Što Europa radi za Zapadni Balkan?

Koja je europska perspektiva Sjeverne Makedonije i Albanije? Te dvije su zemlje do ovog tjedna bile uparene u pristupnim pregovorima. Sada Albanija nastavlja sama. Ovaj tjedan otvara prvi klaster pregovora dok Sjeverna Makedonija može i dalje ovisiti o bugarskoj blokadi.

Od 2013. Hrvatska je posljednja država koja je postala članicom Europske unije. Europa obilježava 15 godina podrške regiji kroz Investicijski okvir za Zapadni Balkan stoga je komisija organizirala putovanje novinara kako bi predstavila projekte koje financira. Prva postaja je Skopje.

Na trgu Makedonija, glavnom skopskom trgu, prvo što upada u oči je ogromni Aleksandar Makedonski sa vjernim mu vojnicima podno postamenta. No, Aleksandar, kako ga svi zovu, zapravo je neimenovani „Ratnik na konju” kako se službeno zove ta skulptura.

28m visoki kip stremi ka nebesima. Također je dobar primjer identitetskog sukoba Grka i Makedonaca. Grčki argument je da je da su helenistički Makedonci na tim prostorima obitavali daleko prije doseljavanja slavenskih i turkijskih plemena; Sjeverni Makedonci vjeruju da je Aleksandrova Makedonija njihovo nepobitno kulturno nasljeđe.

No, nećemo se zadržavati na grčko-makedonskom kulturnom ratu.

Idemo dalje preko mosta, prema Staroj čaršiji – poznatoj tržnici iz otomanskog razdoblja. Na starom Kamenom mostu je živo, puno je turista. Čuje se i hrvatski vodič kako objašnjava skopske urbano-planske zavrzlame dok u pozadini sviraju ulični svirači ♪♪

Most je sagrađen na temeljima rimskog i poslije bizantskog grada. Prije toga ovo područje naseljavali su autohtoni Dardanci.

Odmah po prelasku mosta uočio sam ribare kako bacaju udice u prljavu rijeku. Nadao sam se da ta riba ne završi na rešetkama obližnjih pečenjara. Jer Vardar je prljav, poput Save koja se već naguta smeća dok dođe do Hrvatske.

 

Podaci kažu čak puno prljaviji. Već je godinama zabranjeno kupanje. Premda se podno mosta nalazi kip dvoje kupača kako skaču u rijeku, i to je jedan od rijetkih novih spomenika čiji cilj nije povijesni revizionizam.

Još je zabranjen ribolov te navodnjavanje polja vodom iz rijeke. Spuštam se do tih zornih pecača koji sa zalaskom sunca također odlaze. Sa zadnjim od njih zapodjenem razgovor.

Faik Lutfi mu je ime. 65 godina mu je na licu, no vrlo vižljasta građa; vjerojatno od borbe s rijekom i ribom ga čini mlađim. Masnu kosu periodično zalizuje češljem u maniri (onog što zamišljam kao) skopskog mangupa 70-ih. Prvo što sam ga pitao je kakav je život u Skopju?

- Da ti kažem iskreno, lošije nije bilo nikad... Politika... 'Ko ulazi u vlast? Ulazi gol bez dinara u džepu, izlazi milijarder. I šta ćeš da kažeš tome? Ko je život? To je život. Ne može da bude lijep život.

Nisam mu spominjao svoje primjedbe urbanog planiranja, sam je počeo nabrajati svoje opaske.

- Stavljaju lavove, gledaj zgrade sta su uradili, sve... Ugušili su Skopje, gdje je to staro Skopje? Ovdje je bila Burmali džamija, u Starom Skopju prije potresa. Umjesto da izgrade džamiju, vidi što su izgradili za sebe. Bezveze nešto.

O perspektivi Makedonije kao zemlje kandidatkinje nema optimizma. Za vlast je rekao:

- Ovi nikad neće da idu u europsku zajednicu, nikad! Svaka vlada koja dođe nitko ne radi za to, za Europu. Sve su proeuropljani... 

Jeste li vi pro-europljanin? prekinem ga.

- Ne, je nisam. Ja sam za Jugoslaviju da stane zajednička, kao ranije što je bilo. 

Pitao sam ga je li u mirovini. Prima socijalnu pomoć od 7200 dinara za dva člana što je manje od 120 eura mjesečno, znači 60 eura po osobi.

