Sve se više naše djece ne osjeća dobro

Sve je više naše djece koja se ne osjeća dobro. Hrvatska na žalost slijedi svjetske trendove rastuće krize mentalnog zdravlja djece i mladih. Sa anksioznošću ili depresijom suočava se svako peto dijete u našoj zemlji, a nešto manje od 50 tisuća djece i mladih ima neki mentalni poremećaj.

Mentalni poremećaji djece i mladih samo u godinu dana porasli su za gotovo 300%, pokušaji suicida za 280%. Prisutna je i tiha pandemija samoozljeđivanja kod sve mlađe djece. Treba nam više stručnjaka, bolje zdravstvene politike, ali i snažniji i predaniji angažman cijele zajednice. 

Tijekom Europskog tjedna mentalnog zdravlja pokušalo se upozoriti upravo na te zastrašujuće trendove među našom djecom i mladima. Ovogodišnjim sloganom "BOLJE ZAJEDNO: Zajedničko stvaranje budućnosti mentalnog zdravlja" poziva se da različiti ljudi rade zajedno prema jednom cilju: boljem mentalnom zdravlju za sve. Kako možemo pomoći mladima analiziralo se u emisiji Izaberi zdravlje. 

Sve više djece u Hrvatskoj nije dobro i u porastu su ansksioznost, depresija, poremećaji spavanja, hranjenja, a ono što nas posebno treba zabrinuti je tiha pandemija samoozljeđivanja djece. Kao dječja pravobraniteljica zalažući se za zaštitu i promicanje prava i interesa djece Helenca Pirnat Dragičević u nekoliko je navrata kroz izvješća u Saboru upozoravala na potrebu osiguranja veće dostupnosti i zaštite mentalnoga zdravlja djece i mladih na svim razinama. Posebno ističe da bi trebalo podići razinu mentalno zdravstvene pismenosti djelatnika odgojno obrazovnoga sustava za rano prepoznavanje i pružanje prve psihološke pomoći.

- Način na koji možemo, između ostaloga, pomoći odmah je utjecati na ponašanje nas odraslih prema djeci u načinu komunikacije s njima te  očekivanja od njih. Djeca su danas u utrci za ocjenama jer  svaka četvorka umanjuje njihovu mogućnost za upis u željenu školu i pod strašnim su pritiskom. Time djeci zapravo šaljemo poruku da ona ne smiju pogriješiti, da nemaju pravo biti manja od odličnog i djeca koja si i dozvole biti manja od toga dobivaju poruku da ne vrijede, da su neuspješni i taj pritisak pogoršava njihovo mentalno zdravlje.

U istraživanju se pokazalo da roditelji najčešće razgovaraju sedam minuta na dan sa djecom uglavnom o školskim uspjehu. No ako djecu u nedovoljnoj mjeri čujemo, nema kvalitetnoga dijaloga između odraslih i djece, zaključuje dječja pravobraniteljica.

Grad Zagreb ima svoj Centar za zdravlje mladih i važno mjesto zauzima služba za mentalno zdravlje. Posebnost je da se može doći nenajavljeno i bez uputnice, ideja je da mladi dobiju osjećaj neformalne, umjesto kliničke institucije, te da se nudi tzv. „drop-in” servis za određene usluge, gdje korisnici mogu doći i nenajavljeno rekla nam je voditeljica Centra klinička psihologinja Ella Selak Bagarić. Lani je  podrška osigurana za 1379 djece, mladih i roditelja te su pružene 4693 usluge. Preventivnim aktivnostima tima psihologa, koje su se odvijale u školama u 2023., obuhvaćeno je 3133 djece, mladih, roditelja i stručnjaka. 

Mladi vjeruju odraslima koji ih čuju. To ne znači da ćemo poslušati  djecu u svim njihovim zahtjevima. Nisu im važne titule, autoritet poštuju kada vide koliko je druga strana autentična - ovdje i sada za njih. 

Poliklinike mjesecima su unaprijed popunjene dogovorenim terminima. U Poliklinici za djecu i mladež grada Zagreba imaju trend porasta novih pacijenata između 1300 i 1500 na godinu. Specifičnost ovoga doba je da se su se u odnosu na vrijeme prije korone problemi jako usložili, a psihijatrijski  mentalni problemi sve su prisutniji u nižoj kronološkoj dobi. Velik broj djece ima  kompleksne poremećaje koji su zahtjevniji i za postavljanje dijagnoze i za terapiju. 

Kliničke slike pacijenata su im različite - od anksioznosti, depresije, seksualnoga i vršnjačkoga nasilja, zanemarivanja, te niza novih dijagnoza iz spektra autizma. Uzroci narušenoga mentalnoga zdravlja intrigiraju stručnjaka i neprepoznavanje kumulativnog učinka različitih stresora, kao što su npr. emocionalno, tjelesno i seksualno nasilje, zanemarivanje, odrastanje u disfunkcionalnim obiteljima, vršnjačko nasilje i dr., može intenzivirati zdravstvene poteškoće i dodatno narušiti mentalno zdravlje djece. Ako izostane pravovremena podrška i tretman oni neće moći ostvariti svoje pune potencijale, govori ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba dr. Vanja  Slijepčević Saftić.

Ustanove koje liječe djecu s psihičkim bolestima bilježe porast od minimalno 30 posto u većini dijagnostičkih odrednica, a upravo najviše u pokušajima suicida, samoozljeđivanju, ovisnosti, autoagresiji, poremećajima prehrane, te nasilju kako prema sebi, tako i prema okolini, istaknula je  specijalistica opće psihijatrije te subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije te forenzične psihijatrije i dr. Katarina Dodig Ćurković. Istaknula je i dva problema nekritične hiperdijagnostike i problem da često ne vidimo ono što bi trebali dijagnosticirati. 

Velik broj djece ne treba pomoć psihijatra nego podršku dobro educiranih psihologa, posebice u školama. Imamo oko četiri tisuće psihologa no škole nisu dobro pokrivene. Dječjih psihijatara ima oko pedesetak.

- Nas nema dovoljno, kaže Dodig Ćurković i onda se događa da djeca koja su ozbiljno bolesna godinama hodaju kroz neke druge institucije i gubi se dragocjeno vrijeme za ranu intervenciju.

Najvažnija je pravodobna intervencija te stručnjaci upozoravaju da pomoć treba potražiti ako dijete već neko duže vrijeme ne funkcionira ni u jednoj sferi života, sklono je čestim i naglim promjenama u raspoloženju, otresito je, agresivno, ne jede ili previše jede, ne spava ili previše spava, odbija ići u školu, odbija ići na aktivnosti u kojima je prije uživalo, izbjegava društvo, odbija vam reći gdje bude kada je vani, naglo mršavi, popusti u školi, često laže, otuđuje novac, osamljuje se, satima zatvara i zaključa u sobi ili kupaonici. Sve su to znaci da treba reagirati. Mnoge naše udruge imaju kvalitetne preventivne programe i besplatni telefonski brojevi za psihološku pomoć i podršku. No kada je riječ o slučajevima poput suicida, samoozljeđivanja, depresivnih stanja ili zlostavljanja nužna je pomoć stručnjaka - psihologa i psihijatra za djecu i adolescente.