Vozilo na autocesti, što učiniti?

Uhićena su oba vozača koja su sudjelovala u teškoj prometnoj nesreći u noći sa subote na nedjelju na autocesti između Popovače i Križa. Policija opovrgava tvrdnje vozača automobila da je naletio na srnu i da je zato ostavio vozilo na cesti. Na taj je automobil naletio autobus bosanskohercegovačkih registarskih oznaka, a tragični su epilog dvije poginule i 31 ozlijeđena osoba. 

Što vozači trebaju učiniti u situacijama kada im se vozilo zbog kvara, nesreće ili naleta na životinju zaustavi na autocesti, posebno u uvjetima smanjene vidljivosti i noću, te kako se ova nesreća mogla izbjeći? O tome smo u Dnevnom ritmu razgovarali s prometnim stručnjakom i sudskim vještakom za promet Goranom Husinecom. 

U konkretnoj prometnoj nesreći sve je pošlo krivo, kaže Husinec.

- Kao prvo, automobil je udario u ogradu. Zašto je on udario u ogradu, to se još uvijek ne zna. Vozač je rako da se pojvila srna, a je li to istina ili nije, to će se vidjeti. Ako je udario u srnu, to će se lako vidjeti jer uvijek ostaju tragovi tog udara na automobilu, dlake od životinje ostanu na maski. Teoretski je moguće i da je srna iskočila, pa se on uplašio, ipak je riječ o 21-godišnjem vozaču. Možda je stvarno iskočila, a možda ga je netko nagovorio da to kaže. To je dakle prva stvar koja je pošla po zlu. Druga stvar je da je iza njega naišao autobus čiji vozač nije bio previše koncentriran, jer očito nije uspio zaustaviti vozilo, a nije ni usporio prije naleta na automobil. On je u zadnji tren kada je vidio što će se dogoditi krenuo okretati upravljač. To je na autocesti najopasnije napraviti i sa malim automobilom, a pogotovo s autobusom. To ljudi rade instinktivno kada osjete veliku opasnost. 

Je li vozač autobusa trebao ipak pokušati izbjeći automobil skretanjem na zaustavnu traku?

- Ne možete tako veliki autobus tako naglo skrenuti. On je prevelik i pretežak, kod njega nagli manevri jednostavno nisu mogući. On je napravio nagli manevar i zato ga je prevrnuo. Da je eventualno prije uočio automobil mogao je jedino stisnuti kočnicu i ravno kočiti, pa koliko uspije zaustaviti. Da je barem uspio smanjiti na nekih 40-50 kilometara na sat i udariti u automobil s 50 kilometara na sat s ravnim prednjim kotačima, autobus se ne bi prevrnuo i ništa se ne bi dogodilo.

Vozači će rećim da u takvoj stresnoj situaciji, na autocesti gdje je svaka sekunda presudna, gdje su brzine i preko 140 kilometara na sat, nije baš svejedno izaći iz automobila, obući reflektirajući prsluk, sastaviti trokut, postaviti ga na određenu udaljenost, zatim mahati svjetiljkom koju mnogi i nemaju i nisu je dužni imati u automobilu...

- Sada će se na sudu najviše razmatrati je li vozač osobnog automobila poduzeo sve što je mogao. Moramo znati da je i vozač nakon takvog jakog prvog udara sigurno bio povrijeđen, natučen, u šoku, pod stresom... Ako on dokaže da je poduzeo sve što je mogao, onda je to dobra pozicija za njega na sudu. Ako je mahao sa svjetiljkom, primjerice svjetiljkom na mobitelu, onda to znači da je pokušavao upozoriti vozače, i spriječiti drugu još veću nesreću. Za obući prsluk možda baš i nema vremena, ali izaći van, mahati rukama i svjetiljkom i kada nema nikoga u blizini, izvaditi trokut i postaviti ga, te pozvati policiju. Ako ste to napravili, vi ste učinili sve što ste mogli.