskoj listi na ovim parlamentarnim izborima nisu na njima samostalno sudjelovale. 

Spomenuli ste važnost izbjegavanja pogrešaka. Jedna takva, iako se Studentska lista od nje distancirala, jest revanšizam prema medijima, poput ulaska građana u redakciju Informera te prosvjeda ispred TV Pinka kao i Radio-televizije Srbije. Koliko se revanšizma može očekivati?

- Ono što oni navode jest da nema revanšizma, ali da će biti odgovornosti za sve što je učinjeno u prethodnom razdoblju, uključujući i lustraciju koja treba zahvatiti i medije u Srbiji. A Informer zaista, prema mojem mišljenju, nije medij, nego klasična režimska trovačnica koja se čak ni nakon ovih izbora ne smiruje te koja je i prije, a osobito u prethodne dvije godine, crtala različitim ljudima, posebice studentima, mete na čelo, objavljivala fotografije, osobne podatke, secirala upotrebu zvučnog topa. A bili su vrlo radosni i uživali u svakom činu nasilja koje je režim provodio nad studentima. Rekao bih da lustracija, a i zabrana rada Informera, ali ne kroz nelegalne tokove, nego preko Regulatornog tijela za elektronske medije, zaista nije nikakav revanšizam nego način da se ljudi koji su tu televiziju vodili vrate poznavanju prava.

I za kraj, spomenuli ste da bi g. Saičić mogao biti kandidat za predsjednika. Kakve zapravo rezultate očekujete od predsjedničkih izbora? Hoće li to biti na valu ove pobjede Studentske liste ili možemo očekivati nastavak polarizacije?

- Očekuje se uvjerljiva pobjeda kandidata Studentske liste, tko god to bio. U ovom je trenutku zanimljivo hoće li Srpska napredna stranka imati svojega kandidata. A u nekoliko intervjua čulo se i da SNS možda neće imati svojega kandidata na tim izborima. Moram priznati da ja u to trenutačno ne vjerujem i mislim da bi za njih bila vrlo loša odluka da ne iziđu na te izbore. Ako se to dogodi, situacija će u određenoj mjeri biti nepovoljna i za Studentsku listu koja se zauzima za demokratizaciju društva. A moglo bi se dogoditi i da na predsjedničkim izborima imamo kandidata Studentske liste i možda pokojeg "fringe" kandidata bez ikakvih izgleda da ostvari dobar rezultat. Tako bismo nakon ovog vala građanskih prosvjeda zapravo dospjeli u situaciju da na izborima jedan kandidat osvoji čak i više od devedeset posto glasova. Ako SNS stvarno ne bude imao svojega kandidata, pretpostavljam kako bi bilo dosta važno da oporbene stranke ipak nekoga kandidiraju kako predsjednički izbori ne bi bili nalik onima u državama srednje Azije na kojima jedan kandidat osvaja više od devedeset posto glasova i koji onda gube demokratski karakter.