- U mirovini sam, ali kome ćeš da se žališ? Nemaš kome. A Mirovina? Pa šta ti kažem, ona mirovina koja mi dolazi to je socijalna pomoć. 7200 za dva člana. Šta ćeš ti da uradiš sa 7200? 

U prošlosti se bavio sportskim ribolovom, a danas peca da bi preživio. Kod njega nema mjesta lažnoj skromnosti:

- Pa evo, upecao sam skoro dva kila. Prodat ću to da zaradim za opstanak. Neću da se hvalim, ali u Makedoniji, možda i Srbiji, nema bolji pecač. 

Riba, danas nije na meniju, zaključio sam dok promatram Faika kako se biciklom udaljava u smjeru tržnice.

Iz makedonske „Uprave za hidrometeorološke poslove” kvalitetu voda dijele u pet klasa. Kad rijeka izlazi iz Skopja kvaliteta je gotovo uvijek u petoj, odnosno najgoroj klasi. To je nivo kronične toksičnosti za vodeni svijet. 

Ta nastala mikrobiološka kontaminacija sprječava da se voda koristi za rekreaciju i navodnjavanje.

Europska investicijska banka financira novo postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u Skopju koje se očekuje do 2028. Služit će više od 500 000 stanovnika, pročišćavajući 90% otpadnih voda.

Dosta o kvaliteti vode.

Ulazim u Staru Čaršiju, glavnu tržnicu još iz otomanskog razdoblja. Gledam majstore zanata. Filigran, ohridski biseri. Svakakve drangulije koje se već stoljećima kuju ovdje. Posvuda je dim lokalnih pečenjara. 

Vraćam se istim onim kamenim mostom prema glavnom trgu koji kao da se ne može odlučiti želi li biti Times Square ili povijesni forum. Nova zgrada T-mobilea bliješti roza bojom. Preko puta je jedna zgrada u obnovi i kažu ljudi da se nikad neće dovršiti jer je neka pravna zavrzlama nastala.

Sve skupa izgleda kao skladište za snimanje nekakvog epskog filma. Spoj modernog i povijesnog ovdje je prostim okom vidljiv nesklad. Novoizgrađeni dio centra grada želi pobuditi povijesnost koje inače nema.

To su Porta Makedonija, odnosno makedonska verzija pariškog „Slavoluka pobjede”, već spomenti 30 metarski spomenik „Ratnika na konju”, uz njega još 10ak kipova, stare galije uz obale rijeke...

Sve je to dio velikog projekta „Skopje 2014.” Taj megalomanski projekt ondašnje vlade vrijedan između 80 i 500 milijuna eura trebao je kulturno obnoviti Skopje, no to je zapravo bio plan za pranje novca. 

Npr. od jedne talijanske ljevaonice naručen je odljev 11 spomenika za puno više novaca, nego koliko to stvarno košta. Makedonski portal Meta piše da je za „Ratnika na konju” faktura iznosila 4.7 milijuna eura, a stvarna cijena bila je 2.3 milijuna.

Nakon toga neki od ključnih aktera su se razbježali kao razbojnici nakon pljačke. Bivši premijer Nikola Gruevski zatražio je i dobio azil u Mađarskoj navodno zbog dobrih odnosa s mađarskim premijerom Orbanom. 

Zatim je prošle godine izmijenjen kazneni zakon. Ono što je posebno važno je zastara, koja je smanjena s 40, na samo 10 godina za sva djela zlouporabe službe počinjena prije 2013. 

Dalje maksimalna zatvorska kazna za zloporabu položaja je smanjena na 5 godina. Tužiteljstvo je time primilo težak udarac jer je gomila posla koji su napravili propala preko noći.

Toga ima gomile i gomile, previše za okvire ovog teksta. Stoga ne čudi da je pesimizam okupirao ljude. Tražim još sugovornika, možda nekog mlađeg. No oni, iako manje otežalih lice nego stariji sugrađani, nisu bili raspoloženi za razgovor. Neki se rolaju, drugi trče uz rijeku, tinejdžeri se naslikavaju mobitelima.

Toni čeka suprugu da završi sa s poslom u trgovini. Nije zadovoljan stanjem u državi.

Razumijem. Ulični pjevač me prati najpoznatijom makedonskom pjesmom Jovano, Jovanke dok se udaljavam od trgovačkog centra.

Sjeverna Makedonija kandidatski status ima još od 2005. godine, samo godinu nakon Hrvatske. Prvo ju je dugo kočila Grčka, sad to čini Bugarska koja želi da se Bugari priznaju kao nacionalna manjina.

