Svi Sveti i Dušni dan: poziv na suosjećanje i služenje

Zadnji tjedan u listopadu za mnoge je vrijeme pripreme za blagdane Svih Svetih i Dušnoga dana, kada intenzivnije promišljaju o životu, prolaznosti i vječnosti. U užurbanoj svakodnevici te se teme rijetko spominju, a teško je govoriti i o bolesti, smrti te o svetosti kojoj bi vjernici trebali težiti. 

S druge strane, s tim pitanjima svakodnevno se suočavaju mnogi koji su kao svoj poziv odabrali brigu o palijativnim bolesnicima, kao i svećenici koji se redovito susreću s pitanjima vjernika o smislu. 

Ovoga mjeseca obilježen je svjetski dan palijativne skrbi, a u središtu je poziv: omogućiti jednak pristup palijativnoj skrbi svim ljudima jednako kvalitetno.

Zato je i ove godine na Cvjetnom trgu u Zagrebu održana akcija „ZaČin ljubavi“, kojom se želi poručiti da su volonteri začin palijativne skrbi, a palijativna skrb začin društva.

„Jako je vrijedno zapravo pružiti skrb osobama koje su na odlasku iz ovog života, koje možda trpe bolove, bilo fizičke, psihičke, socijalne, duhovne. I smatramo da ako se uključimo i budemo im podrška i pomoć, da činimo nešto i za cijelu našu zajednicu“, ističe voditeljica savjetovališta Udruge Volonteri u palijativnoj skrbi La Verna, psihoterapeutkinja Olivera Kapetanović. 

Uoči Svih Svetih i Dušnog dana dublje se promišlja o temama povezanima sa smrti, patnjom i vječnosti. 

Isusovac pater Mijo Nikić objasnio je što sve Crkva slavi na Sve Svete:

„Svetkovina svih svetih slavi se tradicionalno prvoga studenoga, a ima najviši rang u liturgijskom vrednovanju, u Hrvatskoj je državni blagdan. Toga dana se spominjemo svih svetih, dakle svih duša koje su već spašene i nalaze se u nebu, u kraljevstvu Božjem, uživaju plod svojih dobrih djela i svoje svetosti ovdje na zemlji. Dakle, tu su oni kanonizirani i beatificirani, koje je crkva službeno proglasila, ali također mnoštvo, vjerujemo daleko puno više onih koji nisu kanonizirani u smislu službenog proglašenja, ali koji su svojim životom zavrijedili da budu spašeni, da budu u Kraljevstvu Božjem. A to je norma svetosti i ulaska u Kraljevstvo Božje: život nesebične ljubavi.“

Dragica Kipson potpredsjednica je udruge La Verna, a u volontiranju i služenju palijativnim bolesnicima aktivna je 15 godina. Naglašava da je jako važno znati da nismo sami: 

„Čovjek je jako sretan kad shvati da mu je došao drugi čovjek i ljudi vam vole pričati, ako mogu pričati naravno jer radi se o različitim teškim bolesnicima. Jako su sretni ako mogu nekome stranome, volonteru ispričati neki svoj dio života kojeg nisu čak niti djeci ispričali. Moramo znati slušati. To je najvažnije. Imati veliko uho i raširene oči, osmijeh i znati slušati.“

Pater Mijo Nikić odgovorio je i zašto često bježimo od tema patnje i smrti:

Palijativna skrb potrebna je velikom broju ljudi i obuhvaća široki spektar angažmana, ističe Olivera Kapetanović: 

Volonteri su često u susretu s obiteljima u žalovanju, a u tom procesu treba biti pažljiv, svjedoči Dragica Kipson: 

Cijelu emisiju možete poslušati u Slušaonici Hrvatskog radija.