Snaga poziva: od osobne promjene do društvenog utjecaja

Postoji prostor u kojem je moguće okupiti ljude koji imaju iskustvo upravljanja i vođenja, učiti jedni od drugih i pronaći nadahnuće za poziv na vodstvo ondje gdje se svatko od nas nalazi. Poruka je to Akademije za kršćansko vodstvo Centra Ignacije, koja i ove godine organizira konferenciju o liderstvu „Slijedi svoj poziv“. 

Voditelj Centra pater Tvrtko Barun ističe da je moguće biti lider unutar obitelji, radnog mjesta ili redovničke zajednice ili župe: gdje god jesmo, možemo imati utjecaj:

- Tamo smo pozvani voditi, a konferencija je mjesto razmjene iskustava i ideja, upoznavanja ljudi i umrežavanja kako bismo zajedno, utemeljeni na kvalitetnim vrijednostima, mijenjali društvo i svoju okolinu. Dakako, prvo sebe, a onda i društvo u kojem živimo.

Svatko ima priliku izgrađivati samoga sebe, a da je upravo to najvažnije u vođenju ističe ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije sestra Jelena Lončar, koja već gotovo dvadeset godina vodi tu pastoralnu i karitativnu crkvenu ustanovu te sudjeluje u ovogodišnjoj konferenciji:

- To nam nekako u svakodnevnom životu i nedostaje. Stalno bismo htjeli mijenjati nekoga drugoga: društvo, vlast, upravu ili svijet. A svijet se mijenja samo ako svatko od nas krene od sebe. Svatko od nas je pozvan, dužan i poslan krenuti od svoga malog svijeta: od svoje nutrine i svoje male zajednice u kojoj živi i djeluje. Kad bismo imali takav pristup vjerujem da bi se i svijet mijenjao. Puna puta čujemo i neke kritike na račun Crkve, ali tko je Crkva? Svi mi smo Crkva i svi smo pozvani djelovati na temelju kršćanskih vrijednosti, na temelju evanđelja.

Sandra Paović, bivša olimpijka i paraolimpijka, a danas motivacijska govornica također će sudjelovati na nadolazećoj konferenciji, a s nama je podijelila dio svoga životnog iskustva, koje je obilježeno hrabrom borbom na profesionalnom i na osobnom planu. 

Borbe i teškoće iz kojih se izdizala pratile su Sandru od djetinjstva u rodnom Vukovaru, iskustva rata i izbjeglištva, preko brojnih sjajnih sportskih uspjeha, pa do trenutka kada, na vrhuncu karijere, doživljava tešku prometnu nesreću, iz koje se, unatoč vrlo nepovoljnim prognozama ne samo izvukla, već i prohodala te na nogama osvojila paraolimpijsko zlato.

- Naravno da je vrhunskom sportašu važna ta njegova sportska karijera, uspjesi i medalje. To je sve za našu i zemlju i to je sve divno. Međutim, ja mislim da je još važnije biti vrhunski čovjek poslije toga, od tog sporta naučiti toliko toga da to znaš prenijeti drugim generacijama, da ti budeš primjer, da ti budeš dobar lider, da budeš jak, što ne znači da se nekad ne možeš slomiti, nego da se digneš. Ono što sam iz sporta najviše naučila je da sam iz poraza u stvari postajala jača. Liderstvo je iznimno važno, važno je biti jak, dobar, pozitivan lider, ali najvažnije je od svega biti dobra osoba.

Sandra je posvjedočila o svom složenom i teškom putu, punom najljepših situacija, ali i punom tragedija.

- Ja sam se s pet godina zaljubila u stolni tenis. Čim sam primila taj stolnoteniski reket, to je bila ljubav na prvi pogled. I tati sam rekla s osam godina na svom prvom natjecanju: tata, ja želim biti velika sportašica. Nisam znala što to znači, ali sam znala da želim to raditi. Doslovno par tjedana nakon svoga prvog natjecanja u Osijeku krenuo je rat. Izgubili smo sve, postali smo izbjeglice. I jedino što smo imali je ta vjera da mi to možemo pobijediti. Moji roditelji nisu više imali ništa, ali su meni cijelo vrijeme govorili: Sandra, ti ćeš biti pobjednik, ti to možeš. I evo, u takvim nekakvim lošim i životnim i sportskim uvjetima sam sa četrnaest godina postala europska prvakinja. To je meni toliko dalo snage da nastavim dalje, da sama sebi dokažem, i svima drugima, da se i u najtežim uvjetima mogu stvoriti čuda.

Olimpijske igre 2008. godine bile su trenutak na koji se Sandra pripremala cijeli život, a ta je godina bila vrhunac njezine sportske karijere. Samo par mjeseci poslije doživjela je tešku prometnu nesreću, a s nama je podijelila svoj put nevjerojatne borbe na fizičkom i duhovnom planu.

Da želi pomagati starijima, nemoćnima, susjedima i onima koji su u potrebi te da će dati sve od sebe na tom polju od malena je znala i sestra Jelena Lončar.

- Mogu reći da nisam bila nekakvo tipično dijete koje se u djetinjstvu igralo s lutkicama. Moj svijet je bio doista usmjeren na starije, na pomoć onima koji su u potrebi, koji su bili tada u mom malom okruženju na selu. Tu je negdje korijen i moga zvanja, koje sam osjetila negdje pred kraj osnovne škole i znala sam vrlo brzo da je to to. I tu je bilo vrlo jasno određen životni put mene kao redovnice, iako obitelj nije bila sretna, moram priznati, s tim izborom, pokušavali su tu napraviti nekakve manevre i nadali se da je to nekakav mladenački hir koji će me proći, ali evo, vjerujem da su danas zadovoljni. U meni je uvijek, kao djetetu iz Imotske krajine s onog kamena koji nas na neki način oblikuje u čvrste osobe, bio jedan inat, jedan prkos: unatoč svim zaprekama: ja to želim, ja to osjećam, ja ću to uspjeti.

Vođenje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije uključuje veliku odgovornost, stručnost, ali i najrazličitije izazove. Sestra Jelena Lončar odgovorila je kako nalazi snagu za sve što ta služba sa sobom nosi.

Da je vođenje povezano s iskustvom i primjerima iz djetinjstva posvjedočio je i Tvrtko Barun, koji dolazi iz obitelji s dvanaestero djece u kojoj je, kako kaže, naučio brojne vrijednosti koje ga danas vode u radu i u redovničkom pozivu.

Kroz Akademiju za kršćansko vodstvo podržava se vizija društva koje je sastavljeno od pravednih pojedinaca, koji će izgarati za služenje općem dobru, zaključuje pater Tvrtko Barun.

- Ne za moje dobro ili dobro moje male grupacije sličnih, nego za sve nas. To je kršćansko liderstvo nadahnuto kršćanskim vrijednostima, Kristovim primjerom služenja. Onaj koji je učitelj, gospodar, on pere noge, on služi. To je ono što je u pozadini onoga što želimo. Dakako, naša konferencija je otvorena svima, bez obzira na osobne, religijske ili nacionalne svjetonazorske perspektive.

Cijelu emisiju možete poslušati u našoj Slušaonici.