Upravo Bugarsku i Sjevernu Makedoniju povezuje projekt koji smo u delegaciji novinara iz Europe išli prvi provjeriti. Naš autobus je prvi koji je prošao novom cestom.

Riječ je o izgradnji Paneuropskog prometnog koridora VIII koji spaja albanski Drač s bugarskom Varnom, preko Makedonije. Ovaj je projekt trebao biti gotov 2020. No, radovi su počeli tek 2018. Pa je došao Covid, pa su talijanski graditelji otkazali suradnju, no sad se zaista približava kraju. 

Na gradilištu nas je dočekao direktor Državnih cesta Koce Trajanovski, koji je u dva mandata bio gradonačelnik Skopja od 2009. do 2017.

Direktor Trajanovski, u neformalnom tonu dodaje da je održavao prijateljske odnose sa Zagrebom. 

Nakon prometne infrastrukture red je bio da nam Europska komisija predstavio privatni sektor koji se također financira.

Neho je distributer od 2000. Obiteljska je tvrka; nakon 10 godina postaje proizvođač sladoleda. Zbog otvaranja proizvodnog pogona postale su znatno veće potrebe za radnicima. Imaju više od 100 zaposlenih. Kao i svugdje teško je naći kvalificiranu radnu snagu. 

Problem rješavaju uglavnom uvozom radne snage. Velik dio njih, zanimljivo, dolazi iz Venezuele. Tamošnja politička nestabilnost i teška gospodarska situacija dovela je do velikog egzila zadnjih 10 godina. Velika većina Venezuelaca u Europi je u Španjolskoj, što je logično jer tamo nemaju jezičnu barijeru, a dosta je i dvojnih državljana. 

Pa ipak neki nađu sreću i u Sjevernoj Makedoniji.

Upravo za vrijeme mog putovanja slovenski distributer preventivno je povukao dio Nehovih proizvoda zbog mogućnosti prisutnosti bakterije koje uzrokuje listeriozu.

Dalje, idemo prema Albaniji. Usput stanemo kod solarnih elektrana Oslomej. Oslomej I. već je dvije godine u pogonu. Napaja gotovo 3000 kućanstava, a navodno ima kapacitet za 8 tisuća. Duplo veći Oslomej II. biti će gotov 2026.

Investicijski okvir za Zapadni Balkan (WBIF) dao je 6 i pol milijuna eura, Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) zajam od 26 milijuna za dvije solarne elektrane.

Simbolično, izgrađene su na mjestu starog rudnika ugljena. Pa opet odmah preko puta, na drugom brdu je termoelektrana na ugljen, koji se danas uvozi. 

Snage je 125 megavata što je 10% ukupne makedonske potrebe i druga je najveća termoelektrana u zemlji prema podacima državne agencije za energiju.

Nova, solarna elektrana snage je 10 megavata, znači manje od desetine ove termalne.

Brdovitim predjelom približavamo se Ohridu. Prelazimo granicu s koje odmah seže pogled na mitsko jezero. Ohridski biseri navodno imaju iznimnu vrijednost poznavateljima nakita. No, mi smo došli gledati projekte Europske unije.

Gledao sam zaposlenike jednog hotela kako besposličare i sa žudnjom gledaju kako bi zapodjenuli razgovor bilo s kime. Sezona je zapravo gotova i samo se čeka odmor do proljeća. To su starija gospođa Durata i mladić Rudi. 

- Ovdje je super život: kad radiš imaš, kad ne radiš – nemaš. Mladi ljudi žele raditi, ali nema nekog posla osim u ugostiteljstvu. I to samo ljeti ima posla, srpanj-kolovoz. I mala je plaća. Zato mladi odlaze.

Hvali mladog kolegu da odlično govori engleski, ali nema mu koristi od njega. Za nekoliko dana ide raditi u Makedoniju. Nagovaraju me da mu nađem posao u Hrvatskoj. No, kod nas je jednaka sezonalnost.

Ohridska voda je kristalno bistra. Uglavnom se puni izvorima. Manje pritocima i kišom. Ali ti pritoci su ključni u opskrbi Pogradeca vodom. Crpna stanica izgrađena je prije 20ak godina uz subvencije Švicarskog Državnog sekretarijata za ekonomske poslove i njemačke investicijske banke KFW-a.

Crpna stanica prijeko je potrebna stanovnicima i turistima jer su prije vodu imali možda 6 sati dnevno. Sada je imaju cijeli dan.

Malo izvan grada je veliko postrojenje za zbrinjavanje otpadnih voda izgrađeno 2015. subvencijom Okvira za Zapadni Balkan i zajmom KFW-a. Ukupne vrijednosti 13 i pol milijuna eura. Prije toga sva otpadna voda puštana je direktno u jezero što je bilo opasno po zdravlje ljudi i ekosustava jezera.

Pogradec je bio omiljeno ljetovalište Envera Hodže. U centru gradića je staza slavnih s poprilično nasumičnim imenima, npr. tamo su Platon, Luciano Pavarotti, Anna Frank, Rembrandt i Vaclav Havel. Ulica se zove Bulevar Europa.

U istoj je ulici naš hotel u kojem sam razgovarao s mladom recepcionerkom Sarom. Isto kao i kolege iz drugog hotela govori da je većina posla u turizmu, i to samo ljeti.

Ona radi i studira poslovnu ekonomiju na jednom privatnom fakultetu. Nakon studija, kao i većina mladih iz Pogradeca, želi otići u Tiranu. Gleda mogućnosti za Njemačku ili Ameriku. - Velika je razlika mudro napominjem.

Kroz smijeh priznaje da nije lako biti mlad, ma što god Davorin Bogović rekao.

Nisam se stigao okupati u Ohridu jer je rano ujutro bio polazak za Tiranu. Prva postaja je kampus tamošnjeg sveučilišta.

Projekt je financirala njemačka razvojna banka KFW i Investicijski okvir za Zapadni Balkan. Završava se pet zgrada za više od 600 studenata. Kad se kompletira cijeli projekt to će biti 19 zgrada za gotovo 4000 studenata. 

Na krovovima su solarni paneli koji će proizvoditi više struje nego je potrebno.

Radovi na kampusu su zadnji koje nam je Europska komisija predstavila. Prošetao sam sunčanom Tiranom. Ljudi su vedriji, nego u Skopju. Tirana je čišća, ali također ima svoj dio urbanih nelogičnosti. Dobar dio toga proizlazi iz korupcije koja je i dalje velik problem. 

O tome je veleposlanik Europskog parlamenta u Albaniji, Silvio Gonzato rekao da je to glavna prepreka. No, pohvalio je pravosudnu reformu iz 2016. i rad premijera Rame, iako priznaje da je Rama prilično tih što se tiče uhićenja iz njegovih redova.  

Još u lipnju 2019., Vijeće EU-a naglasilo je potrebu za daljnjim jačanjem reformi u Albaniji, posebice u području pravosudne reforme, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. 

Gonzato misli da je Tirana preuzela titulu regionalnog centra od Beograda te je posvećena europskom putu. 

Albanija je do sada na svom europskom putu uvijek išla u paru sa Sjevernom Makedonijom, no sada to čine zasebno. Odluka o razdvajanju Albanije od Sjeverne Makedonije nije dobra za Skopje.

Dosad se vršio pritisak na Bugarsku da barem zbog Albanije opusti svoje zahtjeve, kako ne bi kočila napredak te zemlje kad već priječi put Sjevernoj Makedoniji. Sad taj se argument neće moći promijeniti.

Danas Albanija otvora prvi pregovarački klaster o kojemu ovisi cjelokupni napredak u pristupnim pregovorima. Europa želi što bržu integraciju zemalja Zapadnog Balkana, to je ovaj tjedan potvrdio njemački kancelar Olaf Scholz.

Albanija je na dobrom putu premda, su prošli tjedan u Tirani bili veliki prosvjedi zbog korupcije.

15 godina europskih investicija zaista približava regiji uniji. Europska komisija je nama novinarima iz prve ruke pokazala kako napreduju ti projekti.

Građani su uglavnom izrazili skepsu prema pristupanju uniji. Njihov stav manje je negativan u Albaniji, što je vjerojatno i odraz brzine napredovanja.

Unutarnja politika će i dalje biti važna odrednica pregovora jer, kako je rekao europski veleposlanik u Albaniji Silvio Gonzato, možete imati najbolje zakone, ali ako se oni ne provode, nema puno koristi od njih.

Ovaj programski sadržaj ostvaren je uz potporu i u suradnji s Europskim parlamentom. Za pripremu i sadržaj objavljenih vijesti odgovoran je isključivo HRT.